Htjela sam danas o Aleksandri Prijović, ali ostavit ćemo ju za neki drugi put jer danas imamo pametnijeg posla - a i bolje je čekat da rasproda minimalno 7 Arena tako da priča bude još zabavnija.
Dobar dan, kako ste?
Nadam se da ste dobro, ali nisam vas zato pitala, niti sam zato rekla dobar dan.
Rekla sam “dobar dan, kako ste?” da vas u nastavku mogu pitat nešto drugo.
Da sutra istučem nekog - nećaka, susjedu, mamu ili nečijeg psa i da zbog toga završim u novinama - koje bi bilo vaše mišljenje o meni?
Kako biste o meni pričali s prijateljima na kavi? Kao o osobi koja vas je razljutila, razočarala i koja zaslužuje kaznu, ili kao o osobi koja je sigurno imala dobar razlog? Biste li rekli da sam odvratna osoba ili osoba kojoj kojoj možda i podmeću jer vi znate da sam zapravo dobra, a to znate jer sam vam rekla dobar dan i pitala vas kako ste?
Dobar dan, kako ste?
Pa ne bi ja valjda bez razloga pretukla nećaka, susjedu, mamu ili nečijeg psa, ne bi sigurno - osobe koje uvijek pristojno pozdrave sigurno zaslužuju da ih se brani.
Ako ste pametniji od smrdljivog martina, onda vam je jasno da to što uvijek lijepo pozdravim nužno ne znači da ujedno nisam i nasilnik - jedno ne mora isključivat drugo, sigurna sam da je i Adolf Hitler vrlo lijepo ljudima govorio “guten Tag.”
Vjerojatno vam je jasno i da “dobar dan, kako ste” nije nešto što uopće treba spominjat kad se priča o nasilnicima jer nikog nije briga koliko je nasilnik inače pristojan, ali eto, nekako se uvijek priča baš o tome.
“Mladić ubio oca i majku, susjedi u šoku” - uvijek je bio miran i lijepo bi pozdravio.
“Rukometaš prebio ženu” - jako nam je to čudno, uvijek bi rekao “doviđenja” na izlasku iz dućana.
“Muškarac silovao djevojčicu” - jao pa grozno, a svake nedjelje je na misi.
Ako pogledate bilo koju reportažu o bilo kojem zločinu, nema šanse da u prvih nekoliko minuta nećete od susjeda čut kolekciju predivnih karakteristika osobe koja ga je počinila, počevši od “uvijek je rekao dobar dan.”
I bilo bi sasvim normalno da se ljudima u takvim trenutcima kaže: “Oprostite, boli nas ku*ac za dobar-dan-kako-ste, to nije tema razgovora” - ali ne samo da nije normalno, nego se od “dobar dan, kako ste” radi romantična priča koja postaje građevni materijal za naslov.
Izvolite nekoliko komada.
Foto: privatna arhiva
Svađa je završila ubojstvom, ali moramo vam reć da su bili divna obitelj.
Čovjek ubio ženu, ali moramo vam reć da su bili zaljubljeni i da su se jako napili.
Otac držao kćer kao robinju, ali moramo vam reć da majka kaže da je bio fenomenalan otac.
Dogodio se brutalan napad, ali moramo vam reć da mu je moćna ljubav pomračila um.
“Moramo vam reć” - morate li, stvarno? Ili vam je tako draže jer znate da će se bolje klikat?
Mala digresija iako možda zapravo i nije - pratite li ovih dana priču o festivalu smrti u Izraelu i ljudima koji su se uspjeli spasit?
Nema veze ako niste pratili, mogu vam i ja reć kako se prenose vijesti o ženama koje su 7 sati ležale među leševima i glumile da su mrtve - većinom sa slikom dotičnih žena u badiću.
“Drago nam je što ste živi, veoma bravo, ali to nam je malo mlako, moramo dodat malo golotinje.”
Ležanje među leševima nije dovoljno klikabilno u 2023., a nije ni ubojstvo, treba nam nešto snažnije, jel ima sisa?
Susjed koji siluje djevojčicu je praktički limunada, treba nam informacija da je bio dobar i miran tako da se ljudi stvarno zgroze.
Prebijena žena je praktički feel-good vijest, dajte nam neke sočne detalje o muškarcu - jel kaže dobar dan kad ga sretnete? E, TO je vijest, nevjerojatno je da netko tko pozdravlja susjede mlati ženu.
Izjave tipa “bio je pristojan” su postale toliko normalne da se više ni ne pitamo zašto se o tome priča kad se priča o ubojstvu i premlaćivanju - koga briga? Koga to zanima?
Nikog tko je normalan, ali dobro dođe onima koji vole tražit dlaku u nasilju.
Foto: privatna arhiva
U karikiranom prijevodu, ako vam ne treba tisuću eura dnevno i znate ispeć jaje, nema šanse da će vas netko istuć, a i ako vas istuče, to je vjerojatno zato što ne znate razvuć juvku. Jufku? Nisam sigurna, vjerojatno i mene treba informativno premlatit da naučim.
Marta isto nije impresionirana tuđim problemima.
Foto: privatna arhiva
Tako je, a ako vas netko pregazi na zebri, isto ste sami krivi jer ste se petljali s prometom.
Od ostalih uzornih gospođa imamo i CSI Mirjanu koja je vlastitim trudom zaslužila da ju se ne tuče jer je bolja supruga.
Foto: privatna arhiva
I evo da ne ispadne da su samo žene odvratne kad je u pitanju opovrgavanje nasilja, ubacit ćemo jednog Stipu koji zna da hijaluron trpi udarce bolje od žene.
Foto: privatna arhiva
Može još i ovo.
Foto: privatna arhiva
Ako ste pametniji od smrdljivog martina, jasno vam je da je ovo mala kolekcija još manjih umova koji će za svakog nasilnika pronać opravdanje, čisto onako, iz sporta, vjerojatno jer im je dosadno dok čekaju da završe reklame i opet počne Život na vagi, Supertalent ili nešto treće oko čega će se svađat na internetu - ali je li nam svima jasno i da upravo takvi umovi najveću inspiraciju crpe iz opaski tipa “bio je miran?”
“Bio je miran” većini nas prolazi ispod radara jer znamo da je to u pričama o nasilju i ubojstvu potpuno nebitno, ali nekom je to najbitnije.
Bio je miran, dakle sigurno ju je ubio jer ga je uznemirila.
Bio je miran, dakle moguće je da ju je prebio jer ne zna ispeć jaje.
Bio je miran, ali ona je svejedno trebala znat da se spetljala s nasilnikom.
I što dobivamo s tim “bio je miran?”
Dobivamo medijski podržanu ideju da je nasilje neporecivo samo kad je očito, lako uočljivo i nešto što bi se sigurno vidjelo bez da se moraš dobro zagledat - ako nije, ako je netko bio miran, onda sami odlučite iz udobnosti vlastite fotelje koja nema veze s tuđim foteljama.
“Bio je miran” zvuči kao beznačajna opaska, a zapravo onima koji žele čut ono što žele čut govori sljedeće:
“Nasilnicima na čelu piše da tuku ženu i sigurno ne govore dobar dan.”
“Premlaćenu ženu se prepoznaje po tome što su joj se pomaknuli filleri.”
“Netko tko je miran sigurno nije bez razloga ubio ženu, izglednije je da nije znala ispeć jaje.”
Vratimo se na sekundu na Aleksandru Prijović koja je, dok ste čitali ovaj tekst, vjerojatno rasprodala još jednu Arenu.
Koliko ste unatrag tjedan dana vidjeli komentara u kojima se ljudi zgražaju jer “nije normalno” da postoji toliki interes za “takvu” glazbu?
Nema veze na kojoj ste strani i jeste li prije čuli za Acu, sigurno ste vidjeli kolike je reakcije izazvala.
Ljudi se svađaju, Tonči Huljić i psihologinja na televiziji pričaju o fenomenu rasprodanih Arena, Aleksandra Prijović je goruća tema gdje god se okreneš, a pogotovo u komentarima koji najčešće govore “prestanite nas maltretirat nebitnim stvarima.”
A koliko često ispod članka o ubojstvu vidite da netko kaže “koga briga je li bio miran prije nego što je ubio ženu?”
Koliko često se dogodi da netko napiše “prestanite romantizirat nasilje i pisat stvari tipa “drama u ljubavnom gnijezdu?””
Zašto ljudi imaju potrebu urlat da je nešto nebitno kad je u pitanju koncert na koji ne idu, a ta potreba ih zaobilazi kad se u naslovima pojavljuju izjave susjeda ubojice koje nisu relevantne za zločin, nego ga (in)direktno ublažuju, ne nužno u našim očima, ali pitajte “bolju suprugu” Mirjanu?
Zato što smo navikli da je “bio je miran” normalan dio izvještavanja o nasilju, a nije, nego je nebitna informacija zbog koje treba prigovarat.
“Bio je miran” je borba za klik koja ne pomaže žrtvama nasilja, nego ih obeshrabruje da se ikad pobune, ali pomaže CSI Mirjani da za vrijeme reklama objasni ljudima da svako nasilje, čak i kad ima foto i video zapis, svejedno treba uzet ne sa zrnom, nego sa punom žlicom soli.
I dok se mi koji smo (nadam se) pametniji od smrdljivog martina slažemo da ne bi trebalo bit mjesta ni za jedno zrno soli, Mirjana čeka novi članak s novom prilikom da umanji nečije premlaćivanje, a ne mora dugo čekat jer nam mediji “moraju” javit da je netko bio miran, zaljubljen, pijan, povrijeđen, branitelj, policajac, da voli životinje i da mu je moćna ljubav pomutila um… ili žena koja ne zna ispeć jaje.
A on je bio miran, lijepo piše u novinama.
I tko će onda prvi pitat zašto žena nije prijavila nasilje, zašto ga je trpila i zašto je hrabra tek sad, a ne prekjučer ili prije 5 godina?
Mirjana, ista ona koja “bio je miran” smatra dokazom da nasilnik sigurno nije baš jako kriv.
Kako smo krenuli, još malo će se na popisu ublažavajućih okolnosti nać to da netko ima uredne nokte.
“Čovjek s lijepim noktima ubio ženu” - jeste sigurni da je samo on kriv, nikad nismo vidjeli da ima zanoktice?
Dobar dan, kako ste?
Evo, sad vas smijem premlatit i sve je manje onih koji će vam vjerovat da sam samo ja kriva.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.