- Kemijska čistionica nije ni praktično ni jeftino rješenje
- Stvar je u deterdžentu - treba ga izbjeći
- Etikete služe kao orijentir za korisnika, nisu Sveto pismo
One postoje – etikete – ta mala strašila kojih se plaši svaka shopping-kraljica. Osobito onih na kojima piše da je pranje ovog komada odjeće zabranjeno. A to se obično događa kod materijala poput čiste svile, kašmira, a ponekad i vune. Što onda napraviti? Kao prvo, određeni komad odjeće ne treba ni kupiti. Ili ćemo ga kupiti pa ćemo ga jako rijetko nositi, jer nemamo volje stalno ga nositi u kemijsku čistionicu. Ili ćemo – što je najbolja od ove tri mogućnosti – kupit ćemo je, redovito koristi i same je prati!
Jednostavno peri sama!
Zašto? I, prije svega – kako?! To se pitaš s pravom. Krenimo najprije sa „zašto“: ako odnesemo komad odjeće koji se ne smije prati u kemijsku čistionicu, uglavnom se događa sljedeće – operu ga i to najčešće u stroju za pranje rublja. Dakle, ostaje pitanje: kako? Što rade u kemijskim čistionicama drugačije od nas? Točno: ne puno toga! Dakle, u većini slučajeva ih možemo oponašati – s ovim trikom!
Life&style
Treba paziti na jednu stvar
Djelatnica u kemijskoj čistionici otkrila je na jednom portalu koja je jedina razlika kod osjetljivih materijala: ne smiju se prati s deterdžentom za pranje rublja, nego samo s omekšivačem. „Godinama sam radila u kemijskoj čistionici i praonici rublja, pa znam to, odnosno radila sam tako kad sam dobila osjetljiviji materijal“, napisala je.
Ukratko: odjeća koju je „zabranjeno prati“ treba oprati u stroju za pranje rublja s omekšivačem, a ne deterdžentom – i to na programu za pranje osjetljivih tkanina. Ako nemaš stroj za pranje rublja s tim programom, možeš oprati ručno – i nećeš oštetiti tkaninu.
U stroj za pranje rublja!
Neki komentari ispod posta djelatnice bili su sljedeći: „Dobro je da je to potvrdila stručnjakinja. Ja sam već oprala puno stvari koje se ne smiju prati“. Ili: „Iskreno, nikad ni ne gledam etiketu!“ Jedna čitateljica se kompletno odrekla sredstva za pranje: „Ja koristim samo vodu. I super se opere.“
Zašto onda uopće služi etiketa?
Ako uputa na etiketi nije točna, koja joj je onda svrha? Jedan komentar je dao objašnjenje za to: „Etikete ne služe jedino kao orijentir za korisnika, nego i kao osiguranje proizvođača kako ne bi došlo do reklamacije od korisnika. Tako proizvođač može dokazati da se korisnik nije držao uputa.“
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.