- Danas se dobra, upotrebljiva hrana u svakom kućanstvu baca "pod normalno". Samo u EU svake se godine baci 900.000 tona hrane jer smo previše kupili, previše stavili na tanjur, previše proizveli, ne sviđa nam se...
- 29. rujan odlukom UN-a postao je Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane
- Nakon što hranu bacimo u kantu za smeće, više ne razmišljamo o njoj, no posljedice takvog ponašanja su dugoročne i idu dalje od toga da smo bacili vlastiti novac
Po prvi puta ove godine Ujedinjeni narodi današnji dan, 29. rujna proglasili su Međunarodnim danom svjesnosti gubitka i bacanja hrane. Bacamo naveliko, govore brojke: po glavi stanovnika u EU svake se godine baci 173 kilograma (!) hrane, ukupno otprilike 90 milijuna tona hrane. U Hrvatskoj godišnje bacimo 400.000 tona hrane. Najviše otpada od hrane proizvodi se u kućanstvima: u EU 92 kilograma po osobi godišnje, kod nas nešto manje, 75 kilograma.
Moda
Manje, ali i dalje zastrašujuće. Nadamo se da ćeš se tog podatka sjetiti (zajedno s nama, rijetko tko je nevin u ovom slučaju) svaki puta kad ponovno bananu koja je posmeđila ne trepnuvši baciš, kad ostatke s polupunog tanjura sastružeš u smeće, kad djeci dozvoliš da pojedu samo sredinu pizze, a koricu ostave, kad pronađeš zaboravljeni, sad već pljesnivi komad sira u hladnjaku... Da, skoro svi to radimo, bacamo hranu bez da uopće obratimo pozornost na to što radimo. A kamoli da razmislimo o posljedicama takvog bahatog ponašanja.
Možda si ti još od svoje mama za ručkom slušala "Ti ostavljaš hranu, a djeca u Africi gladuju"; današnje generacije to više ne čuju. Normalno nam je bacati hranu, čak i kad nismo dobrog materijalnog stanja. A djeca i odrasli ne gladuju samo u Africi, gladuju posvuda oko nas. Možda onaj susjed u stanu u suterenu. Ona penzionerka koja skuplja boce iz kontejnera sigurno, mala Romkinja koja prosi na raskrižju teško da je dobila uravnoteženi obrok.
Life&style
UN upozorava da je broj ljudi u svijetu koji gladuju ponovno u porastu od 2014. godine. Ne ide nabolje. No i ta besmislenost - jedni hranu bacaju dok drugi nemaju što za jesti, nije jedina loša strana. Pati cijela planeta. Svaki put kad bacimo hranu svi resursi koji su upotrijebljeni za njezinu poizvodnju su bačeni uključujući vodu, energiju, tlo, rad i novac. Proizvodnja hrane osnovni je pokretač globalnih promjena u okolišu jer koristi 25% cjelokupne naseljive površine i crpi 70% svjetske potrošnje pitke vode te je glavni uzročnik prenamjene zemljišta.
Nadalje, nepotrebnim bacanjem hrane povećavamo količinu smeća koji proizvodimo, njegovo raspadanje zagađuje tlo, vode, zrak stvarajući stakleničke plinove te tako utječemo i na klimatske promjene. Ne trebamo biti Greta Thunberg da zbrojimo 2 + 2, zar ne? Na, kraju krajeva, ako pogledamo samo iz naše skučene perspektive ljudske jedinke koja misli samo na sebe - tih smo 75 kilograma hrane ipak i platili. A novac smo onda bacili.
UN-ov je cilj prepoloviti otpad od hrane po stanovniku na maloprodajnom i potrošačkom nivou te smanjiti gubitke hrane u proizvodnji i opskrbnom lancu. Možemo pridonijeti.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.