Ne znam kako ti, ali ja mrzim dejtove, i baš zato ne znam koji vrag mi je to trebalo...
Dejtovi su najgora stvar na svijetu. Zaključila sam tad, nakon dejta koji ću ti upravo ispričati, i nakon kojega više jednostavno nisam išla na dejtove. Doduše, moj ljubavni život je jedna cijela, druga, neobična tema... U tom razdoblju bila sam poprilično posrana; taman sam bila "prekinula" s dečkom koji mi se uistinu sviđao i trudila sam se napraviti (skoro) sve da ga maknem iz glave. Znaš kak' je to; upališ YouTube evo vaše stvari na recommended, odeš do grada pa skužiš vaš kafić, izađeš vani pa gledaš je l' se pojavio ili možda najgore, popiješ da zaboraviš, ali tek ONDA ga se sjetiš. Upravo takva bila sam u razdoblju nekog od domaćih "tjedana mode" i impulsivno sam odlučila s kolegama izaći poslije posla. Simplificirano, boca votke i parkić (i mi iz mode smo u biti, zdravoseljački ljudi), uz naravno, pregršt dobre volje. Čak tu večer za svoje pojmove nisam bila pretjerano sređena i odlučila sam izaći s beanijem na glavi (također, prvi i zadnji put). U parkiću smo se bome pošteno napili i uletjeli u, tad još vrlo aktualan, Purgeraj...
Malo o meni, da se bolje upoznamo.
Unutra je bilo krcato, sauna vruće i treštala je neka alternativna muzika, po običaju. Srela sam poznatu ekipu, sve u svemu, nitko posebno interesantan. Tu sam bila sigurna da ga neću sresti pa se nekako nisam ni obazirala oko sebe. Na moje veliko iznenađenje, tijekom večeri mi je uletjelo dosta likova - najčešće s nekom "predobrom" forom na račun moje kapice, ispod koje se glavica već bila dobrano usijala, što od temperature, što od alkohola. U prolazu mi je i on (nazovimo ga X) oteo kapicu, a prije toga sam ga već par puta u prolazu srela i nešto mi je dobacivao. Rekao je da ću je dobiti natrag ako mu dam jedan cmok - znaš onaj, dječji. Bez razmišljanja jesam (mudata sam pod cugom, priznajem), a uz to sam dobila i poziv na dejt sutradan. I na Facebook, nećemo se lagati - ionako sve moderne romanse tu počinju.
E pa tak' nekak'
Sljedeće jutro probudila me budilica - i glavobolja. Mamurluk me ubio. Polako sam se prisjećala što sam sve napravila večer prije, između ostaloga i oduševljeno polizala torzo od frenda, ovak', iz zajeb******. Kao što možeš pretpostaviti, nisam se sjećala s kim točno idem na dejt. Imam ime, mutnu facu i Facebook sa slikama gdje se lice ne vidi. "Jeb***", mislim si, "kako ću prepoznati frajera na trgu?!". Međutim, pojavila sam se na dogovor, vrlo open minded iako sam već i prije odlazila s tikovima s dejtova, ali zašto, eto, ovaj put ne bi bilo drugačije? Obukla sam se poprilično tipično za sebe, dobrano se našminkala i stavila traku oko glave jer su se tada fakat nosile, a ja sam samo čekala priliku da je isfuram. Srećom, prepoznao je on mene odmah. Bio je sladak i visok, fiju. Već je to bilo gigantsko olakšanje. Odlučili smo otići u jedan klošarski, ali popularan kafić u blizini. Činio se baš idealan za njega. Čak me interesiralo što ima za reći. Small talk je bio u redu, a ja sam sve više uviđala da sam zapravo na prvom blind dateu... praktički?
A zamisli, od svih, na taj patetično i volim otić!
Sjeli smo, naručili pive i... krenuli šutjeti. Možeš li zamisliti da netko tebe pozove na dejt i onda doslovno šuti k'o zaliven? Iz njega sam, kunem ti se, izvlačila temu po temu, a kad bi se nečeg malo jače primio trudila sam se razgovor širiti u tom smjeru (srećom pa sam jeb*** novinar, mislim si). Nakon nekog vremena prokomentirao je da sam lijepa, ali da mi ta trakica totalno ne stoji, štoviše, da izgledam kao debil s njom. Tu sam dobila druge tikove, jer ako brojiš, prve sam dobila na šutnji. Onda me išao poljubiti, bila sam u go with the flow điru; crveni ruž mi je završio po pola face, ostalu polovicu sam obrisala maramicom s ostatkom sline. Ekspresno nakon toga sam popravila ruž, na što sam dobila komentar da ga ne trebam već popravljati jer ćemo se još ljubit (tik treći), baš kad sam mislila mu tako dat do znanja da NEĆE biti više ljubljenja.
Kad malo bolje razmislim, možda mi i je stajala debilno. I yes, to je Kristina!
Agonija od dejta, s inače stvarno super simpatičnim momkom koji OČITO mrtvo nije za mene, trajao je oko sat i pol, nakon čega me je onda otpratio na tramvaj. Uletjela sam u tu 17-icu kako nikad u životu nisam i cmoknula ga u obraz uz onu "čujemo se!" - long story short, nikad više nismo. Toliko sam došla razočarana doma uz onu "jesam ti rekla glupačo" da sam se požalila starom (vidno nezainteresiranom) da više nikad neću ić' na dejtove. I vidi vraga, onaj bivši dečko mi je još više falio. Koja je poanta? Jednostavno nemoj pijana dogovarati dejtove s ljudima koje ne poznaješ. Ako se mene pita, svi bi se trebali uvijek upoznavati po klubovima i druženjima, izaći par puta skupa van i TEK ONDA ako i dalje postoji neki interes možemo ić' popit cugu sami - već se znamo, više mi nisi awkward i vrlo vjerojatno neću imati tikove od tebe. Jesam li prava osoba za davati ljubavne savjete? Apsolutno ne; napravi kako misliš da je najbolje, ali ako primijetiš da je slinav, samo me se sjeti - tiho ću ti šaptati "told you so".
P.S. Nadam se da momka iz Purgeraja više nemam na Fejsu, inače - sorry!
Ako mi se svidiš lijepo ću se sredit, definitivno neću naručit salatu i vjerojatno će me lupit cuga - kao i na jednom od zadnjih dateova koje pamtim, u Parizu.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.