Muzej Victoria i Albert novu izložbu posvetio je samim fotoaparatima, želeći istaknuti njihovu važnost
U doba kada skoro svatko posjeduje mobilni telefon, a jedna od njegovih najbitnijih značajki je kvaliteta fotografija, sami fotoaparati ne samo da padaju prodajom nego ih postaje skoro nemoguće i vidjeti. Osim ponekog turista i zaljubljenika u fotografiju, zaseban aparat za fotografiranje, čini se, gotovo nikome nije potreban, a tome doprinosi i to da su gotovo sve fotografije na društvenim mrežama snimljene upravo mobitelom. Upravo ovo potaknulo je Muzej Victoria i Albert da novu izložbu “Camera Exposed” posveti upravo ovom aparatu. Generacije fotografa kroz povijest snimile su oruđe kojim su se koristile, ponekad slučajno, u sjeni ili odrazu zrcala, a ponekad planirano. Od obrisa kamere Eugenea Atgeta u izlogu pariške trgovine početkom 1900-ih do kamere koja glumi oko na fotografiji Caluma Colvina 1980., fotoaparati su se često pojavljivali kao subjekti vlastitih uradaka.
Ponekad su se fotografi igrali s njima poput maski - na portretu koji je snimio Richard Sadler fotoaparat je postao maska, leća mehaničkog oka koja skriva fotografovo lice, no daje dodatnu jačinu identitetu umjetnika. Na stalku fotoaparat kao da dobiva noge i može biti potpuna zamjena osobi - ovaj prikriveni voajerizam prožima skoro svaku fotografiju fotoaparata - susret topline ljudskog oka i hladnog objektiva budi u gledatelju svijest o tome kako ga ovaj neživi predmet ipak gleda. Već sredinom 19. stoljeća Charles Thurston Thompson, prvi službeni fotograf Muzeja South Kensington (kako se tada zvao V&A), snimio je vlastiti odraz u venecijanskom zrcalu te zabilježio ne samo luksuzno urešen okvir nego i sebe i svoje oruđe za rad. Već spomenuti Eugene Atget bio je poznat po snimanju pariške arhitekture na prijelazu stoljeća i iako mu je zadatak bio prije svega dokumentaran, uradci su mu stekli umjetnički status kada su ga prepoznali kolege surealisti. Laelia Goehr fotografiji se učila od Billa Brandta, koji je za svoj portret pozirao s netom kupljenim fotoaparatom Kodak koji su originalno koristili policajci za snimanje scena zločina - leća je pokrivala kut od 110 stupnjeva.
Brandt je ove mogućnosti koristio za snimanje serije fotografija “Perspectives on Nudes”, a njegova kamera napravljena od mahagonija i mjedi prodana je na aukciji 1997. godine za skoro 35.000 kuna. Elsbeth Juda bila je britanska modna fotografkinja koja je više od 20 godina radila za časopis Ambassador, a sa svojim fotoaparatom tijekom snimanja editorijala uhvaćena je na Cipru, dok je Richard Sadler newyorškoga novinarskog fotografa Weegeeja snimio 1963., kada je već postao poznat zbog toga što je na mjesto zločina gotovo uvijek stigao prije policije. Weegee je koristio Zenit 3M, rusku kameru koju je proizvodila Krasnogorska tvornica mehanike između 1962. i 1970.
Weegeju se ovaj portret toliko svidio da je nekoliko godina poslije sam snimio vrlo sličan autoportret, samo ovaj put fotoaparatom Nikon. Na izložbi su i snimke javnosti manje poznatih aparata poput Yashica-Mat LM-a, koji je koristio jamajkanski fotograf Armet Francis, a posebno je zanimljiv rad američkog portretista Philippea Halsmana, koji je sa suprugom izrađivao zaigrane božićne čestitke. Jedna od njih nastala je kada su na visokim ljestvama uperili objektive u pod, a fotoaparati su bili ručni rad - Halsman ih je sam dizajnirao i izradio kod lokalnog majstora.
Calum Colvin igrao se trodimenzionalnošću skulptura stvarajući instalacije koje su na prvi pogled potpuno kaotične, dok je Tim Walker za modna snimanja koristio predimenzionirane fotoaparate poput Pentaxa K1000 na snimanju s Lily Cole za Vogue 2004. Bilo da ste zaljubljenik u fotografije ili oruđa kojima one nastaju, izložba u V&A sigurno će vam dati dobar presjek povijesti njihova nastanka. Izložba je otvorena do 5. ožujka 2017.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.