- Jedan muškarac odlučio je olakšati svoju dušu te podijeliti svoje misli i probleme koje mu je priuštila erektilna disfunkcija
- Nije mu to bilo lako – jer to je danas još uvijek tabu tema kod muškaraca
- "Prvi put kad mi se to dogodilo, uspio sam istisnuti riječi: "Živčan sam." Međutim, u našim budućim performansima u krevetu, trudio sam se opustiti, premda sam se svaki put kad bih se trudio, osjećao kao da mi se srce penje uz grlo"
„Moglo bi se reći da sam prilično zgodan. I, premda sam proveo više od desetljeća na sportskim terenima, postao sam svoj najgori neprijatelj čim bih ušao u spavaću sobu. Tijekom tinejdžerskih godina nisam znao kako to nazvati. Bila je to samo velika crna rupa tjeskobe koja se otvarala svaki put kad sam ležao gol s drugom osobom. Ali u dvadesetim godinama konačno sam pronašao riječi kojima bih opisao svoj neizreciv problem: erektilna disfunkcija.
Prečesto muška kultura hrabrosti može učiniti da se muškarci osjećaju slabo i nesposobnima ako se bore s izvedbom u krevetu. Želim to promijeniti, zbog čega otvoreno pišem o svojoj prošlosti. Znam da će trebati dugo vremena da se ukloni stigma koja me okružuje, ali napredak započinje uništavanjem nekih uobičajenih mitova o poremećaju erekcije. (Prvi? Da je to velika stvar - nije.)
iskustvo me očvrsnulo
Sa 16 godina sam počeo izlaziti s djevojkom iz škole u blizini. Na početku naše veze saznao sam da je godinu dana prije izgubila djevičanstvo sa svojim tadašnjim dečkom, dok sam ja još uvijek bio nevin. Njezino je iskustvo samo pogoršalo nervozu koju sam već osjećao oko seksa.
Kao rezultat toga, naš početak bio je prilično bremenit. Osjećao sam se kao član publike na vlastitom "nastupu", moj um me gnjavio uvredama dok sam pokušavao nešto s njom. Prvi put kad mi se to dogodilo, uspio sam istisnuti riječi: "Živčan sam." Međutim, u našim budućim performansima u krevetu, trudio sam se opustiti, premda sam se svaki put kad bih se trudio, osjećao kao da mi se srce penje uz grlo.
Iskustvo me očvrsnulo (figurativno rečeno). Unatoč tome što sam bio osjetljiv i brižan tinejdžer, moje rane dvadesete postale su vrijeme kad sam postajao manje promišljen u rješavanju problema sa svojim performansama. Posegnuo bih za standardnim objašnjenjima poput 'ne diže mi se od cuge' ili 'stres', a mnoge su me partnerice pitale smatram li ih uopće privlačnima. Istina je bila da jesam. Ali, umjesto da priznam u čemu je doista problem, dosljedno sam svaki puta priredio show.
Izmišljao sam razlog da žene odgurnem od sebe
Neke su me ostavile, osjećajući zid koji sam postavio da 'zaštitim' sebe i svoje osjetljive dijelove. Druge su zaglavile, zaključujući da ću naučiti biti ranjiv. Umjesto toga, na kraju bih izmislio razlog da ih odgurnem od sebe. Takav 'supercool' stav stoljetni je mehanizam muškog rješavanja problema - i to sam, nažalost, radio godinama.
Kad sam prvi put razgovarao s liječnikom o svom problemu, dao mi je pakiranje uzorka Viagre, potapšao me po leđima i poslao kući. Kasnije tog tjedna popio sam pola tablete kod kuće, što je dovelo do erekcije koja je bila pogodnija za skok s motkom nego seks. Međutim, kad sam je pokušao uzeti s partnericom, živci su mi postali toliko intenzivni da su mi toplog ljetnog dana rastopili erekciju poput sladoleda.
To me iskustvo duboko obeshrabrilo jer, premda nisam bio sretan zbog toga što sam smješten u društvo 'mlakonja', neki dio mene mislio je da će Viagra biti plavi metak koji će riješiti sve moje probleme.
Love&Sex
Lijekovi su donekle pomogli
Unatoč neuspjehu, nastavio sam pokušavati. Imao sam isprekidan uspjeh s lijekovima, ali u trenutku kad sam saznao da će doći do seksa, pritisak u mojim prsima se naglo povećao. Napokon, u kasnim dvadesetim godinama me moja tadašnja djevojka potaknula da odem kod psihologa. Nakon višemjesečnih teških razgovora, počeo sam se prepoznavati i suočavati se s pravim krivcem koji je uzrokovao moju erektilnu disfunkciju.
Tijekom godina sam toliko puta doživio neuspjeh u krevetu da jednostavno nisam mogao zamisliti da vodim zdrav, normalan seksualni život. Bol mi je postala pokrivač, a čak i kad se moja tjeskoba smanjila, pronašao sam nesvjesne načine da se vratim u ludilo. Trebali su mjeseci teških razgovora. Ali, na kraju, moj psiholog i ja počeli smo krpati staro uvjerenje - da ću uvijek biti 'pokvaren' - i zamijenili ga boljim: uvijek ću biti dovoljan. S tom novom perspektivom, povjerenjem u svoje tijelo i ljubavlju prema sebi, opet sam vidio nadu.
Za mnoge muškarce, osim ako je izvor njihovog problema specifično zdravstveno pitanje (srčano stanje, itd.), lijekovi nisu dugoročno rješenje. Ipak, lako je nastaviti koristiti se drogom kao sigurnosnom mrežom. Ali sada znam da oporavak započinje kad pronađeš hrabrost da se emocionalno suočiš s problemom – i, ako je moguće, uz pomoć profesionalaca.
Supruga i ja smo imali dogovor
Kad sam upoznao suprugu bio sam na dobrom putu ka oporavku. Ali, nakon šest mjeseci druženja neočekivano su ponovno izbile stare sumnje. Kad sam se seksualno borio, njen instinkt bio je da me čvrsto drži kako bi mi se ublažila frustracija. Međutim, tjelesna blizina mi je samo nanovo uključila živčani sustav, što je još više pogoršalo moju tjeskobu.
Kad sam objasnio da više volim 'začahuriti se' kad se osjećam prenadraženo, ona je to razumjela i uvažavala moje potrebe. Ali, ubrzo su se moje faze rastegnule na nekoliko tjedana u nizu. Na kraju je to uzelo danak. Počeo sam uviđati mnoge nesigurnosti ispod njenih uvjeravanja da je u našoj vezi sve u redu. Kad smo sjeli kako bismo razgovarali o onome što se događa, odgovorila je na sva moja pitanja (Jesi li dobro? Jesi li sretna? Osjećaš li se sigurno?), Ali osjetio sam napetost ispod njenih riječi. Na kraju smo se složili da je radikalna transparentnost najbolja stvar za naš odnos, čak i ako riskira da izvrši veći pritisak na naš seksualni život.
Premda sam je često podsjećao (i ona je podsjećala sebe) da je izvor problema bio strah, a ne nedostatak želje, zbog mog se povlačenja ipak osjećala odbačeno. 'Kad ti treba prostora, osjećam se kao da ćeš otići', napokon je rekla. Tek tada sam shvatio koliko moji mehanizmi suočavanja rade upravo suprotno. I premda sam joj neprekidno govorio koliko je volim, moje riječi nisu bile dovoljne.
Baš kao što sam ja trebao svoj 'mir', njoj je bio potreban i tjelesni dodir - ne nužno i sami seks – kako bi se osjećala viđenom i voljenom. Dakle, učinio sam ono što sam trebao učiniti mjesecima ranije i uzeo sam je u naručje dok njezino tijelo nije pustilo uzdah olakšanja.
Mnogi muškarci sa seksualnom disfunkcijom boje se reći sve što misle jer se boje da bi to moglo pogoršati problem. To je osjetljiva ravnoteža, ali moja supruga sada zna kako izraziti svoje emocije - premda je još uvijek osjetljiva na moje - i to nam je pomoglo da otkrijemo nove strategije kako bismo zajedno radili na ispunjavanju međusobnih potreba.“
Love&Sex
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.