Rekla sam dosta šopingu i pola godine kupovala samo nužne stvari. Štedjela sam više od 500 eura mjesečno

• Odmalena sam obožavala kupovati, a s vremenom je šping postao način da se razveselim ili utješim
• Prekretnica je bio trenutak kada sam shvatila da više nemam mjesta za stvari koje gomilam, pa sam odlučila šest mjeseci kupovati samo ono najnužnije
• Ta odluka ne samo da je rasteretila moj životni prostor, nego mi je pomogla i financijski, počela sam štedjeti oko 500 do 650 eura mjesečno
• Pročitaj više: 7 pravila za kupovinu s kojima više nećemo impulzivno kupovati nepotrebne stvari

Odmalena sam obožavala kupovati. S godinama su apetiti samo rasli, a dolaskom online trgovina sve sam manje mogla kontrolirati koliko zapravo kupujem. Točnije, više to nisam ni pokušavala kontrolirati. Kupnja mi je postala način da se razveselim, smirim ili barem na trenutak osjetim sretnije. Kad bi me netko pitao koje mi je najveće postignuće u prošloj godini, bez razmišljanja bih rekla –to što sam prestala kupovati nepotrebne stvari. Možda zvuči banalno, ali za nekoga tko je gotovo cijeli život kupovao nešto svaki put kad izađe iz kuće, to je bila ogromna promjena.

Možda vas zanima "Shopping terapija" nije samo mit: Kako zapravo utječe na nas? Native sadržaj

Od sitnica do većih stvari kroz godine

Moja ljubav prema kupnji traje otkad znam za sebe. Kao dijete to su bile sitnice, kopčice za kosu, slatkiši s blagajne ili neka mala igračka. Kasnije su to postali komadi odjeće, kozmetika, parfemi, knjige, dekoracije za stan… U svemu sam nalazila razlog da kupujem. Dobar dan? Vrijeme je za malu nagradu. Loš dan? Treba mi nešto da se osjećam bolje. Popust? Pa to se ne propušta. Godinama sam tako kupovala sve i svašta. Nisu to uvijek bile skupe stvari, ali ih je bilo puno. I ono što je najvažnije, većina mi zapravo nije trebala.

Pexels / Antoni Shkraba Foto: Pexels / Antoni Shkraba

Prava promjena dogodila se kada sam shvatila da doslovno više nemam mjesta za stvari. Ormari su bili prepuni odjeće koju ne nosim, police u kupaonici zatrpane proizvodima za njegu kože koje nikada neću potrošiti, a ladice pune kozmetike u gotovo identičnim nijansama. Imala sam deset parfema, nekoliko šampona za tijelo odjednom, hrpu seruma i krema, ali i odjeću koju sam čuvala „za kad smršavim“. U jednom trenutku prostor u kojem živim postao je toliko pretrpan da sam imala osjećaj da ne mogu normalno disati. Tada sam odlučila povući ručnu. Rekla sam sebi da šest mjeseci neću kupovati ništa osim onoga što mi je stvarno potrebno.

Shopping u tužnim, ali i sretnim danima

Razlog nije bio samo prostor, iako je to bio veliki okidač. Shvatila sam i nešto drugo, kupovina mi je postala način reguliranja emocija. Kad bih bila pod stresom, tužna ili umorna, kupila bih nešto da se osjećam bolje. A to nije bio zdrav način. Odlučila sam se naučiti razveseljavati na drugačije načine. U prvim tjednima počela sam koristiti stvari koje već imam. Trošila sam proizvode za njegu koje sam godinama gomilala, nosila odjeću koju sam zaboravila da posjedujem i polako praznila police i ladice. Kako su se stvari smanjivale, prostor je postajao prozračniji i ugodniji. Osjećaj kada napokon vidiš praznu policu ili ladicu koju možeš normalno zatvoriti, iznenađujuće je dobar.

Pexels / Andrea Piacquadio Foto: Pexels / Andrea Piacquadio

Možda vas zanima Stiže nam osobni asistent za kupnju odjeće. Pratit će cijene, isprobavati odjeću... Hvala Google! Life&style

Još jedna zanimljiva promjena dogodila se s mojim stilom. Budući da nisam kupovala ništa novo, morala sam se poigrati s onim što već imam. Počela sam kombinirati komade na načine na koje prije nikada nisam, slojevito se oblačiti, dodavati remenje, drugačije nositi košulje i haljine. I iskreno, moj stil je postao zanimljiviji. Kupovala sam samo osnovno: šampon, dezodorans, pastu za zube. Više nisam imala deset parfema ni nekoliko različitih gelova za tuširanje odjednom. Najveći izazov ipak je bio nešto drugo – prestati kupovati kavu i hranu za van. To mi je bila gotovo svakodnevna navika i u početku mi je to bilo najteže. No s vremenom sam se naviknula da svaka šetnja ne mora završiti u kafiću ili trgovini.

Mjesečne uštede do 650 eura

Sve to se vrlo brzo odrazilo i na moje financije. Iskreno, financije su bile glavni razlog zbog kojeg sam uopće krenula u ovaj eksperiment. Kada sam počela pratiti troškove, shvatila sam da na sitnice i gluposti mjesečno potrošim više od polovice svojih primanja. Kad sam to svela na minimum, počela sam štedjeti između 500 i 650 eura mjesečno. Razlika je ovisila o tome jesam li kupovala skuplje ili jeftinije namirnice i jesam li imala rođendane, krštenja ili vjenčanja za koja sam morala izdvojiti za poklone.

Pexels / Cottonbro Studio Foto: Pexels / Cottonbro Studio

Možda vas zanima Što se dogodi kada u restoranu zaboraviš novčanik? U ovom slučaju - povijest Life&style

 Prvih nekoliko tjedana bilo je čudno. Ponekad sam se osjećala pomalo prazno, kao da mi nešto nedostaje. Ali nakon nekog vremena to je jednostavno postalo – normalno. Naviknula sam se da ne ulazim u trgovine bez razloga, da ne svratim po kavu na svakoj šetnji i da mi nova stvar nije potrebna da bih imala dobar dan. Danas još uvijek volim lijepe stvari i shopping me i dalje veseli. Ali naučila sam jednu važnu lekciju: nije problem u kupovanju, nego u nesvjesnom kupovanju. Bez kupovine vjerojatno ne možemo, ali možemo kupovati promišljenije. A moj plan je da taj osjećaj zadržim i kada ponovno odlučim da je vrijeme za jedan dobar, ali pametan shopping.