Koji su problemi hrvatskog produkt dizajna?

Znaju li Hrvati cijeniti produkt dizajn i kako on stoji u konkurenciji s uvoznim proizvodima, možda ponekad slabije kvalitete? Na to pitanje nije teško pronaći odgovor. Već letimičan pogled u medijska izdanja koja nisu usko specijalizirana za interijere i dizajn govori kako u Hrvatskoj produkt dizajna nema – barem na prvi pogled.

Na drugi pogled, upućeniji pojedinci će znati nabrojati i pokoji dizajnerski kolektiv ili grupu, a možda i trgovinu, no većina Hrvata još uvijek nije navikla kupovati dizajnerske proizvode. Na educiranju javnosti radi Ranka Grgić Posavec, osnivačica web shopa, a sada i trgovine Take Me Home u Tomićevoj ulici u Zagrebu. Ono po čemu je njena trgovina posebna je što nudi samo hrvatski produkt dizajn, bez robe iz uvoza, i detalje s prepoznatljivim potpisom:

"Željela sam turistima ponuditi ono što se u svijetu sve više traži; kvalitetne, lokalno proizvedene proizvode suvremenog  dizajna, s ekološkom komponentom, rađene u malim serijama ili ručno starim zanatskim tehnikama", kaže Ranka Grgić Posavec i dodaje, "Rekla bih da Hrvati vole kupiti hrvatsko kada si to mogu priuštiti. Nažalost, situacija je takva da su kućni budžeti ograničeni u velikom broju slučajeva, ali oni koji si mogu prištiti dizajnerske komade, rado kupe nešto s hrvatskim potpisom."

Petar Glebov/Pixsell

Cijena i proizvodnja – ograničavajući u širenju

Cijena produkt dizajna rezultat je proizvodnje u tržišnim uvjetima kakvi vladaju. U zemlji u kojoj je proizvodnja namještaja gotovo u potpunosti zamrla, a u kojoj se rad za druge industrije obavlja povremeno, dizajneri su često prisiljeni koristiti metodu 'snađi se sam', kako potvrđuju i Lana Hudina, Vlatka Blaškić i Ivona Vuletić, poznatije kao Grupa VIL*e:

"Proizvodi često zapnu u realizaciji zbog puno faktora. Prvo, potreban je novac da bi se nešto realiziralo, a potrebno je puno strpljenja i upornosti, potrebna je kvalitetna suradnja više različitih branši, ali i zanimanje ciljane skupine. Često je nužno i nečije posredstvo u prodaji i plasmanu. Kao što se vidi, tu ima jako puno prostora za zapinjanje", kažu dizajnerice i napominju da problemima tu nije kraj, "Također, teško je naći majstora 'entuzijasta' kojem se da 'zezati' s našim prototipima, pa čak i za adekvatnu naknadu, a često i nedostaje tehnologija za izradu. I mi kao dizajneri trebamo što prije naučiti žonglirati sa svim činjenicama i okolnostima te izvući najbolje iz svega usprkos ograničenjima. Unatoč svemu mislimo da se uz puno upornosti može mali po mali korak stići do dobrog gotovog proizvoda."

Anto Magzan/ PIXSELL

S obzirom na prepoznatljivo koketiranje s kulturnom baštinom naše Zemlje, članice Grupe VIL*e su svakako uspjele pronaći svoje kupce. Osim toga, većina njihovih manjih komada kao što su BašČipka pločice ili Couple šalice koštaju koliko i proizvodi bez dizajnerskog potpisa. A da je moguće ostvariti ono što dizajner zamisli, svjedoči i mladi dizajner Vedran Erceg koji je u svojoj kratkoj karijeri sudjelovao na više natječaja i oduševio javnost svojim dizajnom:

Goran Jakuš/Pixsell "Većina nas smatra za nekog tko nešto crta, banalizirajući našu profesiju zbog čega je u početku jako teško zadobiti respekt kod potencijalnih proizvođača i suradnika", kaže Vedran i napominje kako ipak ima nade, "Produkt dizajn je još uvijek u najtežoj poziciji s obzirom da je naš zadatak projektirati proizvode u državi bez proizvodnje, no smatram da za dizajnere ovo nije situacija za očajavanje, već situacija da se dokažu pristupom problemu, primjenom stečenog znanja. Moramo se prilagoditi trenutnoj situaciji u kojoj dizajner treba inicirati i stvarati nove projekte i suradnje te u konačnici ovim pristupom pridonijeti revitalizaciji industrije, što ujedno za sobom i potiče ostvarivanje uvjeta za nova radna mjesta."

Vedran je sa stolom Aree učinio upravo to. Povezao se s proizvođačem namještaja i stvorio stol čija je proizvodnja financijski isplativa, a dizajn bezvremenski. S njegovim razmišljanjem slaže se i docentica na studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu Iva Fabrio:

"Unatoč činjenici da se stanje u proizvodnji i industriji nije pomaklo s mrtve točke, posljednjih godina svjedoci smo značajnog uspjeha hrvatskog produkt dizajna. Taj je pomak rezultat dugogodišnjih nastojanja dizajnera da samostalnim inicijativama pokrenu proizvodnju maloserijskih proizvoda izrađenih iz lokalnih materijala i uz pomoć dostupne tehnologije, kao i udruživanja dizajnera s ciljem razmjene iskustva i zajedničkog djelovanja. Grupa, Numen, Filip Gordon Frank, Oaza i druge grupe mladih profesionalaca uspješan su pokazatelj te prakse."

'Bombardiranjem' dizajnom do prepoznatljivosti ?

Uz poteškoće u proizvodnji i plasiranju proizvoda na nezahvalnom tržištu, dizajn ipak ostaje jedan od najpoželjnijih smjerova na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Preddiplomski studij godišnje upiše 30 studenata te je ujedno jedini studij takve vrste u našoj zemlji, ali ta brojka ne odudara značajno od svjetskog prosjeka upisne kvote za taj smjer. Čak niti u dizajnerski jačim zemljama, produkt dizajn nije masovan smjer.

"Mnogi studenti imaju neku romantiziranu predodžbu o tome što je industrijski dizajn kada dođu na Arhitektonski fakultet. To je rezultat vrlo površnog poznavanja struke i činjenice da mladi nakon srednje škole nisu dovoljno informirani o tome što danas znači biti dizajner", objašnjava  na studiju Iva Fabrio i napominje, "Mladi dizajneri danas nerijetko pružaju otpor prema ideji koja podrazumijeva njihovo profesionalno djelovanje u sektoru masovne proizvodnje - kako smo ih navikli doživljavati. Zapošljavaju se kao suradnici u znanstvenim timovima ili kao istraživači društvenih fenomena, upuštaju se u promišljanje dizajna kao medija koji propituje pretpostavke i dogme o ulozi proizvoda u svakodnevnom životu. Dizajn koji obuhvaća djelovanje u razvoju tih sektora postaje sredstvo društvene inovacije, pokretač kolaborativnih praksi i sistemskih promjena, u kojem dizajner nije samo oblikovatelj 'lijepih uporabnih predmeta' već ima mnogo značajniju ulogu u društvu."

Djevojke iz Grupe VIL*e  kažu da kada su one upisivale fakultet, smjer produkt dizajna je bio sasvim novi pojam. Često su na odgovor da studiraju dizajn dobivale komentar da se to vidi jer su zanimljivo obučene. Jedini dizajn koji je tada bio poznat široj javnosti bio je – modni.

"Nije prošlo mnogo vremena i to se promijenilo. Sada su ljudi puno svjesniji da je za sve oko njih potreban dizajn, da se sve stvari moraju nekako formirati i da to netko mora napraviti. Počeli su se zanimati za tu struku i cijeniti dizajnersko mišljenje, a i izložbe, predavanja i općeniti porast ''bombardiranjem'' dizajnom je rezultirao time da ljudima raste senzibilitet za isti. Sad, pitanje dobrog i lošeg dizajna je uvijek osjetljivo. Nekima je bitnije da je nešto lijepo, drugima da je funkcionalno - a dobar dizajn bi to trebao objediniti, no neće se svi složiti oko istog", kažu VIL*e.

Vedran se slaže s njima i kaže kako je pogrešno kolege gledati kao na konkurenciju pošto svi rade u istim uvjetima i suočavaju se s istim problemima:

"Udruživanjem mnogo lakše možemo pristupiti tom problemu, jer jedan dobro odrađen posao stvara uvjete za druge poslove i tako u krug. Hrvatska definitivno ima kvalitetnih dizajnera kao i proizvođača, no za uspjeh je potrebna simbioza do čega još nismo došli u potpunosti, no svakako imamo dobre temelje na kojima možemo početi graditi bolju budućnost."

Da hrvatski produkt dizajn još nije razvijen kao u nekim drugim zemljama, jasno je čak i laiku. No, isto tako, nemoguće je zanemariti trud dizajnera da usprkos ekonomskoj krizi i svim ostalim problemima plasiraju zanimljive i inovativne proizvode. Stoga, ovog Božića, umjesto da kupujete poklone kineske proizvodnje, potražite poklon s potpisom hrvatskog dizajnera. Mogli biste se ugodno iznenaditi.

Više slika pogledajte u galeriji...