Od revolucionarnih transparenata do elegantnih marama, izložba "Metatextile" u galeriji Eden Assanti orati važnost oslikavanja i izrade tkanina za ljudski rod
U svijetu umjetnosti tekstil nikad nije zauzimao prezanimljivu poziciju; niti se renesansni tepisi prodaju po vrtoglavim cijenama niti se o privlačnosti nekog očuvanog materijala iz 15. st. pišu članci, a slavni vrve snimiti selfieje pokraj njega. Otkriju li arheolozi ili povjesničari zanimljiv komad tkanine u napuštenom dvorcu, šanse da ćete čuti o tome doista su malene. No upravo u ovome materijalu postoji nešto utješno - povjesničari umjetnosti tvrde da je privlačnost tekstila skrivena u njegovoj dostupnosti. Za razliku od slika i kipova, za koje su materijali bili teški za nabavu, a oruđe potrebno za izradu specijalizirano, tkanjem se bavio skoro svaki dom kroz povijest. Skroman medij tako je prije svega korišten u praktične svrhe, no daleko od toga da njegovi tvorci nisu kroz izradu utkali motive, priče i povijesna zbivanja vrijedna pažnje. Upravo ova dubina i njezina kulturna vrijednost predmet je izložbe u londonskoj galeriji Edel Assanti, koja nosi pomalo zastrašujuće ime “Metatextile”.
No ova skupina tkanina daleko je od nečeg što će vas prepasti. Kolekcijom povijesnih i suvremenih primjeraka “Metatextile” istražuje hijerarhije, statuse i globalne trendove koji su se prikazivali kroz izradu tekstila. Ispitivanje materijala jedna je od glavnih tema izložbe, a rezultati su doista raznoliki - Leah Dixon plete rukom rezane podloške za jogu, dok su konci koje koristi Adrian Esparza zapravo drvo, čavli i emajl ispleteni u sve boje duge. Jedan od upečatljivijih komada je sag “War Rug #3”, rad Nevena Yitzhaka, koji zapravo ne postoji, osim na videu koji se prikazuje posjetiteljima. Iako na prvi pogled smirujući, film prikazuje kako s vremenom u sredini tepiha počinju eksplodirati bombe te počinju požare. Usprkos naizgled dječjem filmu ovaj video na gledatelje ostavlja dubok dojam, posebice zvučnom kulisom gelera koji lete nakon eksplozija bombe.
Iako se ne može podičiti prevelikim brojem izložaka, na dva kata galerije “Metatextile” je dopustio svakom komadu da prodiše u dovoljno prostora kako bi posjetiteljima prenio poruke skrivene iza tkanja. Neki komadi na izložbi bili su očekivani - bilo koji skup koji promatra globalizaciju i tkanine ne mođe proći bez Bottijeve mape, izvezenih zemljovida svijeta po kojima je talijanski konceptualni umjetnik najpoznatiji. Tu su i transparenti Jeremyja Dellera koje ručno radi Ed Hall, arhitekt koji je u ovo zvanje ušao slučajno - Deller je neke od njegovih radova vidio na prosvjedima sindikata te ga odlučio angažirati da njegove radove preseli na tkanine.
“Rijetko tko danas radi bannere ručno - mislim da je to europska stvar koja potječe od tradicije izrade tkanina za proslave svetaca”, tvrdi Hall. Nešto nježnije su oslikane svile Pija Abada, koji ih boji u nijanse slavnih Hermèsovih šalova te ih ukrašava bodežima, čekićima i kukama u svom djelu “Every Tool is a Weapon if You Hold it Right XXXVI” (svako oruđe je oružje ako ga ispravno primite).
Kombiniranjem luksuznog materijala sa zastrašujućim motivima, Abad je zaslužio mjesto među društvenim komentatorima na ovoj izložbi. Ključ izložbe je da se tekstili provlače kroz cijelu povijest ljudskog roda i kroz sve geografske regije, no nažalost, svi dijelovi svijeta u “Metatextileu” nisu zastupljeni. Među postavom nema nijednog rada iz Južne Amerike, Afrike ili domorodačkih plemena, no vrijeme kad je otvorena doista je značajno - nakon odluke Velike Britanije da napusti Europsku uniju, svaki podsjetnik na snagu koju pružaju čvrsto tkani konci dobro je došao. “Metatextile” možete pogledati do 14. kolovoza.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.