- Dunja Tadić uspješna je poslovna žena i samohrana majka koja stoji iza poznatog brenda Ženski rokovnik
- U Zagreb se iz Tuzle doselila 2004., zbog sina oboljelog od autizma, a za vrijeme najveće krize izgradila je uspješan biznis i proizvod koji se danas nalazi na radnim stolovima i u torbicama mnogih žena
- Njena privatna i poslovna priča prava su inspiracija - uživaj uz dnevnu dozu motivacije s Dunjom
Tuzlanka sa zagrebačkom adresom, 48-godišnja Dunja Tadić, uspješna je poduzetnica i hrabra žena čija životna priča inspirira. Samohrana majka autističnog 24-godišnjeg mladića, 2005. godine je preselila iz Tuzle u Zagreb kako bi omogućila sinu školu prilagođeniju osobama s njegovim potrebama. Kada je tek došla u Hrvatsku nije mogla ni sanjati kako će njen život odvijati i čime će se baviti u skoroj budućnosti. Dunja je osnivačica brenda Ženski rokovnik koji uspješno posluje već 13 godina i s kojim predvodi na domaćem tržištu rokovnika. Ženski rokovnik primjer je uspješne poduzetničke priče u Hrvatskoj, no isto tako priča priču o ustrajnosti, hrabrosti i ljubavi jedne žene. Ovo je Dunjina priča.
"Igor je bio moj glavni razlog dolaska u Zagreb"
Iz Tuzle je u Hrvatsku preselila s 30 godina jer je vjerovala kako Zagreb može njenom sinu Igoru više pružiti. U to vrijeme u Tuzli nije postojala ustanova za autističnu djecu već samo škola u koju su išla djeca s različitim poteškoćama. Kaže kako su tek 2004. godine u Zagrebu Igoru postavili dijagnozu autizma, iako je prije toga obilazila bolnice diljem regije - od Ljubljane, Beograda, pa sve do Cipra.
"Igor je bio moj ultimativni razlog dolaska u Zagreb. 2005. godine uzela sam njega i dva kofera i došla ovdje. U to vrijeme radila sam za jednu nevladinu udrugu, imala dobru plaću i mogućnost rada od doma." To joj je uvelike olakšalo preseljenje i dolazak u Zagreb jer nije morala brinuti još oko traženja posla te je mogla biti s Igorom.
Upisala ga je u Centar za autizam u Dubravi. Kada je je napunio 21 prešao je u životnu zajednicu Udruge za autizam Zagreb koja ima program stanovanja za osobe sa autizmom što je Dunji bilo iznimno važno jer se uvijek brinula što će biti s njenim sinom, koji nije sposoban za samostalan život, jednom kada nje više ne bude tu.
Kada se malo uhodala u svakodnevnicu, Dunja je upisala smjer Marketinga i menadžmenta na jednoj zagrebačkoj poslovnoj školi. "Sjećam se tog trenutka, pri kraju programa, svi polaznici trebali smo u kameru reći gdje se vidimo za pet godina. Ja sam, ne znam ni sama od kuda mi je to došlo, odgovorila: "Vidim se u svojoj firmi."
Uskoro je Dunja i otvorila malu marketinšku agenciju i sljedećih nekoliko godina gradila uspješan posao s dovoljno klijenata da može zapošljavati troje ljudi i imati ured u centru Zagreba. Posao je dobro išao sve do 2008. godine kada je svijet, pa tako i Hrvatsku, zadesila velika financijska kriza. "Odjednom su nam svi otkazivali narudžbe, a računi su se gomilali," prisjeća se Dunja najtežeg razdoblja u svojoj karijeri kada je bila na korak do toga da zatvori firmu.
Iz krize rodio se brend - nastanak Ženskog rokovnika
"Jednog dana izašla sam iz ureda s ciljem da nađem planer što će me motivirati da napravim bilo kakav plan, korak dalje. I stvarno sam mislila da na tržištu postoji tako da sam bila iznenađena kad sam obišla 4 -5 knjižara i nisam našla nešto takvo, već samo obične planere i rokovnike."
Isti dan Dunja je došla na ideju da sama osmisli planer kakav želi. "Imala sam u uredu dva dizajnera koja nisu radila ništa i rekla sam - ajmo napraviti rokovnik." Radila ga je za sebe i razmišljala je o stvarima koje ona želi od jednog rokovnika - želi da ju motivira, da je girly i šareni. Mora imati rubriku koju knjigu pročitati, kao i rubriku posuđene stvari. Uskoro je nastao prvi Ženski rokovnik.
"Mislila sam da je zabuna kad je Profil uzeo cijelu količinu"
Dunja tada nije mogla ni zamisliti uspjeh koji će njen rokovnik ostvariti te je tako tražila tiskaru koja će ponuditi najpovoljniju cijenu za minimalan broj primjeraka. U prvom izdanju dala je tiskati Ženski rokovnik u svega 2500 primjeraka. Plan joj je bio da ga nudi manjim knjižarama po Zagrebu, a za taj zadatak zadužila je mladu djevojku koju je zaposlila. Sjeća se, u to vrijeme, svi su se čudili zašto je zaposlila nekog tako mladog, bez iskustva. Dunja kaže kako je u njoj, na neki način, vidjela sebe. I čini se kako je imala dobru procjenu. Već nakon prvog dana obilaženja knjižara, djevojka se vratila i rekla: "Profil želi cijelu količinu."
"Na početku sam mislila da se zabunila oko imena i da se radi o nekoj drugoj, maloj knjižari sličnog naziva. Nije mi palo na pamet da bi Profil htio kupiti sve rokovnike od jedne male tvrtke kao što smo mi. Mislila sam da se ne može ući u neki takav lanac bez veze," prisjeća se Dunja. "Na kraju ništa nije ni otišlo u male knjižare, a ja sam si ostavila stotinjak komada za podijeliti. Nakon mjesec dana Profil nas nazove i traže još jer su prodali sve - bez ikakve reklame, samo jedan plakat na vratima.
"Tad sam prvi put shvatila da možda imamo nešto ozbiljno"
Danas se Ženski rokovnik prodaje u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, a od 2009. do danas, prodalo se preko 350.000 primjeraka različitih rokovnika.
"Ponekad pomislim kako bi neka velika firma koja recimo ima svoj tisak, dizajnere, copywritere, agencije za oglašavanje... mogla sigurno čuda napraviti. Ja sam ovo uspjela kao one woman show i nekad mi bude i žao potencijala proizvoda jer sigurno se tu može još puno napraviti", govori danas Dunja iz svog ureda u Dubravi u koji je preselila i danas radi sama sa dizajnericom. Ženski rokovnik spasio joj je firmu koja se već trinaestu godinu bavi isključivo kreiranjem rokovnika i planera za žene.
Na scenu stupaju trudnice - i rokovnik za njih
"Godinama sam imala samo Ženski rokovnik... I sjećam se da je sljedeći bio dnevnik za trudnice. Od djevojke koja je prodala rokovnik Profilu, sestra je ostala trudna i htjela je nekakav planer u koji će zapisivati stvari vezane za trudnoću. Ispalo je da brojne trudnice rade svoje personalizirane trudničke rokovnike. Ja sam rekla 'ajmo se dogovoriti s njom da istraži po forumima što cure stavljaju u te svoje planere - što zapisuju'. I tako smo ga stvarale. Taj mi je planer posebno zanimljiv jer je lekturu radila također jedna trudnica koja je dodala nešto svoje i na kraju smo dobili proizvod nastao na iskustvu žena," objašnjava Dunja.
Danas Planner Boutique uz standardni Ženski rokovnik ima na desetak planera podijeljenih u kategorije - Planeri, Za posao, Za školu i Za mame.
"Žene nam govore kakav bi planer željele. I mi ih slušamo"
Dunja kaže kako je htjela pokriti različite aspekte života žene - od škole, preko prvog posla do vjenčanja i trudnoće. Mjesto u kojemu može zapisivati svoje fitness planove, financije ili ciljeve. U kreiranju novih planera vodi se jednostavnom logikom koja se pokazala uspješnom od samoga početka - a to je osmišljavanje proizvoda kakav sama želi imati i kakvog druge žene žele imati. Upravo zato svakome planeru prethodi istraživanje koje se sastoji od anketiranja i savjetovanja sa djevojkama i ženama koje su već kupovale planere.
“Imam bazu od nekih 10.000 kupaca kojima šaljemo newslettere i pri kreiranju novog planera šaljemo im anketu i uvijek se oduševim koliko njih sudjeluje u njoj. To bude oko 4000, 5000 žena", govori Dunja. Na taj način sve one kreiraju svoje buduće rokovnike i ukazuju nam na to kakve planere uopće žele."
Stiže planer za kume. Predviđamo da će biti hit
“Sljedeći je onaj za kume” - otkriva mi malu tajnu Dunja.
Ono što je posebno veseli u ovome poslu je činjenica što njeni planeri inspiriraju, motiviraju i pomažu u svakodnevnom životu ženama koje u njih upisuju svoje misli, planove i ciljeve za budućnost. "Ja ću praviti nove rokovnike dok stvarno uživam u tome. Radit ćemo planere za koje znamo da će makar jednoj ženi olakšat dan i organizaciju. To je ono što me drži i najveći adrenalin imam u stvaranju novih proizvoda," zaključuje ova uspješna poduzetnica, samohrana majka i žena vrijedna divljenja.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.