Egzotične pustolovine iz zemlje vuklana i tzv. chicken busova podijelio je s nama Ivan Rako
Zašto Gvatemala? Prvi razlog je španjolski jezik. Nakon što u Peruu i Boliviji nisam znao beknuti ni riječi, odlučio sam upisati tečaj španjolskog pa sam spojio ugodno s korisnim i otišao u zemlju gdje većina stanovništva govori španjolski. Iako je on službeni jezik Gvatemale, njime ne govori sve starosjedilačko stanovništvo niti je najčešće u upotrebi kao drugi jezik, počinje zaljubljenik u putovanja Ivan Rako te nastavlja: “Drugi razlog su bili vulkani, Gvatemala ih ima 33. I treći je stara kultura Maya, jedan od najciviliziranijih indijanskih naroda domorodačke Amerike koji su gradove gradili u džungli. Neki ih zovu i Grci Novog svijeta zahvaljujući visokim dostignućima u matematici, astronomiji (imali su kalendar koji ni današnji ne nadmašuje), građevinarstvu, umjetnosti te su imali i svoje pismo. Danas mayanski narod ima oko dva milijuna duša”. Nakon dvadeset i nešto sati letenja te nekoliko presjedanja napokon je s prijateljima stigao u glavni grad Ciudad de Guatemalu. Upozoreni da budu oprezni, Ivan tvrdi da neke pretjerane opasnosti nema.
“Guate, kako ga od milja zovu, podijeljen je na zone te svaka zona na avenije i ulice. Ulice se zovu 3a Calle (treća ulica) ili 2a Av (druga avenija). I to prilično pravilno, avenije idu u smjeru sjever-jug, a ulice u smjeru istok-zapad. Uz tako pravilnu strukturu ulica karta nam nije bila potrebna”, govori i dodaje kako zapanjuje način na koji se u gradu križa siromaštvo i bogatstvo. Uz visoki moderni neboder često je trošna zgrada, a na cesti ćete vidjeti od najnovijih BMW-a i Hummera sve do zaprežnih kola. Ono što ga je najviše dojmilo su tzv. chicken busevi.
- Većina gradskog, a pogotovo međugradskog prijevoza se odvija tim šareno obojenim busevima. To su stari školski autobusi uvezeni iz SAD-a. Riječ chicken (engl. riječ za pile) opisuje namjenu tih autobusa. Da, uz ljude se voze i pernate životinje (smijeh). Stiskavica je prilična, ali vožnja zabavna. Svira glazba i na skoro svakoj stanici ulijeće lokalac koji prodaje nešto... Jedini problem je što bus staje na svakoj stanici pa je vožnja od 45 km potrajala prilično dugo - priča. Upravo su tim autobusom stigli do Antigue. Pitoreskni gradić, duge povijesti, kolonijalne arhitekture, nalazi se između triju vulkana: Fuego (vatra), Aqua (voda) i Acatenango.
- Fuego je aktivan te se skoro svakodnevno dimi iz njega. Agua je 1526. eruptirao goleme količine vode, uništio grad i tako si zaradio ime. Iz bilo kojeg dijela grada vidi se minimalno jedan vulkan. Kamene ulice bez vozila, šarene kuće, raskošni vrtovi koji krase gotovu kuću. U njemu je zabranjen promet za automobile, ali to ne sprečava goleme količine tuk-tukova da se ganjaju niz te ulice. Iako je Antigua jako mali grad i s jedne strane grada na drugu se može doći za desetak minuta pješice, često smo se vozili tuk-tukovima, njihova divlja vožnja bila nam je gušt - priča Ivan.
Budući da su došli zbog vulkana, jedan dan odvojili su za Pacayu, najaktivniji vulkan u Gvatemali. Vizualno najatraktivniji, nije preopasan te se može turistički istražiti, dodaje.
Vrh vulkana neprestano eruptira male količine lave. Zbog toga svaki dan dolaze horde turista i planinara koji se penju na vrh i gledaju lavu u potocima. Taksijem smo došli do podnožja gdje počinje planinarska staza. Nama je trebalo oko dva sata da dođemo vrha. No gore se ne može bez plaćene ulaznice u nacionalni park i vodiča. Prvo smo prolazili kroz bujnu vegetaciju i šumovite padine vulkana, da bismo tek nakon polovice puta ugledali vrh. Ogoljen, tamnosiva ukrućena lava, bez trunke vegetacije. Čudesan prizor, kao da sam na drugom planetu, nastavlja. Nakon vulkanske pustolovine noge ih nose u gradić Panajachel, na vulkanskom jezeru Atitlan. Na nadmorskoj visini od 1597 m, slovi za najdublje jezero u središnjoj Americi. - Gradić je turističko središte jer iz njega idu brodice za sela raštrkana po jezeru. Ima svega nekoliko ulica, štand do štanda gdje se može kupiti hrana ili suvenir. Uz obalu je smješteno nekoliko hotela sumnjive kategorije, ali niskih cijena. Tijekom građanskog rata, šezdesetih godina, počeli su dolaziti hipiji. Kad je rat završio, stigli su i ostali turisti i otad je primaran priljev novca od turizma. Grad ima i nadimak Gringotenango. Definitivno treba posjetiti Pana Rock Caffe, gdje se mogu kupiti majice slične slavnom lancu barova sličnog imena te ispiti dobro gvatemalsko pivo Gallo (pijetao) - govori Ivan.
Tu je završilo istaživanje južnog dijela, a nakon cjelonoćnog truckanja u autobusu stižu u Flores, gradić na jezeru Peten Itza. Zadnje neovisno utočište Maya, dok su konkvistadori harali ovim dijelovima svijeta.
- U zraku se odmah osjetila drukčija klima, puno je sparnije, osjeća se da je u blizini džungla. Glavni razlog zbog čega smo ovdje je Tikal, najstarije i možda najspektakularnije nalazište Maya. Nalazi se usred neprohodne, negostoljubive i kišom prenatopljene džungle. Poput prapovijesnih nebodera izdižu se iz tla džungle dvije piramide strmih strana koje stoje jedna nasuprot drugoj na dva kraja širokog trga. Na njihovim vrhovima nalaze se hramovi na čijim su vrhovima krunaste nadgradnje koje su nekoć bile ukrašene tajnovitim vjerskim simbolima isklesanih u kamenu. Okružene su s oko 350 manjih hramova i palača. Dva hrama potječu iz 8. st. Smatra se da je hram služio za promatranje zvijezda jer su Maye na tom području pokazali neobičnu spretnost izvodeći nadasve točne proračune, iako nisu imali baš nikakvih sprava. Središta poput Tikala arhitektonski su sagrađeni kao kompleksi opservatorija, kompleksi za religiozna i astronomska slavlja i obrede, što upućuje na vrlo usku povezanost religije i znanosti - objašnjava Ivan impresioniran njihovom impozantnošću. Nakon dvotjednog skakutanja po brdima, džungli i jezerima prije povratka kući odlučili su napuniti baterije u Belizeu, maloj državi koja graniči s Gvatemalom. Njihova destinacija bio je Caye Caulker, mali koraljni otok smješten u blizini drugoga najvećega koraljnoga grebena na svijetu.
- Godine 1961. uragan Hattie je podijelio otok na dva dijela i na tome mjestu se nalazi plaža zvana Split (hrv. razdjel). Taj uragan je bio toliko jak da je opustošio i 20 milja udaljeni Belize City. Na otoku caruje niskobudžetni turizam za razliku od obližnjeg otoka Ambergris Caye gdje su smješteni skupi hoteli i veliki rezorti. Miris backpackera se osjeća u zraku, mnogo ih je došlo na tropsku plažu i za mali novac jesti jastoge, uživati u moru, pijesku i suncu. Sedam nezaboravnih dana bilo nam je dovoljno da dobijemo snage za povratak kući (smijeh) do neke druge pustolovine - zaključuje Ivan.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.