Pitaju se ljudi ovih dana kako je moguće da netko tko je fulao izlaz na brzoj cesti odluči da je najpametnije da na toj istoj cesti stane i čeka, ili ne daj Bože odluči sve popravit jednim diskretnim kretanjem u rikverc, pa tko živ, tko u novinama.
Ja se ne pitam, eno taman me prije dva tjedna jedan vozač s aplikacije izložio sličnim manevrima ne jednom, nego četiri puta u petnaest minuta koliko je trajala vožnja.
“Prokleti migranti!”
Nije, naše je gore list, simpatičan gospodin koji se raspričao o svemu… i usput me pitao imam li svoj stan ili sam u najmu, u koliko kvadrata živim i živim li sama ili s nekim. Bio je iznimno drag i simpatičan pa mu nisam previše zamjerila privatna pitanja - moje prijateljice su se susrele s puno gorim varijantama, jedna s pitanjem “kaj ste trudni?” kad je naručila vožnju do ginekološke poliklinike, druga s pitanjem “jel imaš nekog da te šeta za rukicu Ribnjakom?”, treća je od svog vozača slušala priče o zatvoru (ne probavnom), borilačkim vještinama kojima se bavi i ljudima koji su mu prijetili nožem ili pištoljem… uglavnom, moj striček s previše pitanja nije bio pretjerano problematičan, barem ako ne računamo da je bio toliko fokusiran na razgovor da je cijelo vrijeme ignorirao navigaciju.
Kad je fulao izlaz na Slavonskoj, naglo je zakočio i pokušao ić u rikverc - NA SLAVONSKOJ - ali složio se sa mnom da je pametnije da nastavimo ravno i skrenemo drugom prilikom. Fulao je još dva skretanja - tad smo pričali o kući koju gradi - jedno je pokušao popravit skretanjem udesno iz lijeve trake, što mu je, Bogu hvala, propalo, jedno nije ni primijetio, a četvrto fulavanje se dogodilo kad je semaforu, umjesto da skrene desno, nastavio ravno. Opet je naglo zakočio, skrenuo prema rinzolu i skoro se zabio u parkirani auto, a plan je bio da stvar popravi još jednim pokušajem rikverca - kroz crveno. Drag i simpatičan, Bog ga blagoslovio, ali nadam se da ga nikad neću susrest u prometu.
Ne pita se ni žena koja je prošlotjednu tešku nesreću u smjeru Slavonije komentirala pričom o susretu s vozačem koji je nasred autoceste Zagreb-Rijeka odlučio naglo zakočit kako bi dopustio da se u promet uključi osoba koja je izlazila s benzinske - ne osobu koja se gurala u promet pa je bilo nužno, samo eto, čovjek je odlučio da je pametno dramatično kočit na autoputu.
Ljudi ne znaju vozit, odnosno možda i znaju, ali zaboravljaju da na cesti nisu sami, pa ako nekamo putujete za produženi vikend, molim vas sjetite se da smo okruženi sa sve više prometnih… nije lijepo reć idiota, pa nećemo.
Ako ostajete doma, vjerojatno od planova za vikend, između ostalog, imate i pospremanje stana, a to je tema s kojom se želim pozabavit danas - i lako je moguće da se nećete složit s mojim idejama, ali ne mislim da morate.
Moj vikend će sasvim sigurno bit posvećen pospremanju - i grahu, naravno - jer mi stan trenutno izgleda kao mrijestilište divljih svinja. Znam da se svinje ne mrijeste, ali kod mene bi mogle počet.
Sve je neuredno - kuhinja izgleda kao poprište ubojstva, u radnoj sobi se suše nemilosrdne količine veša, a ima ga i na kauču jer se multiplicira brže nego što ga stignem složit. Prašina i prozori se ponašaju kao da ih ignoriram zadnjih 6 mjeseci iako sam oboje očistila prije tjedan dana, a svijetle pločice pretvaraju svaku kapljicu vode u nešto što izgleda kao da mi je zapravo kapnulo blato. Pretjerujem, nije baš tako strašno, ali i da je, to bi bilo sasvim ok… barem kratkoročno.
Moj stan, moj nered, a bit će i moj red kad sve ispoliram i vratim na mjesto.
Naravno, kad mi netko dolazi u goste, onda dolazi u uredno i čisto, a ja imam sreću da me čišćenje jako veseli i opušta… ili ako pitate određene ljude, zapravo imam dijagnozu.
“Psihopat”, kažu neki kad dođu kod mene, “ovo je stan psihopata.”
Bezazlena je to šala, naravno da osoba ne misli da sam Patrick Bateman zato što gostima omogućujem boravak u urednom prostoru, a društveno prihvatljiva reakcija je da se nasmijem - i eventualno ponudim ispriku koja potvrđuje da je čišćenje zapravo simptom nedijagnosticiranog poremećaja.
Nije uvijek “psihopat”, nekad je “OCD”, nekad “Monica Geller”, a nekad samo “vidi se da nemaš djecu” - opet u teoriji bezazlena šala, ali usput zvuči i kao prozivka jer “nije normalno” da je netko uredan. Ili je možda normalno, ali svejedno je nepotrebno i pretjerano. Ponavljam, govorim o situacijama u kojima ti u stan planirano dolaze ljudi, ne o svakodnevnom životu u kojem je sasvim očekivano da negdje imaš nered. Ili svugdje, kao ja danas.
Prije par godina sam u stanu imala najavljene goste - snimateljsku ekipu koja je došla napraviti prilog o uređenju interijera - a jedna osoba iz ekipe, nebitno koja, tijekom cijelog boravka nije prestajala s pošalicama o psihopatima.
Svaka prostorija u koju smo ušli je naišla na zgrožene “malo te zekam” doskočice jer je pospremljena i uredna, svaki komad namještaja bez prašine je bio novi povod za ruganje koje zapravo nije ruganje, ali zapravo nije ništa drugo. Jednom ili dvaput bi još moglo proć, ali kad se dogodi dvadeset puta u manje od dva sata, postaje naporno.
“Jel ovdje netko uopće živi?!”, pitalo me se u dnevnoj sobi koja je samo bila normalno i pristojno pospremljena. Jastuci na kauču su bili uredno posloženi, stolić ispred kauča je bio bez mrvica, pod je bio čist… ništa senzacionalno, ali sasvim dovoljno za još jednu “JEL OVDJE NETKO UOPĆE ŽIVI?!” primjedbu koja ti ne smije ić na živce jer se osoba samo benigno zabavlja.
Je, ovdje živi osoba koja POSPREMA stan kad joj u taj isti stan dolaze gosti, pogotovo gosti s kamerom čiji je posao da snime prostor, ali bilo se lakše složit s idejom da ovdje živi psihopat. Patrick Bateman, zašto ne, I have to return some videotapes.
Ne znam što je osoba očekivala kao dokaz da netko živi u stanu, možda zdjelu tampona u kupaoni i komad mljevenog mesa na kuhinjskom podu, ali sigurna sam da bi bilo vrlo nepristojno - i u ovom slučaju vrlo neprofesionalno - da sam iste goste dočekala s neredom.
Nered je normalna stvar, eno kod mene trenutno svinje samo čekaju da se mogu počet mrijestit, ali kad imaš (najavljene) goste, valjda je normalno barem malo pospremit - ne zato što se trebamo opterećivat idejom “što će drugi reć kad vide da nije uredno”, nego zato što je jednostavno pristojno i lijepo.
Nekad ne stignem, nekad mi se samo ne da, ali svejedno mi je nezamislivo da nekog ugostim u potpunom svinjcu - i očito je sasvim prihvatljivo da za to dobijem dijagnozu.
“Ovdje živi psihopat?”, ehehehehehe, he, he.
A zamislite da je situacija obrnuta i da smijemo uzvratit istom, odnosno srodnom mjerom.
Meni tuđi nered zapravo uopće ne smeta - ni prašina, ni suđe, ni veš ni pun pod dječjih igračaka - smeta mi jedino kad domaćin ne pripremi ručnik za goste pa, kako kaže onaj citat s interneta, ne znaš jesi li upravo obrisao ruke ručnikom kojim Zoran briše ku*ac, ali s tuđim neredom nemam problem. Nemam ga jer mi je jasno da svi imamo drugačije preferencije i još važnije, drugačije mogućnosti, ali zamislite da je kritiziranje tuđeg nereda jednako društveno prihvatljivo kao ismijavanje tuđeg reda.
“Ovdje živi psihopat” se smatra usputnom, bezazlenom pošalicom, pa zašto se onda jednako bezazlenom pošalicom ne bi smatralo pitanje “ovdje žive divlje svinje?”
Zamislite da možete uć u stan osobe koja vam uvijek prigovara zbog čistoće i da joj smijete otvoreno prigovarat zbog nereda.
“Vi niste čuli za usisavač?”
“Vama je netko provalio u stan i sve razbacao ili ste samo prirodno prljavi?”
“Jeste li razmišljali o posjeti psihijatru zbog opsesivnog skupljanja prašine?”
Vjerojatno vas - duboko uvrijeđeni drskim ponašanjem - više nikad ne bi zvali u goste, možda bi vam rekli i da sami počistite ako vam smeta, a sigurno bi vam i objasnili da je njihov nered zapravo sasvim normalan… jer nisu psihopati.
Postoji ona ideja da ti nijedan normalan gost u stanu neće radit sanitarnu inspekciju i brojat čestice prašine - i apsolutno se slažem s tom idejom, nitko normalan to ne radi - ali postoji i ideja da se sasvim normalno zgražat, makar kroz “šalu”, na izostanak nereda.
“Ajme, kakav nered” je neprihvatljiv komentar kad dolaziš u goste - i opet, apsolutno se slažem - ali zašto je onda sasvim prihvatljivo hodat po stanovima i “simpatično” govorit ljudima da su psihopati samo zato što su, eto, pospremili?
Neuredni stanovi možda nisu idealni, ali uživaju ugled pohvalno-normalnih, a oni uredni su znak da s tobom očito nešto nije u redu.
A ako sam ja psihopat zato što želim uredan životni prostor, pogotovo kad netko dolazi, onda je normalno da oni kojima je nered prirodnija opcija dobiju svoju verziju poremećaja kojom se možemo nabacivat iz osobnog gušta - verziju koja nije opravdavajući kompliment tipa “kreativni nered.”
Naravno, normalno nije nijedno. Jedino normalno je da u tuđim stanovima ne radiš zapisnik - ni reda, ni nereda - jer to rade samo psihopati… ili barem sociopati… ili barem društveno neprilagođeni ljudi.
Srdačan pozdrav svim “psihopatima” koji će iskoristit produženi vikend za čišćenje - i jednako srdačan pozdrav svima kojima čišćenje ne pada na pamet.
Obje opcije su ok, samo što ovi drugi neće dobit pripadajuću medicinsku dijagnozu … a nitko ih neće ni prozvat neurednim svinjama, što nije fer prema nama “psihopatima.”
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.