Ivana Tomas, bankarica i supruga poznatog nogometaša, danas trenera Stjepana Tomasa, otkriva lijepe strane života u Turskoj, gdje je njezin suprug velika zvijezda
Samo za Chic Ivana Tomas piše o kulturološkim razlikama, najljepšim mjestima, modernim i tradiocionalnim obiteljima u toj zemlji te otkriva zašto joj se Turska toliko uvukla pod kožu.
Moja ljubav s Turskom traje od početka 2006. godine i mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Tada smo suprug i ja još bili cura i dečko, on je igrao za Galatasaray. To su bili posebni dani! Turci su fanatici po pitanju nogometa, a ako ste igrač ili trener u jednom od tri najveća kluba (Galatasaray, Fenerbahce i Besiktas), onda ste u Turskoj uistinu zvijezda. Iskreno rečeno, takav status vam nosi niz pogodnosti i povlastica u kojima se lijepo da uživati. Moj suprug je igrao i u Galatasarayu i Fenerbahceu, a trebao je igrati i za Besiktas, ali je otišao u Rusiju u Rubin Kazan, gdje je dva puta bio prvak Rusije, i vratio se u Gaziantep. Gaziantep je najveći grad na istoku Turske uz granicu sa Sirijom. Poznat je po baklavama koje su izvorno i nastale tamo, najveći je proizvođač pistacija. Ta je regija čuvena i po mesnim specijalitetima. Njihova je popularnost toliko velika da neki Turci, primjerice, sjednu u avion u Istanbulu i odu u Gaziantep samo na jedan dan u njihove restorane na mesne specijalitete i vrate se natrag.
Mi smo godinu dana proveli u Gaziantepu. Bilo nam je jako lijepo, živjeli smo u rezidencijalnom dijelu hotela Divan i stvarno pamtim samo lijepe trenutke. Nakon Gaziantepa je uslijedio Sivas, to je manji grad u centralnoj Turskoj. Karakteriziraju ga jako hladne, oštre zime, pa sam ja sa djecom ostala u Istanbulu, a suprug je putovao Sivas.
Živjeli smo i u Istanbulu, ali kako su u to doba bilo puno bombaških napada i nereda, vratili smo se u Zagreb. Osim toga, bili smo i u Elazigu. Zadnje tri godine smo na relaciji Turska - Hrvatska. Sad živimo u jednom od najpopularnijih turističkih mjesta i zasigurno najljepšem djelu Turske, a to su Cesme Alacati u regiji Izmir. Prednost je i sto je grčki otok Chios, peti po veličini, udaljen samo sedam kilometara od nas i treba nam 15 minuta da brodom dođemo do Grčke. Često se uputimo u Grčku na ručak, šetnju ili piće. Fascinatno je koliko su Cesme i Chios blizu, a koliko su kulturološki, zemljopisno, gastronomski, pa i u svakom drugom slučaju različiti. Svaki put se iznova divim toj činjenici! Chios je jedan lijepi miks Italije i Istre, zaista imate dojam da se nalazite negdje u Istri!
Po pitanju mentaliteta, velike su razlike između Turske i Hrvatske, ali ja na to gledam samo s pozitivne strane. Na taj se način obogaćujemo, upoznajemo novu kulturu, ljude i običaje. Moj je suprug je rođen u Bosni i njemu ovo nije bio velik kulturološki šok jer dosta riječi i običaja koristilo kod njega u Bugojnu, ali meni kao Dalmatinki je bio šok kad sam u Istanbulu prvi put čula hodžu kako moli ranu u zoru, a sa džamije se to pušta sa zvučnika. Ali to je dio vjerskih običaja i ja to poštujem.
Naš način života je nomadsko-nogometni, svake godine novi klub, novi grad, novi ljudi, neka nova prijateljstva, novi vrtić i tako redom sve novo... Iskreno, meni jako odgovara taj način života, mislim da je to veliko životno iskustvo i bogatstvo. Dok su djeca mala, možemo se seliti. Svi naši planovi su kratkoročni - godinu za godinu i tako redom.
Do sada sam se većinom družila s Turcima, ali nedavno sma se aktivno uključila u rad International Woman's Association Izmir tako da se družim i sa strankinjama. Moja dobra prijateljica Mine Tuta, inače supruga posljednjeg veleposlanika Turske u Hrvatskoj, nabavila mi je odlične knjige za učenje turskog, a budući da smo dosta vremena provodile skupa, počela me i učiti jezik. Ovdje sam nastavila s učenjem jezika privatno i u školi za strane jezike, sad već učim intezivnim tempom. Mine je zaslužna za otvaranje Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, koji omogućuje našim građanima da besplatno uče turski.
Otvorenje Turskog kulturnog centra u Zagrebu je bio i jedan od razloga zašto je turski predsjednik Erdogan posjetio Hrvatsku. Usput budi rečeno, Erdogan je bio je oduševljen dočekom i prijemom u Zagrebu, a i činjenicom da naša dva jezika dijele čak 2000 riječi! Za osnovne stvari pokušavam koristiti turski jezik. U trgovinama, restoranu, taksiju i slično, trudim se pričati na turskom, a u društvu s Turcima na engleskom. Talijanski pričamo s turskim nogometašima, koji su dugo igrali u Italiji. Dakle, svega ima. Ove mi je godine apsolutni prioritet učenje turskog jezika. Inače, jako je težak i kompliciran, glagoli idu na kraj rečenice, pa je malo komplicirano dok se ne prilagodite.
Što se tiče kvalitete života, mogu reći da je iz moje perspektive on jako lijep. Svejedno, moj je dojam da ovdje svi rade, imaju posao i nitko se ne žali da nema novaca, za razliku od Hrvatske, u kojoj svi kukaju, nemaju posao, nemaju ovo, nemaju ono... Ako ste financijski osigurani, život u Turskoj vam je jako lijep, imate veliku mogućnost izbora u svemu, od škola i vrtića za djecu, društveni život je jako zanimljiv i sadržajan, ovdje su lanci najboljih svjetskih restorana, događanja, koncerti... Sve imate samo je pitanje vaših afiniteta i odabira. Manje lijepe strane su sto je u Istanbulu stalno prometna gužva jer je to ipak svjetska metropola s 17 milijuna stanovnika i nekad vam treba od kuće do stadiona 2-3 sata vožnje u autu ili bilo gdje da idete. U današnjim okolnostima, Turska ima proglašeno izvanredno stanje u državi i sama ta činjenica nije ugodna, ali u svakodnevnom životu to se uopće ne osjeti. Malo je veći rizik ako ste smješteni u Istanbulu ili Ankari i gradovima na istočnoj strani Turske, uz granicu sa Sirijom.
Vrlo su poznate i turske kupelji
Postoji odlična hrvatska web stranica Geopolitika news u na njoj imate sve vijesti vezane uz Bliski istok, Tursku i regiju i ja tu dnevno provjerim stanje na terenu, uz turske dnevne magazine Hurryet i Zaman, koji imaju izdanje na engleskom jeziku. Stalno sam informirana i znam u svakom trenutku što se dogada u kojem dijelu Turske.
S nostalgijom nemam nikakvih problema jer me to prošlo u prvoj godini studiranja. Obiteljsku kuću u Pakoštanima sam napustila s 18 godina, kada sam otišla na faks. Jednostavno volim ovakav način zivota, nove gradove, novi ljude, koji toliko obogate mentalno i u svakom drugom obliku da to nema cijenu. Ipak, žao mi je kad pogledam našu djecu, što im nisu bake i djed tu da se poigraju s njima. Ali mi to nadoknadimo kada dođemo u Hrvatsku. Lara vec priča turski i engleski. Možda će zvučati glupo, ali kad sam živjela u Gaziantepu, jako mi je nedostajao makrobiotički restoran Zrno i Kuća zelenog čaja iz Zagreba. Nisam mogla naći adekvatnu zamjenu u Gaziantepu za to dvoje. S prijateljicama sam u kontaktu preko društvenih mreža, a naravno da mi moja obitelj uvijek nedostaje. Najljepši dio Turske za mene je Istanbul, to je definitivno Turska u malom. Grad se proteze na dva kontinenta, Vrata Istoka kako ga neki zovu, jedna je od pet najvećih metropola na svijet. To je grad bogate prošlosti i perspektivne budućnosti, to je grad koji živi 24 sata. Turska obala je predivna, razvedena je i ima za svačiji ukus ponešto. Antaliya je također prekrasna, poznata je i po dugim pjeskovitim plažama. To je top turistička destinacija za golfere, s puno luksuznih hotela i resorta, ali i onih koji nude jeftiniji smještaj. Dok nisu Rusi zahladili odnose s Turskom, bili su jedni od glavnih gostiju, uz Nijemce i Engleze. Ova destinacija se ipak na kraju profilirala za masovni turizam i draža je strancima nego Turcima. Predivan je i Bodrum, koji je po mom mišljenju, uz Alacati-Cesme, najljepša regija za turizam. Bodrum je nešto kao hrvatski Dubrovnik, a Alacati kao Hvar. Svi popularni turski magazini ljeti imaju rubriku paparazzi koja se isključivo producira iz Bodruma i Alacati Cesme. U Bodrumu su svi poznati restorani iz Istanbula i barovi Nusret, Zuma, Angelica bar i ostali. Dosta svjetskih zvijezda posjeti ljeti Bodrum i Alacati. Ove regije su poznate i po beach clubovima koji su relativno skupi, ali nude luksuz i užitak za pamćenje. Uređeni su fenomenalno po posljednjim trendovima, a usluga im je na zavidnom nivou. Nerijetko takvi klubovi rade po 20 sati na dan jer se od dnevne varijante pretvore u noćni klub. Ulaz na plažu u ovakav club je oko 20 eura plus piće i voće koje morate uzeti, ovisno o tome koji tip ležaljki ste uzeli. Tako da jedna četveročlana obitelj za jedno popdne potroši oko 200 eura u takvom klubu. I svi su puni! Alacati su malo mjesto, ali s puno malih obiteljskih hotela koji su izgrađeni u starom turskom tradicionalnom stilu. Prevladava kombinacija kamena i drva (hanovi) i sa bujnom vegetacijom, s puno bugovilija na svakom koraku a svi prozori i vrata su ofarbani u tirkiznoplavo. Ako pitate Turke iz Istanbula gdje ljetuju, odgovor će biti Alacati ili Bodrum, jednostavno su tu svi! Vidi se i velik utjecaj Grčke u uređenju, ali nema šanse da ti Turci priznaju! na uredenje restorana ali Turci to ne zele nikako priznati. Prekrasne turističke destinacije su u Pamukkale i Cappadocia.
Kada govorimo o vrijednostima koje su im važne, Turcima je na prvom mjestu domovina i ljubav prema Turskoj i to se vidi na svakom koraku. Oni naprosto obožavaju svoju zemlju i stalno to pokazuju iz dana u dan, oni su ponosni što su Turci. Zastave vijore svugdje, od ulaza u gradove, državnim institucijama, privatnim kućama, stambenim zgradama - apsolutno svugdje. Veliki su domoljubi i vole Mustafu Kemala Ataturka, tvorca sekularne države. Ponekad me sram kako mi u Hrvatskoj nemamo tako izraženu ljubav prema domovini. Na drugom mjestu im je obitelj. Drže do svoje obitelji, djece, rodbine, jako se puno druže između sebe i njeguju dobre obiteljske odnose. Treća stvar im je nogomet. Apsolutni su fanatici što se tiče nogometa. Kod njih i žene idu na utakmice i to u velikom broju.
Cijeli tekst s još puno zanimljivosti o Turskoj možete pročitati u našem Budi.IN Chicu uz koji na dar dobivate fantastično Catrice sjenilo.
