- Otuđenje brata i sestre iznenađujuće je česta pojava o kojoj se malo priča
- Razgovaraš li ti sa svojim starijim bratom ili sestrom?
- Zašto se bratske veze razaraju i kako se prave obitelji pomire?
U mnogim obiteljima dolazi vrijeme kada se donosi odluka da je netko „gotov“. Ponekad dječja dinamika može metastazirati u toksičnu ljutnju. Ponekad shvatiš da nikad nisi voljela osobu koja ti dodaje krumpir i ne vidiš razlog da nastaviš voziti se stotine kilometara kako bi je vidjela. Ponekad potrebe starijih roditelja - ili mogućnost nasljeđivanja - pali plamenik pod kipućim poremećajem.
Karl Pillemer, profesor sa Sveučilišta Cornell, kaže da je samo 26 posto ispitanika od 18 do 65 godina u istraživanju o braći i sestrama izjavilo da ima potpunu rodbinsku vezu; 19 posto imalo je apatičan odnos, a 16 posto neprijateljski.
Kada je psiholog Daniel Shaw sa Sveučilišta u Pittsburghu, koji proučava rodbinske odnose kod djece, raspravljao o svojim istraživanjima na radijskoj emisiji, iznenadio se kad je dobio puno poziva odraslih koji žele razgovarati o mukama svojih veza sa sestrama i braćom. "Nešto se dogodilo, a oni nikada nisu oprostili jedno drugom, pa su sad zvali da razgovaraju o tome kako su odlučili oprostiti ili kako nisu razgovarali 20 ili 30 godina."
Neki prikrivaju svoje otuđenje jer je to teško ili neugodno objasniti.
Kako se rivalstvo pretvara u svađu
Dok su djeca, braća i sestre se bore. Ljute se zbog krađe igračaka ili prelaska nevidljivih granica na stražnjem sjedalu automobila. "Sposobnost da se boriš sa svojim bratom i sestrom i razriješiš te sukobe može biti važno razvojno dostignuće," kaže dr. Laurie Kramer, psihologinja sa Sveučilišta Illinois. Braća i sestre koji nikada ne nauče upravljati tim sukobima najviše su izloženi otuđenju odraslih u obitelji, objašnjava Katherine Conger, direktorica istraživačke grupe za obitelj na Sveučilištu Kalifornija u Davisu. "Nemaš poticaja ostati u kontaktu. Jednostavno želiš ostati podalje."
Postoje dva tipa osobnosti sklona da se braća i sestre otuđuju: oni koji su izrazito neprijateljski raspoloženi i oni koje Jeanne Safer, njujorška psihoterapeutkinja, naziva sakupljačima pritužbi. "To su oni koji kažu: 'Nikada mi se nisi zahvalio za cvijeće koje sam ti dao 1982.'."
Mama je imala favorita
U određenoj mjeri za to je kriva evolucija. Braća i sestre predodređeni su za suparništvo jer se međusobno natječu za jedan od najvažnijih životnih resursa - roditeljsku skrb. "Prije dvjesto godina polovica sve djece nije izišlo iz djetinjstva", kaže Frank Sulloway, profesor psihologije na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley. "Intenzitet natjecanja braće i sestara ima puno više smisla kada shvate da bi vrlo male razlike u roditeljskom favoriziranju mogle odrediti je li dijete odvedeno liječniku ili ne."
Dvije trećine do tri četvrtine majki ima omiljeno dijete, pokazalo je Pillemerovo istraživanje. Kad je favoriziranje očito ili se tumači kao takvo, braća i sestre vjerojatnije će se otuđiti.
Ali, mnogi odrasli slegnu ramenima i prihvate status djeteta s manje favoriziranja; no neki gnjave. Razlika je u tome što braća i sestre osjećaju o svom životu kao odrasle osobe, kaže psiholog Joshua Coleman. Oni koji imaju uspješnu karijeru i ispunjene živote rjeđe će se usredotočiti na prošlost, pa čak i uživaju u prevladavanju svog "nedovoljnog" obiteljskog ugleda.
Da se rastanete - ili pomirite?
Potpuno odbacivanje braće i sestara, bez obzira na to koliko je to zasluženo, ima ozbiljne posljedice, kaže Safer. Oni koji pokrenu obiteljsko otuđenje često kasnije osjećaju duboko žaljenje. "To je jedina osoba koja se sjeća tvog djetinjstva, a nemaš joj što reći? To je tragično."
Svi koji su rekli nešto za ovaj članak kažu da bi se pomirili - ako im se brat ili sestra ispriča i bude spremna započeti nanovo.
POGLEDAJ PETU EPIZODU VIDEO SERIJALA BY MISS7 "MISS7 SE UDAJE": FOTOGRAF I GLAZBA
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.