- Svakim danom javlja se sve više poznatih žena iz regije koje priznaju da su bile žrtve seksualnog nasilja i zlostavljanja
- Na Instragramu je reagirala i Nikolina Ristović, koja priznaje da je više puta bila na meti zlostavljača
- Kaže da tada nije razmišljala o traženju pomoći ili o prokazivanju nasilnika
Prije nekoliko dana beogradska glumica Milena Radulović prijavila je vlasnika glumačke škole Miroslava Miku Aleksića za seksualno nasilje i silovanje dok je još bila maloljetna djevojka. I bio je to povod za lavinu koja je uslijedila. Regija se zatresla, žene su digle glas protiv seksualnog zlostavljanja, a krenule su i brojne nove inicijative i akcije u borbi protiv seksualnog nasilja i zlostavljanja.
Svoje priznanje objavila je i Nikolina Ristović, u objavi na njezinom Instagram profilu priznala je da je bila meta zlostavljača i da zbog straha nije pomišljala na traženje pomoći ili na prokazivanje nasilnika. Otkriva da je pod teretom ucjene ipak odabrala uzmak. Jer joj druga opcija nije bila opcija. Ali je zbog toga skinuta s projekta u tom konkretnom slučaju. A to je bio samo jedan slučaj u nizu. Imena ne želi reći, ali je dodala da neki više nisu među živima.
Life&style
Prenosimo njezin status u cjelosti:
"Ovaj trenutak u posvemašnjoj povijesti seksualnog zlostavljanja žena jest presudan.
Sad ili nikad.
Ili će iznjedriti vrijeme u kojem se nijedna djevojčica, djevojka ili žena neće osjećati krivom sto je isprovocirala vulgarnu gestu ili komentar muškarca kojem je samim rodjenjem dana privilegirana pozicija - ili će revolucija naprosto s povlačenjem tsunami vala otplaviti neku žrtvenu jarad, a ostrašćena javnost blagonaklono će umuknuti poslije javnog čerečenja prokazanih predatora.
I sve će utihnuti.
Spokojno ćemo spavati u prividu novog, ravnopravnijeg društvenog poretka.
Nadam se boljem.
Nadam se da će ovaj pokret svemu onome što su prolazile nebrojene žrtve dati viši smisao.
Svrhu.
Utjehu da to neće proživljavati naša djeca.
Znam što znači biti meta zlostavljača i što čini paralizirajući strah. Nisam niti pomišljala na traženje pomoći, ili, meni još strašnije, na prokazivanje nasilnika.
Pod teretom ucjene, misleći da se prijetnja neće obistiniti, odabrala sam uzmak. Druga opcija naprosto nije bila opcija. I dobila ubrzo povratnu informaciju.
“Skinuti ste s projekta”.
Usputna rečenica upućena u prolazu, bez ikakvog dodatnog objašnjenja.
Nije mi niti bilo potrebno.
Znala sam.
Dalje je sve išlo glatko silaznim putem, sve dok nisam promijenila radnu sredinu.
I bilo je toga još. I prije i poslije.
Imena neću reci, neki nisu više niti živi.
A parcijalno ne bi niti imalo smisla.
Svoje rane sam zaliječila, bijes i nemoć prestala osjećati.
Samo nemojmo da kroz to prolaze naša djeca.
Molim vas."
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.