Svim srcem podržavamo akciju koja beskućnicima pomaže u vrijeme Adventa. Ali oni postoje cijele godine

• Pomozi onima bez doma je hvalevrijedna akcija kojom se do 20. prosicva prikupljaju hrana, odjeća i obuća i druge potrebne stvari za beskućnike
• Sve o tome, ali i životu beskućnika ispričao nam je Mile Mrvalj, osnivač Udruge Fajteri koja stoji iza svega
• I sam je nekoliko godina živio na ulici, a danas sa svojom desnom rukom, mladom volonterkom Antonellom Šantek pomaže beskućnicima

Pomozi onima bez doma akcija je koju je uz Interact klub Zagreb-Zrinjevac pokrenula humanitarna udruga Fajter koja već pet godina i organizira razne akcije za pomoć beskućnicima, ova je samo prva - adventska. Osnivač Fajtera je Mile Mrvalj, čovjek koji je i sam tri i pol godine živio kao beskućnik i jedan je od rijetkih koji se iz tog nezahvalnog položaja uspio izvući dok je njegova desna ruka i nesebična volonterka mlada Antonella Šantek, zadužena za društvene mreže jer, kako Mile kaže, "Ja sam već stariji čovjek pa Antonella vodi kampanju, društvene mreže, ja organizacijski dio i surađujemo jako, jako dobro." 

Pr/ Iskon

Akcijom Pomozi onima bez doma prikupljaju se odjeća i obuća, antiseptici, vakumirana i konzervirana hrana, ništa što udruga Fajteri ne radi i inače brinući o dvadesetak beskućnika, a kad prikupljenih stvari bude i više Fajteri ih podijele s drugim udrugama koje brinu o ljudima bez doma, kaže Mile Mrvalj. Jesu li ljudi darežljiviji u vrijeme adventa, upitali smo ga.

Beskućnici postoje 365 dana u godini

"Jesu, jesu, puno više daju, samo što ja pokušavam objasniti ljudima da beskućnici žive 365 dana u godini. U vrijeme adventa smo stvarno rastrgani, mnoge osnovne i srednje škole prikupljaju i doniraju, mnoge udruge, neformalne grupe, Facebook grupe, svi se oni angažiraju i to je jako lijepo, ali bilo bi dobro da nema samo advent za beskućnike nego i lipanj za beskućnike, travanj za beskućnike, srpanj za beskućnike i tako dalje."

Facebook/Udruga Fajteri

Pomažući drugima postala sam bolja osoba

Miletova desna ruka i dopredsjednica udruge Antonella Šantek već je godinama posvećena beskćnicima i ima dug volonterski staž. Je li to čudno za jednu tako mladu osobu danas? I nije kad pročitate njezine objave na Facebooku Fajtera: "Ljudi misle da radim žrtvu ako volontiram i pomažem nekome, najčešće nemaju vremena za te stvari i imaju dosta svojih problema. Nisam ni ja ništa drugačija i moj je život pun izazova. Ali ja želim živjeti u potpunosti! A ne živim potpuno ako ne pomažem ljudima oko sebe! Jer služenje drugima je misija svih nas. Što daješ to i dobivaš! Vjerovali vi u to ili ne. Služenje drugima mi je pomoglo da postanem bolja osoba, sretnija, zahvalna sam što imam priliku biti dio priče o Fajterima. Ako vas naša udruga previše ne interesira, nađite vi svoju strast i predajte se tome u potpunosti ! Eh, to istinski znaći živjeti."

Možda vas zanima Nećeš vjerovati, ali ovo zaista pomaže ako te muči nadutost Life&style

Jako su male šanse da se čovjek izvuče s ulice

Kolike su šanse da se čovjek koji je spletom okolnosti postao beskućnik vrati normalnom životu pitali smo Mrvalja koji je iskusio život na ulici: "Male, vrlo male" rekao je. "Teško je izaći iz tog kruga. Raspada im se dom, obitelj, odbace ih prijatelji, a onda ih odbaci i društvo. To su napušteni ljudi. Mnogi od njih nemaju osobnu, nemaju socijalnu pomoć, nemaju zdravstveno. Mnogo je tu depresije i jako je teško naći motiva za svaki novi dan."

Rekao sam si: Ne želim umrijeti kao beskućnik

O tome kako se sam izvukao napisao je na Facebooku: "Prije svega želio sam svladati samog sebe. Najveći problem s kojim se susreće beskućnik je svladati samog sebe. Rekao sam si da ne želim umrijeti kao beskućnik, u nekom jarku, a Bog mi je dao milijun talenata. Moraš imati ogromnu količinu pozitive. Moraš biti, kako mi se i udruga zove, fajter u srcu!"

Facebook/Udruga Fajteri

Koliko je beskućnika u Hrvatskoj?

Na plakatu kampanje stoji da je u Zagrebu 400 registriranih beskućnika, u Hrvatskoj 1000, a realno ih je i mnogo više. Je li moguće da je u Zagrebu u skloništima osiguran krevet za svakog od njih, kako smo čuli neki dan na televiziji?

"To je negiranje ili minimaliziranje problema od strane vlasti" kaže predsjednik udruge Fajteri. "Uđite u bilo koji noćni tramvaj poslije jedanest sati nevečer i vidjet ćete nekog jadnika koji spava i koji je u tramvaj ušao da mu bude toplo. Otiđite na kolodvor, otiđite do pučke kuhinje, pogledajte jadnike koji kopaju po kantama. Kad vidite sve to, tko može povjerovati u to što se kaže?"

Predlažemo da nakon adventskog ludila prionemo svi zajedno na Siječanj za beskućnike, Veljaču za beskućnike jer oni će i dalje biti tu, nevidljivi ljudi našega grada.