- Je li život modela glamurozno ostvarenje sna kako se katkad predstavlja? Na to će pitanje najbolje odgovoriti dvije hrvatske manekenke s radnom adresom u inozemstvu.
- One otvaraju vrata svoje svakodnevice vodeći kratki dnevnik za Miss7. Iskreno, bez uljepšavanja – evo zapisa Katarine Skelin i Ane Buljević
Život obasjan svjetlima reflektora i posut blještavim sjajem glamura, koračanje grandioznim pariškim pistama, dekadentne zabave s najvećim svjetskim zvijezdama i naslovnice magičnog Voguea, šampanjac koji teče u potocima, kavijar za doručak i dizajnerske “krpice” koja ispadaju iz pretrpanog ormara... Scenarij je to koji čini snove mnogih djevojaka diljem svijeta izgubljenih u maštanjima kako će i same jednom zakoračiti na čudesne modne ceste. Scenarij je to ispisan krasopisom i načičkan zabludama. Život modela katkada jest glamurozan, zabavan i bajkovit, no iza svakog uspješnog modela, koji karijeru gradi tisućama kilometara udaljen od doma, stoje sati i sati neumornog rada, nebrojeni castinzi i višesatna snimanja, čelično strpljenje, upornost i predanost. To su nam svojim dnevnicima potvrdile i Katarina Skelin i Ana Buljević, naši sjajni modeli u usponu koji svoje karijere grade u najvećim svjetskim modnim prijestolnicama, u Milanu i New Yorku. I premda je njihov raspored poprilično gust i ponekad vrlo hektičan, a tempo života brz, čini se kako se Katarina i Ana u tom amalgamu rada i zabave, krčeći puteve nekim novim uspjesima, vraški dobro snalaze. Kako zbilja izgleda život modela, sada možete doznati iz prve ruke!
Life&style
Katarina Skelin: Moj dnevnik iz Milana
Petak 24.5.
U Milano stižem u četvrtak, a u petak ujutro putujem prema Forte dei Marmi, gradiću na obali gdje se održava revija koju nosim. Bus pun modela, vizažista, frizera i stilista stiže u beach bar gdje cijeli dan traju pripreme i probe za reviju koja je navečer. No to što smo tamo cijeli dan ne znači da je naporno – vrijeme između obaveza provodimo na plaži, na raspolaganju nam je catering, a tu je i tim ljudi koji se brine da svaka djevojka ima izmanikirane nokte. Dok mi rašpaju nokte, ja zabavljeno razmišljam: “Aha, na kraju dana ću dobiti plaću za ovo?”
Ponedjeljak, 27.5.
Jučer sam se iza ponoći vratila vlakom u Milano nakon cijelog dana snimanja u Napulju. Nisam brojala, ali procjenjujem da sam snimila 40-ak različitih kombinacija. Na setu smo bili 10 sati, a osim u pauzi za ručak, predah sam hvatala dok su ostale četiri djevojke snimale svoj dio kolekcije. No, i taj posao donio je lijepe doživljaje; priliku da vidim Afragolu, high-speed željeznički kolodvor Zahe Hadid, a i poznanstvo s djevojkama iz četiriju zemalja.
Srijeda 29.5.
Prosječnog dana, kada ne putujem izvan Milana, otići ću na castinge koje sam dobila u rasporedu večer prije, posjetit ću agenciju da vidim kakvi su planovi, opcije i novosti te da obnovim zalihu kompozita (“posjetnica” koje ostavljam na svakom castingu). Katkada ću u jednom danu obaviti sve to uz snimanje ili reviju od nekoliko sati. Na povratku doma stajem u dućan kupiti namirnice i vodu (u Milanu nije preporučljivo piti vodu iz slavine) te obavezno dobijem ne baš umjesan komentar u prolazu. Večer, ako je dan bio ispunjen i naporan, koristim za opuštanje uz seriju ili čitajući, u razgovoru s mojim osobama doma – doma (čitaj: Zagreb) ili u razgovoru s cimericama.
Subota, 1.6.
Slobodno vrijeme provodim u kombinaciji nekog tko se udomaćio i turista. Mislim da je to pristup koji bi trebalo primijeniti na svako mjesto gdje se nađemo, uključujući i rodni grad. Imam svoj najdraži kafić u blizini stana, subotom idem na plac, ali radim i turističke stvari; tečaj kuhanja tradicionalnih jela, odlasci u muzeje i na walking ture (iako nema te walking ture koja se mjeri s rasporedom punim castinga).
Ponedjeljak, 3.6.
Nastojim nekoliko puta tjedno otići u teretanu, a kada imam rupe između castinga ili cijeli slobodan dan, odlazim s prijateljicama ili sama “u društvu” Kindlea u neki restoran ili na piće. To nam olakšavaju aplikacije koje modelima omogućavaju da koriste teretane, jedu u restoranima, pa čak i posjećuju muzeje besplatno, tj. u zamjenu za objavu na Instagramu. Život u velikim gradovima je skup pa ovakve sitnice dobro dođu. A i većinu nas vesele besplatne stvari, zar ne? Full time modeling može biti privilegiran dio života i radnog vijeka ako se dobro iskoristi. Mislim da to ne razumiju svi, ali na kraju krajeva najbitnije je da to shvaća model koji se time odlučio baviti. Nakon što sam primijetila da na pitanje kako je u Milanu odgovaram sve češće s “gastarbajterski”, odlučila sam uložiti trud da mi svaki “placement” u inozemstvu bude kao radni odmor. Zadovoljno mogu reći da sam u tome i uspjela. :)
Ana Buljević: Moj dnevnik iz New Yorka
Ponedjeljak, 13.5.
Ponedjeljak je započeo snimanjem koje je krenulo već od 9 ujutro. Snimanje je trajalo sve do 16 sati, ali budući da sam tim poznavala otprije, vladala je poprilično opuštena atmosfera pa je vrijeme gotovo proletjelo. Uslijedio je šoping namirnica nakon radnog dijela dana, a potom sam otišla u stan i večer provela čitajući i gledajući seriju, što volim raditi kada imam vremena na kraju dana.
Utorak, 14.5.
Ujutro je na repertoaru bio casting, no nakon njega ulovila sam taman dovoljno vremena da s prijateljicom u miru sjednem na ručak. Vrijeme je napokon toplije pa svaki slobodni trenutak koristim za uživanje, šetajući gradom ili nekim od divnih njujorških parkova. I da, naravno, kada uhvatim vremena, nazovem svoje doma. Nakon reda posla i reda uživanja, odradila sam trening i zaključila dan.
Srijeda, 15.5.
Danas su se čak tri castinga zaredala jedan za drugim, a nakon toga uslijedila je pauza za ručak s mojim menadžerom. Ostatak popodneva provela sam u Sohou, skoknula sam do svoje agencije i odradila trening. New York je jedan od najvećih svjetskih gradova, no na moju sreću, sjajno je umrežen pa stižem obaviti sve svoje dnevne zadatke i to vrlo brzo. Većina mojih obveza je u Sohou, tu se odvijaju castinzi, tu je smještena i moja agencija, tu dolazim odraditi trening...
Četvrtak, 16.5.
Na mojoj dnevnoj listi obaveza ponovno se našlo snimanje koje smo odradili između 9 i 17 sati. Napravili smo kratku pauzu oko podneva i nastavili. Smogla sam snage da odem na trening, no nakon toga sam dan proglasila gotovim.
Petak, 17.5.
Danas smo nastavili jučerašnje snimanje, a oko 18 sati našla sam se sa svojim društvom iz New Yorka na večeri. Društvo ponekad jednostavno moraš hvatati u trenucima kad si slobodan, no najčešće se za druženje dogovaramo unaprijed, nema tu previše mjesta za spontanost. New York je takav grad i ljudi su uvijek raštrkani na sto strana.
Subota, 18.5.
Vikendom također znamo imati snimanja, ali većinu vikenda ipak ne radimo. Ova subota bila je slobodna pa sam otišla do Central Parka. Najčešće vikendima radim one prave “turističke” stvari i ponavljam ih iznova i iznova. Brooklyn Bridge ili vožnja biciklom po Central Parku na mojoj su to-do listi svako malo.
Nedjelja, 19.5.
Premda je nedjelja, imala sam snimanje koje je trajalo nekoliko sati, a nakon toga sam otišla do Coney Islanda. Zima je bila baš duga pa sad nadoknađujem propušteno i pritom, priznajem, poprilično uživam!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.