Nakon što je od nacizma pobjegao u Skandinaviju, Josef Frank bio je još jedan židovski izbjeglica. No osnivačica tvrtke Svenskt Tenn prepoznala je njegov talent
Lagom je potpuno švedska riječ - poput danas sveprisutnoga hyggea, nema doslovan prijevod na skoro niti jedan europski jezik, no zapravo označava nešto što je dovoljno dobro - umjerenost i ne pretjerivanje. Lagom je jedna od definirajućih odlika švedske kulture i govori dosta o samoj državi - od dizajna i arhitekture do mentaliteta ljudi. No, povrh svega, lagrom je koncept koji je okupirao jednog od očeva švedskog modernizma, arhitekta i dizajnera Josefa Franka. Frank je najbolje poznat po šarenim tekstilima koje je radio za tvrtku Svenskt Tenn - za brend je stvorio više od 160 printeva, svaki od njih pobuna protiv lagoma - od tropskog cvijeća, paprati i insekata, preko golemoga zelenog i plavog lišća, do danas kultne rukom nacrtane mape Manhattana, gdje je živio početkom 1940-ih. No tekstil nije bio Frankova jedina ljubav - radio je stolce, naslonjače, svjetiljke, zdjele, vaze, pladnjeve, stolove, stoliće i ormare. Rođen u židovskoj obitelji u Austriji, Frank se 1933. sa suprugom odselio u Stockholm kako bi pobjegao nacizmu. U Beču je do 48. godine izgradio uspješnu tvrtku imena Haus & Garten, kroz koju je dizajnirao kuće, interijere, namještaj i tkanine, no dolaskom u Švedsku kao imigrant i Židov nije mogao naći posao. “Ljudi nisu htjeli da im dopridošlice kradu poslove”, tvrdi današnji kreativni direktor Svenskt Tenna, Thommy Bindefeld. No njegova začetnica Estrid Ericson bila je iznimka - nakon što je stvorila brend 1924. i posvetila se izradi posuđa od kositra, već početkom ‘30-ih okrenula se uređenju interijera.
Stil koji je promovirala bio je funkcionalan i prije svega podređen korisnosti. Ericson je za Franka znala otprije i odmah mu je ponudila posao dizajnera u svojoj tvrtki - njegovi prvi komadi bili su luksuzni i glamurozni komadi od mjedi i baršuna, a polako je u Svenskt Tenn uveo i uzorke. “Vjerovala je svom oku i ukusu te se nije puno zamarala mišljenjima drugih ljudi”, dodao je Bindefeld. “Dala je Franku slobodne ruke - njegov život bio bi puno teži bez nje, no Svenskt Tenn ne bi bio što je danas bez njega”. Godinu dana poslije Estrid i Josef otišli su na izložbu gdje su predstavili dva i pol metra dugu sofu sa cvjetnim uzorkom, tepih životinjskog printa i glamurozni ormarić s alkoholnim pićima - mediji nisu mogli prestati pričati o njima. “Za razliku od Beča, koji je tada bio kulturni centar Europe, Stockholm je bio zabit. Mislim da je Frank namjerno provocirao švedske puritance”, izjavila je povjesničarka dizajna Hedvig Hedqvist. Frank je vjerovao u stvaranje doma s karakterom koji odgovara ljudima koji u njemu žive - njegov namještaj bio je udoban, zaobljenih linija, a bojama i uzorcima dodavao je toplinu i osobnost. Tada je to bila iznimno radikalna ideja. Nakon njemačke aneksije Austrije Frank je zatražio švedsko državljanstvo, a potom se odselio u New York, koji ga je inspirirao za neke od najboljih i najpoznatijih uzoraka. Prije smrti vratio se u Švedsku i nastavio raditi za Svenskt Tenn, koji još proizvodi njegove optimistične kreacije. Po mnogima je upravo njegova energija omogućila stvaranje Ikee I marimekka. “Frank je u Švedsku donio nešto što nam je nedostajalo - njegov rad čini vas sretnima”, zaključila je kuratorica muzeja Maria Wiberg. Izložbu Frankovih uradaka možete pogledati u londonskom Fashion and Tekstile Museumu do 7. svibnja.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.