Zahvaljujući roditeljima, grafička dizajnerica Maja Grgurić zaljubila se u putovanja odmalena. Iako ne voli tu konfuznu zbrku da u što kraćem roku vidi što više, što je njima kao turistima na prvome mjestu, to ne znači da ne voli spakirati kovčege i zaputiti se nekamo. Ovog ljeta spojila je ugodno s korisnim. Osim što je posjetila dečka, tri je tjedna upijala sve čari Irske, točnije najstarijeg irskoga grada Waterforda.
Smještena u kući u središtu grada, sve joj je bilo u neposrednoj blizini, a i njegov šarm krije se u tome što se može uzduž i porpijeko prehodati u nekoliko sati.
"Čim stignete, primijetit ćete kako neodoljivo podsjeća na idilično predgrađe većega engleskoga grada. Pretežno dominiraju niske katnice, a jedine građevine koje strše su, naravno, crkve i katedrale", govori Maja i dodaje kako su je na prvi pogled oduševila šarena vrata na kućama. Samo crnih nema, kaže. Ta vrata su, objašnjava, irski zaštitni znak.
"Kažu Irci, kad se napiješ, važno je da zapamtiš koje su ti boje vrata (smijeh). Negdje sam pročitala da je to zato što je svojedobno engleska kraljica tražila da sva vrata u Irskoj budu crna, a Irci koji uvijek urade suprotno samo da naljute kraljicu, obojili su ulazna vrata svim bojama samo ne crnom. A tako je to i dan danas", priča Maja, koju su Irci oduševili.
Gostoljubivi, otvoreni, glasni, pozitivni i veseli, vole se družiti i imaju određeni način života kojeg se drže. Slobodno vrijeme jako im je bitno, stoga trgovine najčešće rade do 18 sati, dok šarmantni lokali uz obalu rijeke Suir rade do kasno u noć. Moj je savjet da pposjetite najstariji pub, T & H Doolan, koji je otvoren više od 300 godina.
"Wateford je ne samo najstariji irski grad nego i najstariji preživjeli vikinški grad u Europi, a zbog čvrstih i neosvojivih zidina moto i simbol ‘Waterford ostaje neosvojen grad’ zadržao se do današnjih dana. Na širem gradskom području nalaze se ostaci keltske, skandinavske i normanske kulture, što čini okosnicu tradicije samoga grada i njegove turističke ponude. Područje današnjega grada bilo je naseljeno već u vrijeme prapovijesti, a prvo naselje zabilježeno je u vrijeme vikinških osvajanja, 853. godine. Grad su osnovali Vikinzi 914. g. smjestivši ovdje bazu i luku, a prošle godine je velikom proslavom proslavljena 1100. obljetnica od osnutka grada, što ga čini najstarijim irskim gradom. Ime potječe od njihova izvornoga vikinškog imena Vadrarjford koji ima dva značenja; raj kraj vjetrovitog mora ili rog od ovnova", objašnjava.
Najznačajnije znamenitosti nalaze se u tzv. Vikinškom trokutu koji obuhvaća Reginaldov toranj, Muzej srednjeg vijeka i Biskupsku palaču. Taj dio je, nastavlja Maja, prožet atmosferičnim utjecajem sa zanimljivim vikinškim ostacima za istraživanje. U blizini se nalaze i poznata tvornica kristala, umjetničke galerije, suvenirnice, brojni restorani, tradicionalni pubovi i barovi, interaktivne brončane skulpture...
"Reginaldov toranj bila je dio izvornog bedema i još dominira pristaništem, ujedno je i najstarija je urbanistička zgrada u Irskoj. Stoljećima je bila sklonište osvajačima, a služila je i kao zatvor. Danas su tu galerija i povijesni muzej u kojem imate osjećaj kao da ste se vratili u 10. stoljeće", nastavlja Maja. Muzej srednjeg vijeka nezaobilazno je mjesto koje morate posjetiti. I Trip Advisor ga je stavio na listu najboljih mjesta u Waterfordu.
"Kreće se od podruma u koji ulazite spiralnim autentičnim kamenim stubama, ulazite u podrum koji je navodno služio kao prijam gostiju prije nego što im se odobrila audijencija kod vlastelina. Nastavlja se u mini dvorani gdje se vrti film o povijesti, značaju srednjeg vijeka u Waterfordu i na kraju gradnji samog muzeja. Domaći su jako ponosni na taj projekt, a u lobiju za pet eura može se naučiti gađati lukom i strijelom", govori Maja koju povijest nije prestajala oduševljavati.
Čak i kad je u pitanju njihova zastava. Malo je poznato, priča, da je upravo u Waterfordu prvi put izvješena današnja trikolorna zastava, a izvjesio ju je irski nacionalist Francis Meagher 7. ožujka 1848. kroz prozor svoje kuće u 33 The Mallu, iskazujući želju za pomirbom između irskih protestanata i katolika. Takva zastava službeno je postala nacionalna tek 1937.
"Rijeka Suir, koja teče kroz Waterford i razdvaja ga na dva dijela, temelj je njegove duge pomorske povijesti. U 19. stoljeću. brodogradnja je bila veliki pokretač industrije. Vlasnici tad najvećeg brodogradilišta Neptun gradili su i upravljali najvećom flotom parobroda u svijetu. A Waterford je bio i polazišna točka jednog od najvećih europskih zračnih prijevoznika. Ryanairov prvi avion uzletio je 2013. iz njega u zračnu luku Gatwick", kaže.
Dok šećete gradićem, neka vas ne iznenade Indijci, Poljaci i Rusi koji imaju i svoj trgovine s isključivo domaćim proizvodima. Klima je, dodaje, ujednačena. Nema oscilacija zbog utjecaja oceana, ali je zato prilično vjetrovito, a vrijeme nepredvidivo.
"Za sunčanog vremena skoknite do Tramorea, oceanskoga gradića svega 20 minuta udaljenog od Waterforda. Uživat ćete u šetnji po kilometarskoj pješčanoj plaži, pogledu u beskrajan Atlantski ocean i hodu po rubu litice koji oduzima dah i izaziva osjećaj strahopoštovanja. Oko klifova nalazi se šetnica kojom možete doći do tri monumentalne skulpture koje se na prvi mah čine kao svjetionici. No oni su ustvari spomenici jedne pomorske tragedije.
U sredini se nalazi čelični čovječuljak, tzv. Metal Man koji gleda u ocean i rukom pokazuje prema moru upozoravajući pomorce na nepredvidivu snagu prirode. Postoji mnogo mitova i legendi, a prema jednoj od njih, ako žena bosa odskakuće tri puta oko stupa, vjenčat će se u godinu dana" govori Maja i dodaje kako je ovo mjesto gdje ćete početi vjerovati u šumske vile, duhove, patuljke i sva ostala bića iz brojnih bajki. Jer vrijeme kao da je stalo, a malene šarene kolibe, tradicionalna muzika iz lokalnog puba, mladi i stari veselog duha, smijeh, ples i pivo sve je što Ircima treba.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.