Korejka Nicki je u Zagrebu pronašla ljubav i dom, pa se i njezina sestra Sejin ohrabrila na život ovdje. Evo dojmova...

• Iako se ljudi najčeće zaljube u neko mjesto, a onda im se, živeći u njemu, dogodi i ljubav koja ih natjera da ostanu, Nicki je zbog ljubavi poželjela ostati u Zagrebu, a ljubav prema gradu rodila se nešto kasnije
• Njezina sestra Sejin i sama je oduvijek sanjala o životu u Europi, a upravo ju je Nickin novi život ohrabrio da se i sama odluči otisnuti prema Hrvatskoj
• Otkrile su nam što im je najdraži dio života u Hrvatskoj, što im najteže pada i zašto misle da je Zagreb bolje mjesto za život od njihove rodne Koreje ili Tajlanda na koji su se s obitelji preselile u mladosti

Od mnogih sam stranaca koji su u Hrvatskoj izgradili svoj novi dom čula gotovo identičnu priču - život ih je nekako doveo u Hrvatsku, zaljubili su se u tu našu prelijepu zemlju, a zatim ovdje pronašli ljubav i odlučili ostati zauvijek. U slučaju Nicki Jeong stvari su se dogodile malčice drugačijim redoslijedom. Naime, za vrijeme studiranja u Pragu, Nicki je došla u posjetu svojoj prijateljici iz Zagreba, prilikom posjete se zaljubila u Kristijana, a ljubav prema Hrvatskoj stigla je nešto kasnije. 

Nicki je inače iz Južne Koreje, no za nju, kaže, nije toliko vezana, budući se s obitelji još u djetinjstvu preselila na Tajland na kojem njezini roditelji i njezin brat i danas žive, dok njezina sestra Sejin živi svega parsto metara dalje od nje. Obje seke oduvijek su imale želju živjeti i raditi u inozemstvu. Nicki je, osim u Pragu, arhitekturu studirala i u Engleskoj, a njezin novi život pod modrim zagrebačkim nebom ohrabrio je njezinu sestru Sejin da se i sama odluči otisnuti prema Hrvatskoj. 

Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

Ljubav na drugi pogled

“Moram biti iskrena i reći da, kada je Zagreb u pitanju, to nije bila ljubav na prvi pogled, ali sam ga definitivno s vremenom zavoljela”, priznaje Nicki. “Navikla sam živjeti u većim gradovima pa je moj prvi dojam o Zagrebu bio da je ugodan i taman po mjeri. Hrvati su vrlo ljubazni i mnogo topliji od ljudi u drugim zemljama, a iznenadilo me koliko je ovdje velika kultura ispijanja kave”, prisjeća se, dodajući kako joj se na prvu osobito svidjelo što ljudi ovdje cijene ravnotežu između poslovnog i privatnog života. 

Možda vas zanima Dominik Vukušić tek se približava 30-ima, a već je u timu Svjetske banke: "Živim u Zagrebu, a radim u Washingtonu" Život

Za razliku od Nicki koja je i prije preseljenja u Zagreb navikla na europski život, za Sejin je susret sa Zagrebom bio prvi susret s Europom, i baš zato joj je, kaže, sve bilo jako zanimljivo i novo. “Oduvijek sam sanjala kako bi bilo živjeti u Europi, a kada je dolaskom u Hrvatsku moj san postao stvarnost, osjećaj je bio nezaboravan. Volim ovdašnju kulturu druženja i opuštanja, a veseli me čak i otići u kafić, sjesti na piće i gledati ljude kako prolaze”, priča mi Sejin.

Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

"Sve je ovdje, osim vožnje, puno sporije"

Upravo u tempu života obje vide najveću razliku između života u Zagrebu i onog u Koreji ili na Tajlandu. Ovdje je, kažu, sve osim vožnje puno sporije. “Ljudima u Hrvatskoj treba vremena da nešto naprave i općenito su u životu opušteniji. Također, čini mi se i da su puno više okrenuti obitelji nego Korejci, a što posebno vrijedi za mlađe generacije”, kaže Nicki, koja razlike između Istoka i Zapada vidi i kada je u pitanju odnos prema poslu.

“Iako nikada nisam radila u Koreji, tamo je radna kultura puno drugačija u smislu načina na koji hijerarhija funkcionira i kako je se tretira, kao i radnog vremena. Imam osjećaj da mnogo Korejaca teži ka velikim korporativnim poslovima zbog svih pogodnosti koje nude (veća plaća, bolje zdravstvene usluge, obiteljska čast), dok to ovdje nije toliko slučaj. Ja imam tu sreću da mi je posao na 10 minuta hoda od mjesta gdje živim. Dan započnem posjetom pekari (sviđa mi se što su u Hrvatskoj na svakom uglu), a nakon posla šetam s psom po nasipu. Primjećujem i da Zagreb ima puno više netaknutog zelenila u usporedbi sa Seoulom, a zbog čega je više pet-friendly, što također cijenim.”

Od medicinske sestre do turističke djelatnice

Iako je Sejin po struci medicinska sestra, u Zagrebu radi u turizmu te pomaže u organiziranju turističkih posjeta iz Koreje. “Tek sam nedavno počela raditi ovaj posao pa se još uvijek nisam u potpunosti naviknula. Moj je prethodni posao bio više freelance karaktera pa sam imala više fleksibilnosti po pitanju radnog vremena, no mislim da će me moj prvi '9-5' naučiti da bolje upravljam svojim vremenom”, kaže.

Možda vas zanima Oni vraćaju boje gradu i osmijehe na lica: pričali smo s članovima Grupe ZID koja je oslikala novozagrebačke pothodnike Life&style

Potpuno očekivano, priznaju mi da je odvojenost ono što cijeloj obitelji najteže pada, no olakotna okolnost za njihove roditelje je, osim što su zajedno, i ta što žive baš u Zagrebu. “Koliko god bi nas naši roditelji željeli što bliže sebi, mislim da im je utjeha što smo u istom gradu za koji se zna da je jedno od najsigurnijih mjesta u Europi. Ali znam da bi sve dali da nam budu bliže i da se možemo češće viđati, kao i ja. Zato se trudimo posjećivati se barem jednom ili dvaput godišnje”, priznaje Nicki. Njezine osjećaje dijeli i Sejin kojoj najviše nedostaju obitelj, hrana i udobnost vlastitog doma, no puno joj, kaže, znači to što Nicki i Kiki žive u blizini i što rado kuhaju pa se svi zajedno okupe oko stola, kao i to što je Kikijeva obitelj dala sve što je u njihovoj moći da se osjeća kao dio obitelji, a na čemu im je silno zahvalna. 

Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

Biti mama u Hrvatskoj

Upravo srdačnost i druželjubivost Hrvata ističu kao pozitivne strane života ovdje, a sa svojim se zemljacima, kažu, druže jako rijetko. “Povremeno neka događanja organizira korejsko veleposlanstvo i to mi je jedina prilika da upoznam druge Korejce koji žive u Zagrebu. Nema nas puno i imam samo jednu prijateljicu iz Koreje s kojom se redovito družim. Moj krug prijatelja uglavnom čine Hrvati i definitivno su mi kao obitelj. Iako nije bilo lako uklopiti se od samog početka, što mislim da je normalno kada se preselite u novi grad, Hrvatska je sada moj dom, ovdje mi je suprug i ovdje ćemo uskoro osnovati vlastitu obitelj”, kaže mi Nicki koju svega nekoliko tjedana dijeli od novog životnog poglavlja - majčinstva. “Budući da sam trudna, mislim da ćemo se zadržati ovdje neko vrijeme. Ali tko zna što budućnost donosi. Nisam protiv preseljenja ako će mi neko drugo mjesto pružiti bolju kvalitetu života, ali stvarno volim svoj život ovdje s ljudima koji me okružuju.”

Prvi burek u životu - mmm...

Zanimalo me i što im osim obitelji u Hrvatskoj najviše nedostaje, a kroz njihove smo se odgovore našle na jednoj od, nama Hrvatima, omiljenih tema - hrani. I jedna i druga slažu se da bi bile sretnije kada bi u Zagrebu bilo više trgovina s korejskim proizvodima te korejskih restorana, no i u našoj kuhinji vole puno toga. Sejin priznaje da obožava burek i da bi ga mogla jesti po cijele dane i svaki dan, kao i da se još uvijek dobro sjeća kada je okusila svoj prvi u životu. Nicki pak, budući da je veliki gurman, kaže da je općenito teško pronaći nešto što joj se ne sviđa, no priznaje da su joj najdraža sva jela koja izađu iz kuhinje Kikijeve bake poput sarme, čobanca, piletine s mlincima, pečene janjetine ili bilo koje vrste mesa. “Hrana mi često nedostaje, pogotovo street food, a kad god se nečega zaželim, nastojim to napraviti sama doma. Naša mama je izvrsna kuharica i bilo bi divno kada bi ovdje otvorila restoran. Voljela bih da Hrvati dobiju priliku upoznati se s kvalitetnom i raznolikom korejskom hranom. Sigurna sam da se ne bi razočarali!”