- Bolest poput raka dojke svaku će vezu ili brak staviti na kušnju jer ne utječe samo na oboljelu osobu, već i na njezina partnera
- Neki parovi će iz te borbe izići jači nego prije, ali na tome je potrebno raditi - ključ je u komunikaciji, otvorenosti i podršci
- Donosimo ti priču Marine i Borisa koji su prošli takav životni test i koje, nadamo se, napokon čekaju samo dobre stvari u životu
Zamisli da sa samo 23 godine saznaš da imaš rak dojke - kako bi reagirala? Kako bi reagirala tvoja obitelj? Partner? Upravo se to dogodilo 29-godišnjoj Marini Hasiji, specijalistici za odnose s javnošću, koja je prije pet godina napipala čudnu kvržicu na dojci i potom otišla na pregled. Iako je prvi nalaz biopsije bio negativan, Marina je i dalje imala osjećaj da nešto nije u redu pa je, na sreću, odlučila ponoviti biopsiju - nalaz je ovoga puta bio pozitivan, radilo se o suspektnoj tvorevini, točnije o invazivnom mucinoznom hormonskom raku dojke.
Danas, pet i pol godina kasnije, s dvije operacije i 30 ciljanih zračenja iza sebe, Marina je podijelila s nama kako je sve to utjecalo na nju, ali i njezinog partnera i njihovu vezu.
"Da je bila obratna situacija, ne bih se snašla tako dobro kao on"
Marina i njezin dečko Boris Uzelac (33) zajedno su sedam godina iako se poznaju puno dulje preko zajedničkog društva, a kada je saznala dijagnozu, bili su u vezi nešto manje od dvije godine. "Dečka je to sve općenito dosta pogodilo, ali trudio se ostati pozitivan zbog mene i bio je mentalno jak - da je bila obratna situacija mislim da se ja ne bih snašla tako dobro kako je on uspio", priznaje Marina i nastavlja svoju priču: "Njegove prve reakcije se baš ne sjećam, jer je to bio duži period tj. bilo je različitih faza u tom početnom procesu - prvo smo samo sumnjali i negirali; nakon prve punkcije je došla lažna nada da je sve u redu; nakon druge punkcije saznanje da bi moglo biti nešto loše, ali ne znamo još što; nakon prve operacije saznajemo da se vrlo vjerojatno radi o raku, ali čekamo nalaz desetak dana; na kraju dobivamo potvrdu nalaza nakon čega je uslijedila druga operacija, a potom i vađenje jajnih stanica za proces zamrzavanja i odmah zatim kemoterapija - tako da smo taj hektični period "odrađivali" bez puno razmišljanja, a krenuli smo i na savjetovanje u Udruzi Sve za nju".
Naravno, svaka bolest poput raka stavit će vezu na kušnju jer, ne pati samo oboljela osoba, već i partner. Neki će iz sveg tog izići jači, neki slabiji. No, Marina i Boris, čini se, pripadaju ovoj prvoj skupini jer su uspješno prevladali sve prepreke koje je rak stavio pred njih.
"Mislim da smo to dobro izveli, ali mogu reći da je bilo izazovno", objašnjava Marina i nastavlja: "Imali smo puno uspona, ali i padova, no ipak smo izgradili nešto jako posebno. Otvoreno smo razgovarali i zapravo smo se kroz cijeli taj period ponašali prirodno, kao i inače, čak i u intimnom smislu". Priznaje kako se u početku opterećivala time kako će je i dečko i okolina doživljavati nakon dijagnoze i kemoterapije. "Iako ti svi oko tebe uporno govore da je u tim trenucima izgled najmanje bitna stvar na svijetu, ohrabrujem sve žene koje, kao i ja, nekada misle suprotno. Ipak nije lako kada u ogledalu vidiš drugačiju sebe, bez kose, kada osjećaš promjene na svom tijelu, drugačije mirise za vrijeme kemoterapije, manjak hormona... sve to definitivno poljulja samopouzdanje i na trenutke se pitaš hoćeš li se više ikada osjećati kao prije", prepričava Marina.
Nasreću, pronašla je način da ponovno zavoli svoje tijelo. "Prije dvije i pol godine krenula sam na trbušni ples i to mi je jako pomoglo da se ponovno zaljubim u sebe i svoje tijelo. Prekrasne trenerice, atmosfera, ekipa - mislim da bi se sve žene u mojoj situaciji trebale uključiti u takve zajedničke aktivnosti, jer osim što su dobre za duh, pomažu i učvrstiti mišiće koje terapije dosta unište".
"Ne moramo uvijek biti 'lavice', u redu je i da smo i mi obični ljudi sa svojim strahovima. Meni je to prihvaćanje straha zapravo dalo snagu. Boris mi je tada jako puno pomogao i podsjećao me, pokazivao mi da se ništa nije promijenilo i to mi je značilo sve".
A kako je to izgledalo iz njegove perspektive?
"Divio sam joj se što podnosi to sve hrabro i što pronalazi trenutke za smijeh"
"Sve mi je bilo surealno i osjećao sam se bespomoćno. Brinula se kako ću ja podnijeti gubitak kose i ostale fizičke promjene, ali meni je bila jednako lijepa. Nastojao sam joj pružati maksimalnu podršku i ljubav da se lakše nosi s tim", saznajemo od Borisa koji dodaje: "Čudno je kad moraš prihvatiti tu nesigurnu prirodu raka i ne znati što te čeka, ali suočili smo se s tim i veza je sigurno patila u određenim periodima, ali mislim da smo ipak nakon svega izašli jači. Divio sam joj se što podnosi to sve hrabro i što pronalazi trenutke za smijeh".
"Čekam trenutak istine"
S obzirom na to da kemoterapija i drugi oblici liječenja mogu smanjiti ili uništiti plodnost kod oboljelih, mnoge žene odlučuju se na zamrzavanje jajnih stanica kako bi nakon izlječenja imale šansu za biološkim potomstvom. Za to se odlučila i Marina pa se tijekom svih tih godina borbe mogla nadati majčinstvu u budućnosti. Zbog prirode raka morala je biti podvrgnuta tzv. umjetnoj menopauzi kako bi se kontrolirala njezina razina hormona, a sada je napokon završila s terapijama i čeka "trenutak istine".
"Sada sam skinuta s terapija, što znači da više nisam u umjetnoj menopauzi pa čekam da mi se tijelo "probudi" i vrati u normalu - točnije, čekam povratak svoje plodnosti, koji se može, ali i ne mora dogoditi kroz idućih nekoliko mjeseci".
"Moram priznati da mi ta neizvjesnost jako teško pada i da sam se svih ovih pet godina više pribojavala nego veselila skidanju s terapije, upravo zbog ovog "trenutka istine" kada ću vidjeti kako je moje tijelo sve to podnijelo i hoću li moći imati djecu. Sada se trudim sve svoje pozitivne vibre usmjeriti u to! Ne znam što bih bez svojih genijalnih ohrabrujućih prijatelja, obitelji i partnera", ističe naša sugovornica. "Igrom slučaja udomila sam i psa koji mi je promijenio život. S njim svakodnevno 'čistim mozak' u dugim šetnjama i planinarenju - općenito je fizička aktivnost važna u cijelom procesu jer onda imaš manje vremena za razmišljanje".
"Nauči voljeti sebe i u oblicima koje nisi nikad očekivala"
Cijelo ovo iskustvo Marini je donijelo neke nove poglede na život. "Na teži način shvatiš koliko su dragocjene neke stvari. U ovih nekoliko godina upoznala sam puno prekrasnih osoba koje prolaze iste ili slične stvari i međusobno smo si puno pomogli - zato mislim da je važno razgovarati i podijeliti misli s onim tko razumije što za tebe znači dobar ili loš dan, bilo da je to obitelj, partner, prijatelji, stručna pomoć ili netko koga si upravo upoznao u čekaonici", ističe Marina i prisjeća se trenutka kad je s perikom na glavi i pomiješanih osjećaja otišla na jedno od događanja Udruge Sve za nju. "Tamo sam u nekom slučajnom razgovoru upoznala ženu koja je blistala, razvučenog osmjeha od uha do uha i s prekrasnom dugom kosom. Nisam mogla vjerovati da je i ona bivši onkološki pacijent i pomislila sam Moguće je!. Drago mi je da sam se na takvim događanjima mogla povezati s ljudima i dijeliti iskustva. Naučila sam da je jako važno pojednostaviti si život - svi stalno nešto ganjamo umjesto da dišemo i živimo. Treba naučiti voljeti sebe i u oblicima koje nisi nikad očekivala".
Marina je inspiracija brojnim ženama koje se bore s rakom dojke. Nasreću, samopregledom je na vrijeme otkrila rak i uspješno ga se riješila. Vrijeme je da i ti stvoriš ovu naviku koja spašava život - ne zaboravi redovito napraviti samopregled dojki i podsjeti frendicu da učini isto!
Pozovi prijateljicu i sklopite #pinkypromiss - obećanje uz koje ćeš lakše razviti naviku redovitog samopregleda dojki. Ova kampanja pokrenuta je u partnerstvu Klinike za tumore KBC-a Sestre Milosrdnice, udruge Europa Donna, Nismo same i Sve za nju, pod pokroviteljstvom Roche Hrvatska. Više na pinkypromiss.24sata.hr
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.