Amerikanci možda imaju Coachellu, ali mi imamo cijeli arsenal ljetnih festivala. Stoga smo dok se festivalska sezona približava sve bržim tempom uhvatili glavnog „krivca“ za većinu festivala i partya koji se održavaju unutar granica Hrvatske. Njegovo ime je Vedran Meniga, čovjek koji je od bubnjara punk benda dogurao do upravljanja firmom Pozitivan ritam koja vam daje mogućnost da već sada planirate koje izvođače ćete slušati na ovogodišnjim festivalima Seasplash, Outlook i Dimensions dok se u istarskom moru brčkate uz bok Englezima, Francuzima, Nizozemcima i ostalim europskim partyanerima.
Zovu te pankerom, aktivistom, izdavačem i promotorom, a krase epitetima poput središnja figura hrvatske nezavisne, alternativne scene! Kako bi ti sam sebe opisao?
Ha, ha, zaboravila si navesti i bubnjar i DJ… Šalim se, ja sam individualac koji prije svega ne voli etikete. Kad bih krenuo popisivati sve koje su mi dodjeljivane popis bi bio i duži, ali u najkraćim crtama recimo da furam neki svoj film i viziju od samih početaka.
Ako kao početak javnog djelovanja uzmem objavljivanje prvog broja fanzina u ožujku 1990., to znači da se nakupilo već 25 godina aktivizma na "nezavisnoj" sceni. Uz sklonost ka izdavaštvu u teenagerskoj dobi, kreativno stvaralaštvo nastavio sam sviranjem bubnjeva u bendovima, kroz godine nakupilo se nekoliko njih, najintenzivnije faze bile su s Nulom početkom i sredinom '90ih, te sa Radikal Dub Kolektivom koji se razišao 2010. Potreba za koncertima, festivalima i inim događanjima na kojima smo s našim prijateljima htjeli predstaviti rezultate svog rada, ujedno je glavni razlog zašto sam se po putu počeo baviti i njihovom organizacijom. Ima već dosta godina od kada je obujam i intenzitet trenutnih aktivnosti prerastao individualne mogućnosti, što me dovelo do uloge jednog od direktora tvrtke Pozitivan ritam, kolektiva utemeljenog na entuzijazmu i prijateljstvu, proizašlog iz organizacije i udruge Seasplash festivala, sa uredima u Zagrebu i Puli. Portfolio Pozitivnog ritma trenutno obuhvaća: organizaciju događanja, PR & booking agenciju, usluge transporta, opskrbu razglasnom i DJ opremom, programe štinjanske tvrđave Punta Christo pored Pule i zagrebačkog kluba Sirup, izdavaštvo, proizvodnju "merchandise-a" i internet dućan PDV, odnedavno i multimedijsku platformu za edukaciju Edusplash.
Organizator si festivala Seasplash te uz suradnju s engleske strane festivala Outlook i Dimensions. Riječ je o najvećim festivalima u Hrvata, ali i šire. U čemu je tajna tvog uspjeha?
Nema tajne. A ako nešto treba istaknuti kao razlog, onda je to maloprije spomenuta "vizija", odnosno fokusiranost prema onom što te zanima, što voliš, i zbog čega trošiš vrijeme i energiju bez očekivanja što ćeš dobiti zauzvrat. Ili bi to još točnije bio čisti mazohizam. Da sam slušao druge što ima smisla, a što ne, ništa od ovog se ne bi danas događalo. Što bi u mom konkretnom slučaju u određenoj mjeri onda opravdalo izreku "svaki uloženi trud se vremenom isplati". Normalno je da za svaki posao treba određeno vrijeme ulaganja, samo što je ono u našem slučaju trajalo gotovo punih 20 godina. Iluzorno je bilo išta drugo i očekivati, s obzirom da se bavimo nekomercijal(izira)nim vidovima kulture, barem u našim okvirima i sa obzirom na burnu svakodnevicu i blisku prošlost područja na kojem živimo. Odavna smo se pomirili da je povrat tek osnovnih materijalnih ulaganja najpoželjnija opcija, svjesno ne očekujući ništa više za uloženi trud i vrijeme… A onda su se mala vrata, kroz koja smo škiljili i bježali u svijet, pokušavajući ne ostati zarobljeni u getu regije i biti dijelom globalne zajednice, odjednom otvorila, postala velika, i cijeli svijet je počeo dolaziti k nama. Zbog onog čime se mi bavimo i što volimo. U vrijeme kad je cijeli svijet zahvatila ekonomska kriza, i kad su u domaćem okruženju pokradeni ostali još pokradeniji, i siromašni još siromašniji, mi smo na kućnu adresu dobili "posao života", koji je katapultirao sva godinama nakupljana iskustva, znanja i vještine. Zvuči kao bajka, ali znojem i žuljevima opravdana.
U čemu je tajna uspjeha samih ovih festivala?
Prije svega u odlično razrađenim konceptima, stilskim profiliranostima i izborima izvođača, realiziranim kroz vrhunsku razinu produkcije. Naravno ne treba zaboraviti i - pogotovo za globalne prilike - poprilično ekskluzivnu, jedinstvenu i magičnu lokaciju tvrđave Punta Christo, kao i pulske Arene gdje zadnjih par godina organiziramo koncerte otvorenje Outlook i Dimensions festivala. Pripomažu naše prirodne ljepote i ugodna klima, kao i još uvijek nešto prihvatljiviji standard. Sve zajedno garantira avanturu i životno iskustvo za pamćenje. Ukupni sadržaj i prateći ambijent nudi posjetiteljima mnogo više od same zabave, što je i glavni razlog zašto oni dolaze ciljano iz čitavog svijeta. Što nas kao organizatore u pripremama onda još više motivira da složimo još kvalitetniji program i osmislimo još primamljivije popratne ponude i sadržaje.
Misliš li da bi se Hrvatska mogla nametnuti kao vodeća festivalska destinacija?
Pa već se pokušava nametnuti, zar ne? Osobno smatram da to može uspjeti samo površinski ili realno u jednom malom dijelu. Više od toga kratkoročno teško, zbog ograničenja u domicilnom mentalitetu, naravno. Općenito, u našoj zemlji ne postoje osnovni uvjeti, bilo da se radi o infrastrukturi ili stručnosti, niti postoji nužna razina tolerancije da bi se razvijali i nametnuli kao vodeća festivalska destinacija. Što je, opet ponavljam, nažalost logički i razumljivo, sa obzirom na turbulentnost naših područja.
Ljudi misle da rad na festivalu obuhvaća samo one dane trajanja festivala. Ne razumiju da je to posao koji traje čitavu godinu! Kako bi to pojasnio laiku?
Ne znam što mogu ukratko pojasniti da bude svima razumljivo? Jasno da ne razumiju, rad na festivalskim događanjima takvih dimenzija je kod nas još vrlo mlada aktivnost, beba koja doji i koja je u pelenama. Danas općenito, a u našem poslu pogotovo, nema vremena za pojašnjavanja, niti imam potrebu da bi nekom dočaravao radne procese i obujam pratećih aktivnosti. Ali potvrđujem da organizacija festivalskih događanja kakvima se mi bavimo zahtijeva predani i svakodnevni rad tijekom čitave kalendarske godine, uključujući i prekovremene i noćne šihte. Ljudi s kojima radim aktivni su čitavog tjedna, a pogotovo vikendima i praznicima kad svi u najvećem broju izlaze van i posjećuju događanja koja organiziramo. U suradnji sa engleskim partnerima to biva još zahtjevnije, jer je u procesima nerijetko nužna dvostruka, ponekad i trostruka autorizacija struktura organizacije, od situacija u kojima želje engleskih partnera pokušavamo koliko je god to moguće prilagoditi domaćim prilikama, do onih u kojima naš mentalitet pokušavamo prilagoditi partnerima koji dolaze iz zemlje iz koje potječe festivalska kultura kakvu danas poznajemo, i koji je razvijaju barem 30 godina duže od nas, u uređenijem društvu, s boljim ekonomskim standardom i bez ratnih sukoba te njihovih posljedica po tom putu. Uzimajući u obzir da je za održavanje festivalskih događanja s brojem posjetitelja koji broje po nekoliko tisuća, uz privatni sektor nužno uključiti i poveći broj javnih institucija, i površnom poznavatelju naših prilika ne bi trebalo biti teško zaključiti da se ne radi o baš jednostavnom poslu.
I za kraj jedno modno pitanje. Tvoja djevojka Branka Šćepanović je dizajnerica! Koliko je ona utjecala na tvoje poimanje mode?
Gle, ako ćemo iskreno - kao klinac sam igrao tenis u gradu bez teniskih terena i šminker sam duže od svoje drage i trenutka kad se ona počela baviti modom. A licemjeran je svatko tko se u određenoj fazi života definirao kao panker, a da pritom ignorira modu kao fenomen, jer da nije bilo eksperimentiranja tadašnjeg para V. Westwood - M. McLaren, kroz povezivanje novog modnog krika i rock buntovništva, ne bi bilo ni p od punk-a… Nije nepoznanica da je i nemali broj drugih poznatih modnih dizajnera i umjetnika općenito, prošao kroz punk fazu, Oni su među mnogima koji su inspiraciju našli u punk-u, i pridonijeli da detalji iz odijevanja siromašnih, poput šigureca, podrapane second hand robe i zakrpi postanu prepoznatljivim dijelom jednog od najunosnijih biznisa na planetu, kao što je to moda. Toliko o tome. Ali Branka je uistinu utjecala da modu prihvatim kao sveprisutni dio života. Posljedice idu od toga da teško više mogu "uživati" u nesređenom interijeru, ne misleći pritom na čistoću, već na bezidejnost i dosadu, do toga da bez problema uočim kad se ljudi neskladno nose, ali daleko od toga da mislim da je to nešto loše. Istina da me modno osvijestila, ali najveća njezina kvaliteta u našem odnosu je ipak ta što me trajno motivira da podižem ljestvicu naviše, kao i da se ne prestanem truditi biti još kvalitetnijom osobom. A što se osobne primjene mode tiče, genetski sam naslijedio ne baš najkvalitetnije prepoznavanje boja i njihovih nijansi, pa je crna u kombinaciji sa drugim tamnijim tonovima moja konstanta.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.