Što posjetiti, kakvi su domaći, postoje li određena pravila ponašanja ispričala nam je freelance fotografkinja Maja Topčagić
Iako su je u Dohu već triput odvele poslovne obveze, 27-godišnja freelance fotografkinja iz Bihaća sa sarajevskom adresom Maja Topčagić svaki slobodni trenutak nakon fashion weeka koji je snimala koristila je da bi objektivom istraživala glavni grad Katara.
- Oduševilo me to što je grad potpuno siguran. Možete šetati Dohom usred noći i ništa vam se ne može dogoditi. Nema krađa ni provala. Kad je vrijeme molitve ili ručka, na tržnici Souq Waqif prodavaonice se ne zaključavaju, vlasnici samo stave bijelu plahtu preko njih. Jedne noći vraćala sam se s kolegama iz kluba oko tri ujutro i iznenadila se kad sam vidjela dječicu kako se igraju na igralištu, bez nadzora. Još jedan zanimljiv primjer. Prijateljica je jedanput ostavila torbu s fotoopremom usred šoping centra i našla je na istome mjestu nekoliko sati poslije netaknutu - priča Maja, koja radi za kreativnu stock agenciju Stocksy United iz Canade, aktivno surađuje s tvrtkama Trevillion Images (UK) i 500px (Canada), s kojima ima potpisane ugovore. Preko njih je mnogo fotografija ove po struci matematičarke i informatičarke osvanulo na naslovnicama knjiga i časopisa širom svijeta.
- Souq Waqif najfotogeničnije je mjesto tamo. Tržnica je ponovno sagrađena iz temelja prije gotovo deset godina kad je izbio veliki požar te je uništio. Iako su sagradili ponovno novu, izgleda staro i originalno. Tu se može vidjeti i osjetiti vrijeme prošlosti pomiješano sa sadašnjosti. Osjetiti njihovu kulturu, miris začina, šarenilo boja te način odijevanja, pronaći mnogo vrsta parfema, tradicionalne odjeće te ručno rađenih suvenira. Što Souq Waqif čini jedinstvenim je to što pronađete kad zalutate u njegove uličice. Svako malo čujete zvuk molitve i vidite ljude kako izlaze i ulaze u džamije - oduševljeno govori. Kao i u svakom drugome megalopolisu, ističe Maja, u Dohi postoji stari i novi dio grada. “Stalno se grade novi neboderi, svaki je viši od drugog, s različitim svjetlosnim predstavama. Zbog toga Doha ima super skyline, osobito noću. Ponekad se osjećaš kao u nekoj videoigrici”, dodaje. Nakon što istražite tržnicu na popis mjesta koje morate obići je etnoselo Katara, Majin najdraži dio Dohe.
- Katara je najveći multidimenzionalni kulturološki projekt Katara. To je mjesto gdje ljudi mogu doživjeti njihovu kulturu. S predivnim kazalištima, koncertnim halama, umjetničkim galerijama, Katara se izdvaja od svih mjesta koje sam posjetila u Dohi. Svaki dio nje je dekoriran, vrata, prozori, klupe, podovi, čak i šahtovi su ručno oslikani u njihovu orijentalnom stilu.
Divno iskustvo je vožnja brodom od jedne do druge obale koje ukrašavaju svjećicama u bojama pa svijetle u mraku, nastavlja Maja te otkriva zanimljivu anegdotu o umjetnom otoku.
- The Pearl se prostire na gotovo četiri milijuna četvornih metara te je sagrađen na jednom od najvećih mjesta u Kataru gdje su izvlačili bisere. Inače, Katar je bio jedan od najvećih trgovaca biserima u Aziji prije nego što je Japan izumio jeftinije bisere, tik prije no što su u Kataru otkrili naftu. Sad otok predstavlja bogatu prošlost u industriji bisera. Kad se dovrši, izgledat će poput biserne ogrlice - govori i dodaje da jedino što vam se tamo ne može svidjeti su visoke temperature.
- Nedostatak kisika me neprestano činio umornom. Ljeti su temperature oko 50 stupnjeva, a kad uđete u šoping centar ili kakav zatvoreni prostor, klima je namještena na 17 stupnjeva. To je stvarno šok za organizam, ponekad sam mislila da ću doživjeti moždani udar; a oni su valjda navikli na to - priča. O.K., ni smještaj turistima ne ide previše na ruku jer je skup. Rijetki su hoteli s četiri zvjezdice, ističe, svaki s pet je skup, a još je skuplji u najbogatijoj zemlji svijeta. Primjera radi, cijene iznose od 400 eura za jednu noć, kava u hotelu je 8 eura, a sendvič na aerodromu 15 eura. Stoga po hranu i piće, preporučuje, otiđite na Souq Waqif. Kakvi su domaći?
- Ljubazni, ali na distanci. Većina ne radi jer su bogati naftom. Imaju više kućnih pomoćnica, dadilja i vozača. Alkohol je zabranjen, osim u hotelima gdje odsjedaju stranci. Ako ste pijani ili pijete na ulicama, čeka vas zatvorska kazna. To vrijedi i za krađu. Kodeks odijevanja je određen islamskim zakonom, ali turistima je dopušteno odijevati se onako kako se inače oblače, u granicama pristojnosti. Zanimljivo je da je Katar tek 1989. dopustio turistima ulazak u zemlju - ispričala je. Ne propustite ni Zlatnu džamiju, Muzej islamskih umjetnosti, obalu... S pustinjom je Maja imala zabavnu anegdotu.
- S kolegama fotografima završila sam na piću u sklopu hotela. Oko dva ujutro nekom je sinula ideja kako bismo mogli otići u pustinju i dočekati čaroban izlazak sunca. Zovemo taksi. Kad je došao, taksist kaže da zna točno gdje nas treba odvesti. Nakon neprospavane noći dolazimo skoro kod granice sa Saudijskom Arabijom. Lik nas je doveo na gradilište (smijeh). Nije mogao skrenuti zbog zaštitne ograde i bilo je daj - šta daš. Iz zafrkancije smo se fotkali kod ograde kao zombiji iz serije ‘The Walking Dead’. Nismo se predali pa smo otišli fotkati izlazak sunca na obali, ali je izašlo na krivu stranu… No ništa nismo požalili, uvijek se možemo smijati tome kako smo zamalo vidjeli pustinju - smijući završava Maja.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.