To su dvije ekstremno različite države, kaže fotograf i profesor Marko Šolić, a što ga je oduševilo, šokiralo i razočaralo otkrio je za Budi.IN
Do prije nekoliko godina Marko Šolić većinu novca zarađenog od fotografije ulagao je u fotoopremu, a u zadnje vrijeme većinu novca zarađenog od fotografije pokušava trošiti na putovanja. Egipat i Dubai prošlog ljeta upali su slučajno. Prijateljica je u Aleksandriji studirala arapski, a druga koju je upoznao preko Couchsurfinga imala je prazan stan u Dubaiju. Kako su letovi FlyDubai iz Aleksandrije bili ispod 100 eura, spojio je jedno i drugo te kupio jednosmjerne karte.
- Najveće iznenađenje bio mi je taj golemi, umjetno stvoreni kontrast između Egipta i Dubaija. Egipat bi trebao biti top 10 svjetska turistička destinacija, ima izvore prirodnog plina i nafte, geografski je na prilično dobrome mjestu... Ali ima 40% stanovništva ispod granice siromaštva te praktički nema nikakvu zaradu od turizma. S druge strane, Dubai do prije 10-15 godina nije ni postojao u obliku u kojem danas postoji, ali je na novcu zarađenom od nafte stvorio gomilu drugih industrija. Ima i tamo siromaštva, ali to se izvana ne vidi - počinje Marko.
Dok ne fotografira i ne putuje, predaje informatiku u osnovnoj školi te dodaje kako je Egipat kroz zadnjih nekoliko revolucija isključivo zbog politike postao uništena zemlja.
- Prijateljica je živjela u ‘mirnoj’ Aleksandriji u središnjem, elitnom i poslovnom dijelu grada. Uz takav opis ne očekujete velike hrpe smeća na ulicama koje se ne čiste, zgrade s uništenim fasadama, smrad u zraku... Ali to je realnost. U elitnom dijelu grada imao sam navodno jako puno sreće jer me iz sna nijedanput nije probudio štakor, ali žohari su zato svakodnevna pojava - priča.
Jedan obilazak automobilom kroz siromašnije dijelove grada bio mu je dovoljan da zasiti znatiželju, a Kairo je, kaže, druga razina ludosti. - Otmice, teroristički napadi, 10-20 milijuna ljudi na premalenom prostoru. Uz sve to glavni šok bilo je vidjeti da turista jednostavno nema. Vidjeli smo dva japanska turista na piramidama i još dva u središtu grada. Svi ostali su bili lokalci. Mislio sam da je mogući razlog to što je bilo ljeto ili što je neki praznik, ali onda su nas lokalci počeli pitati da se fotkaju s nama jer smo im djelovali egzotično. I to nas dvoje, oboje relativno tamnoputih - ističe i dodaje kako takvu suludu situaciju cijene u nekim slučajevima prate, a u nekim ne.
- U Aleksandriji se svi po gradu voze kružnim taksijima u kojima platite otprilike kunu i vozite se koliko hoćete na ruti kojom taksi ide, ponekad i više od pola sata. Večeru u fensi talijanskom restoranu platite 60-ak kuna po osobi i dobijete porciju koja je kao četiri porcije kod nas, ali zato drugu večeru u lokalnome mjestu koje nama nalikuje na rupu platite 100 kuna po osobi. Jer je u drugom slučaju meso valjda 90% obroka.
Najgore iznenađenje što se tiče hrane je punjeni golub, a najbolje je što u Aleksandriji postoji nešto što se zove Nutellopia. Kako i ime kaže, apsolutno sve što imaju je s Nutellom ili od Nutelle. Prava na korištenje brenda? Koja prava? - smijući se govori i rado prisjeća zanimljive anegdote kad se vraćao iz Kaira u Aleksandriju. Više nije bilo mjesta u zadnjem vlaku za povratak, spavanje preko noći nije dolazilo u obzir, jedina mogućnost bio je kombi-autobus koji ide cestom na kojoj je valjda 50% šanse da završite u nekom sudaru, govori Marko. No sve su riješili starom balkanskom metodom - podmićivanjem.
Za desetak kuna po osobi dodali su novi vagon prve klase na cijeli vlak koji se službeno nigdje nije vodio. U taj vagon stane 20 ljudi, što znači da je cijeli niz strojovođa i blagajnika napravio nešto takvo za 200-tinjak kuna. Nakon povratka u Aleksandriju sve mi je izgledalo kao mačji kašalj, nastavlja Marko, koji je u Egiptu proveo šest dana. A onda se ponovno šokirao kad je sletio u Dubai. Kontrast samo takav.
- Najam jednosobnog stana u kojem sam bio je oko 14.000 kn na mjesec, uz popust za potpisivanje godišnjeg ugovora. Da budemo fer, taj stan je u poslovnom dijelu, blizu Burj Khalife, i za zagrebačke standarde je manji penthouse, ali u odnosu na stanove u Zagrebu bilo što u Dubaiju je penthouse. Plaće koje su u prosjeku pet-deset puta veće nego u Hrvatskoj to prate, a neke stvari poput elektronike su jeftinije. U Egiptu je šok bilo vidjeti da nema turista, u Dubaiju je šok da nema - nikog. Svi su u klimatiziranim prostorima, a ulice su ljeti prazne.
U Egiptu sam na piramidama bio usred dana na 40 stupnjeva bez problema, a u Dubaiju sam jedanput prošetao 15 minuta od stana do Dubai Malla i onda mi je trebalo 45 minuta da dođem sebi. Imao sam osjećaj da sam u finskoj sauni (smijeh) - objašnjava i dodaje kako su tamo svi u utrci s vremenom, zarada je na prvome mjestu i rijetko se mogu sresti obitelji na ulici.
- U Dubaiju nećete jesti domaću hranu, osim ako vam je ne prodaju jer ste turist koji baš to želi. Lokalci jedu u lijepim restoranima ako imaju novca ili na food courtu u najbližem shopping mallu ako nemaju. Kad kažem ‘lokalci’, mislim na sve koji tamo žive, osim pravih lokalaca. Ako ste iz Emirata, praktički imate status polubožanstva. Svi ostali se dijele u skupine prema nepisanim rasističkim kriterijima. Britanci su na vrhu uz Amerikance i ostale zapadnije Europljane. Hrvati kotiraju prilično dobro jer su iz Europe. Rusima je dobro ako su milijunaši koji su došli trošiti novac, ali inače su malo niža klasa, kao i ostali iz istočne Europe. Arapi poput Egipćana su prilično nisko na ljestvici, a Indijci su na dnu.
Nije čudno vidjeti Indijce koji rade na novim neboderima, iako su ulice zbog vrućine prazne, a to što ih u obližnjem Kataru pogine par stotina ili tisuća samo na gradnji stadiona za Svjetsko prvenstvo u nogometu nikog ne zanima - priča. Ono što su muzeji u Europi, to su trgovački centri u Emiratima. Dubai Mall jedan je od najvećih na svijetu, govori Marko, i tamo ćete naći sve, od klizališta, preko vodopada koji idu preko tri kata, do kopije kostura iz londonskog Prirodoslovnog muzeja. Želite li vidjeti najviši neboder na svijet, Burj Khalifu, za to ćete morati izdvojiti 200-tinjak kuna i to će vas dovesti do 124. kata, a možete i doplatiti do 148. kata.
- Pripremite se na trošenje poveće količine novca na taksi. Metro je predivan, ali ima jednu liniju. Ako vam je najbliža stanica 20-ak minuta šetnje od metroa, preko ljeta možete zaboraviti da do nje dođete pješke. Još jedan savjet za jeftino putovanje u Dubai - WizzAir leti iz Budimpešte. Aerodrom na koji ide Wizz je usred ničeg, ali postoji autobusna linija do grada koja se tamo nastavlja na liniju metroa.
Preporučam i izlet do Abu Dhabija jeftinim autobusom, a do džamije Sheikh Zayed voze lokalni autobusi i vrijedi je pogledati, izgleda kao da je neki šeik odlučio sagraditi ‘još ljepši i još stariji’ Taj Mahal - priča Marko, kojeg su ove dvije države, iako ekstremno različite, podjednako oduševile, a osobito Egipat koji bi ne samo preporučio nego misli da je apsolutno potrebno želite li dobiti malo normalniji pogled na svijet u kojem živimo.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.