Profesorice Danijela Ljubas, Maja Fazlić i učiteljica razredne nastave Nikolina Iljkić, tri su prijateljice koje su osjetile potrebu ostaviti sve i krenuti na Put svetog Jakova
Ideja o hodočašću u Camino je dulje vrijeme bila prisutna u mislima kada su tri prijateljice osjetile "klik". "Odluka se ne donosi na silu... Onda se dogodi jedan trenutak u koji uskočiš i odlučiš. Tako se dogodilo i nama trima. Inače smo kolegice na poslu i te smo se godine počele intenzivnije družiti na raznim planinarenjima. Odluka se dogodila u jednom trenutku na Gornjem gradu. Taj smo trenutak prepoznale te hrabro, ali i ludo, na njega odgovorile: Hajdmo!", iskrena je Danijela. "Kada je Danijela predložila tu ideju, osjetila sam uzbuđenje. Općenito volim putovati, tako da je to bio jedan od motiva. U vrlo kratkom vremenu smo odlučile i izrealizirale sve što je bilo potrebno za put kao da je to sve već odavno isplanirano i kao da je baš tako trebalo biti. Spontano", dodala je Nikolina.
Reakcije bližnjih su bile razne. Maja se prisjeća: "Mnogi nisu imali predodžbu (kao ni ja sama) kako će taj put izgledati, pa nisam dobila dojam da su bili začuđeni ili zabrinuti... uostalom nije to bilo ništa neobično za mene". "Roditelji, kako su već navikli na moje „egzibicije“, u početku nisu bili oduševljeni. Prijatelji su bili puni potpore. Možda neki nisu ni vjerovali do zadnjeg trenutka da zaista idemo na to životno putovanje", otkrila nam je Nikolina.
"Kada smo kombinirale letove, odlučile smo 1. noć spavati u Lourdesu te započeti putovanje na jednom tako posebnom mjestu. Tamo smo i prvi put spavale u alberqui, prenoćištu za peregrinose (hodočasnike), te i upoznale strance koji su nam dali savjete za Put. Sutradan smo vlakom došli do mjesta Saint Jean Pied de Port, gdje tradicionalno započinje francuski Put svetog Jakova (El Camino Frances)", ispričala je Danijela. El Camino hodočašće je dugačko otprilike 800 km. Put u originalu počinje iz Španjolske, točnije iz Roncesvallesa, ali sve rute vode do mjesta Santiago de Compostela.
Njihov plan je bio da putovanje traje 30-ak dana, ali se nisu htjele forsirati, jer svrha Camina nije natjecanje. "Hodale smo kako smo mogle taj dan, nekada je to bilo 19, a nekada 37 km. Zanimljivo je to da su Maja i Nikolina vodile računa o planiranju sljedećeg dana", otkriva Danijela. Svaki dan su imale plan stići do nekog odredišta, a tu je jako važno bilo međusobno uvažavanje i dogovor. Hodale su neovisno jedna od druge, ali su se i međusobno poticale. "U prosjeku smo pješačile 25 km dnevno. Jedna drugu smo poticale da tih 3, 5, 10 kilometara još izvučemo do kraja. Kao i u životu, ponekad je 20 km bilo jako puno, a 37 km prava sitnica", govori Maja.
Smještaji na putu su raznoliki. Cijena alberqua varira od 7 do 15 eura. "Na Caminu je zanimljivo to što vrlo lako upoznaš nekoga ako si dovoljno otvoren. Nas tri smo i inače takve i uvijek smo nekog novog susretale. S nekima smo ostale u kontaktu do danas. Čak smo i s nekim osobama i hodale dio puta i ostvarile neobičnu povezanost", kaže Danijela. "Susrećete iste ljude praktički tijekom cijelog Camina, i s njima spavate, ručate, razgovarate, smijete im se, s njima živite... spremni ste na otvorenost za koju se nadate da ćete ponijeti sa sobom kad se vratite kući", prisjeća se Maja.
Camino ih je naučio da moraju biti spremne na sve. "Bilo je dana kad se nisam mogla kretati. Ali današnja medicina se pobrinula da upalu mišića, 13 žuljeva i ukočenost ne doživim kao neki problem.", ispričala je Maja. "Kako je put odmicao, pojavljivalo se sve više poteškoća, ali kad imaš cilj i potporu oko sebe, znaš da možeš sve. Iako smo proživljavale razne bolove, hodale po velikim vrućinama, po kiši, noseći teret ruksaka koji kao da je postajao sve teži, bilo je trenutaka kad sam bila ljuta i bijesna i mislila što mi je ovo trebalo, no nikad mi kroz glavu nije prošla misao o odustajanju. Ni jednoj od nas", dodala je Nikolina.
Cijelo putovanje je trajalo 40 dana, a sam Camino 32 dana. Na pitanje što su naučile o sebi na tom putovanju Danijela odgovara: "Ne mogu reći da sam naučila nešto posebno o sebi. Puno sam toga spoznala tek poslije Camina, ali sigurna sam da je to iskustvo definitivno na to utjecalo. Na putovanju sam puno naučila o životu. Camino je kao „život u malom“. Isplivaju stvari s kojima se čovjek bori svakodnevno. Suočiš se sa sobom. Ja sam spoznala ljepotu života, ljepotu ljudi oko sebe i kako svi tražimo isto. Duhovno bogatstvo je ono što nedostaje današnjem čovjeku i stoga bih Camino preporučila svakome tko želi postati bogatiji u ovom otuđenom svijetu". "Naučila sam da nije sve pod mojom kontrolom, da se život jednostavno događa oko mene i da je na meni izbor hoću li se živcirati i brinuti ili prihvati poteškoće, svoje odluke i živjeti s njima kako najbolje umijem i znam. Gledati pozitivno i vjerovati", zaključila je Nikolina.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.