Kad bi čovjek podvukao crtu oko događaja u proteklih nekoliko dana ili se kao slučajni stranac našao u Hrvatskoj, komotno bi mogao izjaviti da su Hrvati vrlo sretan narod - što je rijetkost u ova teška vremena koja su globalno obgrlila cijeli svijet i kako je situacija u Hrvatskoj gotovo pa idealna.
Kao da sve druge zemlje, osim naše - imaju čitav niz problema: izbori, korona virus, ekonomska kriza, gospodarska kriza, pad BDP-a, rast zaduženosti, povećanje broja nezaposlenih, upitna turistička sezona… i čitava gomila drugih stvari s negativnim predznakom, a koji će se direktno ili indirektno s više ili manje utjecaja odraziti i na naš svakodnevni život.
Hrvatskoj javnosti najveći je problem i goruće pitanje - rastava bračnog para Pinčić-Rogoznica.
Htjeli mi to ili ne, željeli mi to ili ne – o kraju bračnog života ovog mladog para morali smo saznati jer velik broj medija prenio je ovu vijest i bilo ju je nemoguće ne primijetiti.
Prvo se nekoliko dana nagađalo, šuškalo, pričalo u kuloarima, spekuliralo - o bračnim problemima, a na koncu je i potvrđeno kako Doris i Boris više nisu Doris i Boris.
Ona je sad samo Doris, on je samo Boris.
Čitavo to vrijeme po portalima bili su vrlo aktivni novopečeni bračni savjetnici vješto prikriveni iza internetskih nadimaka i o ovoj situaciji imali mnogo toga za reći. Sudeći po nekim komentarima, preporučio bih pojedincima da što prije posjete obiteljskog liječnika i zatraže uputnicu za daljnje pretrage jer količina zlobe, nepristojnosti i neugodnosti je ozbiljno zabrinjavajuća. Sva sreća pa nisam sklon generaliziranju i ne mislim da je ovo odraz stava većine.
Ovo je stav manjeg broja, ali nažalost glasnijeg – onog koji se u javnosti vidi.
Na konstatacije kako „Doris iskače iz paštete“ i pitanja „Tko je uopće ta Doris?“ ne možeš ostati miran. Doris je prije svega javna osoba.
Javna osoba kao što su to u čitavom svijetu pa tako i u Hrvatskoj, javne osobe, brojni – glumci, pjevači, političari, televizijski i radijski voditelji, ekonomski analitičari i razni drugi stručnjaci koji nas gledaju s ekrana…
Sva ta lica možemo staviti pod jedan nazivnik – javne osobe. Osobe koje vrlo često viđaš na televiziji, gledaš u njih na naslovnicama portala, viđaš ih u novinama, slušaš njihov glas na radiju. Odnekud su ti poznati.
Pa ti je između ostalog poznata i Doris Pinčić Rogoznica za koju se svejedno pitaš „Tko je uopće ta Doris?“ Ne možemo ignorirati činjenicu kako se Doris već nekih desetak godina aktivno pojavljuje u medijima i javna je osoba jer žena između ostalog glumi u serijama, vodi televizijske emisije što na komercijalnim što na državnim televizijama, radila je na radiju koji je dopirao do svakog dijela Hrvatske, snima reklame, sinkronizira crtiće – ne možeš se praviti toliko indiferentan i postaviti takvo pitanje.
Ne isključujem mogućnost da postoje ljudi u Hrvatskoj koji nikad u životu nisu čuli za Doris Pinčić Rogoznicu, ali to su ljudi koji vrlo vjerojatno ne prate ništa - ne gledaju televiziju, ne čitaju dnevne novine, časopise, ne slušaju radio, ne surfaju internetskim bespućima. Za takve vjerujem kako postoji mogućnost da nisu nikad čuli za Doris.
Ako su takva pitanja „tko je Doris“ postavljena posprdno i s dozom uvredljivosti – ne kužim koga si želio uvrijediti na taj način, ali ok…ako je tebi zbog toga lakše i dan ti je dobio na punini i smislu, vjerujem da će i Doris to pitanje pretrpjeti za tvoje dobro. Vrlo vjerojatno neće ni vidjeti tvoj nemušti komentar, ali ok…
Potpuno je legitimno imati i vlastiti stav o javnim osobama. Neki ti mogu biti jako simpatični i dragi. Neke baš voliš.
Ima i onih drugih – koji ti nisu toliko dragi, ali ne razumijem zašto se živcirati oko toga. To je potpuno nepotrebno. Doris ti ne mora biti simpatična, ali ne moraš otvarati članak, gledati određeni program - preskoči. Ti biraš.
Iskače li iz paštete ili ne – vrlo diskutabilno. Po meni ništa više ni manje nego sve ostale javne osobe. Neke odskaču više, neke manje, ali stvar je i percepcije. Viđam i ja neke individue češće od drugih, ali se oko toga ne uzrujavam niti malo.
Šuput, Grubnić, Bačić, Knoll – redovito ih viđamo u medijima, ali ne pada mi na pamet oko toga se uzbuđivati. Nemojte ni vi. Uostalom, mediji funkcioniraju na način da stvaraju sadržaj koji ima više klikova i gledanja pa ako je „ubojiti dekolte“ Lidije Bačić ili „servirana guza“ Ivane Knoll upravo to što čitatelji vole i žele – nemam ništa protiv toga.
Količina golotinje koja nam se redovito servira po mom je mišljenju suvišna, a nisam neka konzerva, ali ok. Svatko bira onaj sadržaj koji voli. Netko gušta u skrolanju po ekranu mobitela dok je na zaslonu minimalno odjevena nečija pozadina, a nekog drugog rajca burzovni izvještaj. Ti biraš.
Samo se nemoj živcirati jer nema potrebe, a ni smisla.
Privatni život javnih osoba uvijek će biti pod povećalom javnosti kao i interes djela ljudi za zadiranje u taj dio njihovih života. Neki svoj privatni život vješto skrivaju od očiju znatiželjnika dok drugi taj dio vrlo rado dijele sa svima. Čak i potenciraju.
Ne mogu razumjeti nečiju potrebu seciranja tuđeg života putem komentara ispod određenih članaka o pojedinim javnim osobama. Proteklih dana na internetu vodile su se beskrajno duge rasprave što je dovelo do raspada braka. Brojni su imali tu neobjašnjivu potrebu dati svoje mišljenje, dijagnozu i presudu. Raspravljalo se o tome tko je kriv za ovakav scenarij.
On ili ona. Tko je koga prevario (ako je uopće?) i tako u nedogled.
Savjeta i osuda bilo je previše, a jedna od teorija bila je i ta kako je Boris bio nezadovoljan jer je Doris zarađivala mnogo više od njega i kako je to bila kap koja je prelila čašu.
Ona je zarađivala više od njega - so what? Hellouuuu.
Pa u kojem stoljeću živimo i gdje je problem ako je ona zarađivala više od njega.
Sve je stvar dogovora i ako su oni sami odlučili da će ona više raditi, a on biti zadužen za klince i kuću – ok. Tko smo mi da prosuđujemo je li to ok ili ne?
Meni je ta opcija u braku potpuno normalna. Gospoja i ja smo imali razdoblja kad je u nekom trenutku zarađivala više ona, a ja manje. I obrnuto. I sad smo u toj nekoj fazi dok ona radi, a ja zbog situacije ne radim. Bavim se kućanskim poslovima, kuham i sasvim dobro se slažemo. Stvar funkcionira i ne razmišljam(o) o rastavi.
Njihova sastava kao i rastava je apsolutno i samo njihova privatna stvar i ne kužim čemu osude i tolika količina gnjeva pojedinaca. To nije vaša briga. Odlučili su tako kako su odlučili i tu odluku treba poštivati. Svatko od nas ima svoje poimanje braka i sveg onog što brak donosi. Sa svim svojim lijepim stvarima kao i izazovima. Neki se s time nose lakše – neki teže. Neki prebrode izazove, a neki ne.
Nismo mi ti koji bi trebali utjecati na bilo čiji brak. Pa ni na brak Doris i Borisa.
Ljudi to moraju riješiti sami unutar svoja četiri zida i vjerujem kako im ovakva odluka nije bila nimalo laka. To su velike životne odluke koje se ne donose preko noći i vjerujem kako su Doris i Boris, kao i svi oni koji su se odlučili rastati pokušali sve ne bi li spasili brak.
Nepopravljivi sam optimist i vjerujem kako će ovakve navike „brige za tuđe brige“ i javno raspravljanje o tuđim privatnim životima postati stvar prošlosti. Javne osobe moraju biti spremne i na taj „teret slave“, ali to ne znači da u komentarima treba prijeći granicu pristojnosti i dobrog ukusa. I to treba uvijek imati na umu.
O ovakvim temama nitko od nas nema pravo suditi. I ne bi to trebao raditi.
Nemojte preuzimati ulogu suca i nemojte se nepotrebno uzbuđivati i živcirati oko tuđih odluka. Treba pomesti i pred svojim vratima. Tuđe odluke moramo poštivati i koliko god one bile prave ili krive – njihove su.
Samo #keepcalm, a Doris i Borisu želim puno sreće.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.