Andaluzija ima poseban “šmek” od ostatka Španjolske, kaže freelance fotografkinja Aida Redžepagić
Često nisam sigurna ni koja će sljedeća destinacija biti, ali prvi slobodni dani za mene znače pretraživanje zemalja i gradova u kojima nisam bila i potraga za najisplativijim prijevozom i smještajem. Upravo zbog toga suprug i ja često završimo organizirajući putovanja prijateljima, smijući se počinje freelance fotografkinja Aida Redžepagić sa sarajevskom adresom. Kako je sam svoj šef, ponekad pretjera u pomicanju vlastitih granica, radi i po 12 sati na dan, pa kad osjeti da baterija iznad glave blinka crveno, zna da je vrijeme da se nagradi putovanjem. Granada ju je itekako nagradila.
- Andaluzija ima poseban ‘šmek’ od ostatka Španjolske. Mnogo je toplija, i ljudi i klima. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u Europi u kojem, ako treći dan uđete u pekarnicu, pekar vas već oslovljava imenom i, ako ste posebno druželjubivi, vjerojatno dobijete i poneko pecivo gratis kao znak novog prijateljstva - priča. Ovdje su, dodaje, svi ostavili dio duše i umjetnosti, od Maura koji su je sagradili i tijekom kojih je procvjetala i razvila se, preko Židova koji su nekad u velikom broju živjeli na ovim prostorima te utjecali na kulturu i umjetnost ove regije, do dolaska kršćana i na kraju Roma koji su donijeli flamenko koji je danas jedan od najprepoznatljivijih španjolskih obilježja.
- Ove kulture i danas žive u Andaluziji, jedna uz drugu, razvijaju se, isprepleću i stvaraju čaroliju koja se osjeti kroz glazbu, arhitekturu, slikarstvo... Stoga ne čudi što Granada privlači umjetnike i glazbenike iz svih krajeva svijeta koji u nju dolaze po inspiraciju. Moj muž je inače flamenko gitarist, ovdje je bio na specijalizaciji i bio je moj osobni vodič (smijeh). Šetajući ulicama, na svakom uglu možete čuti prekrasne zvuke gitare, flaute, ouda, trube i drugih instrumenata - govori Aida, koja je neke od najboljih flamenko umjetnika vidjela upravo na ulici. Nema potrebe da papreno plaćate taj doživljaj u popularnim tablaoima (mjestima gdje se pleše). Ono što se ne propušta je impresivna katedrala. “Nažalost, nemoguće je vidjeti je u cijelosti izvana zbog guste gradnje u blizini, osim ako se ne popnete na neko od okolnih brda, ali kad otvorite vrata, ostavi vas bez daha. Potpuno opravdano je još zovu i Katedrala svjetla”, priča.
Suludo je posjetiti Granadu i ne obići Alhambru. Karte treba rezervirati mjesecima unaprijed. Kako su ljeta vruća, naš je izbor za put bio izvan sezone. Imali smo ludu sreću. Sve su karte bile rasprodane, no došli smo i drugi put, netko je baš otkazao dvije karte, smijući se nastavlja i dodaje:
- Ne postoji mjesto koje me više ostavilo bez daha kao ovo. Toliko detalja i duše je utkano u svaki zid. Najviše mi se svidjela Soba ambasadora. Nju je sultan sagradio za važne sastanke. Osim fascinantnih mramornih zidova u kojima su izrezbareni stihovi različitih pjesnika, plafon sobe je vitraj, sa stakalcima različitih boja. Sultan bi se pri određivanju datuma za sastanke savjetovao s astrologom, koji je izračunavao datum i vrijeme kad će se sunce naći u pravoj poziciji. Odjenuo bi nešto crno i, kad bi ušao u tu prostoriju, na njemu bi se reflektirala fascinantna igra svjetla i boja. Kažu da je taj ‘spektakl’ toliko zbunjivao i fascinirao nazočne da je sultan uvijek djelovao moćnije i dogovori bi išli u njegovu korist. Iako su mnogi dijelovi, ističe Aida, dolaskom različitih osvajača uništeni, promijenjeni i srušeni, sačuvan i restauriran dio Alhambre dovoljan je da vas opčini jedinstvenom ljepotom. Kad poželite malo se odmoriti, okrijepite se uz tapase ili paellu. Tu je i pinchito, podsjeća na ražnjiće, a rade se od svinjetine ili piletine (prema želji) mariniranoj u umaku od maslinova ulja te različitih začina i bilja. - Sacromonte možda nije tako ‘lijep’ kao Alhambra, ali je neizostavan dio upoznavanja grada. Četvrt se nalazi u brdu i iz daljine ne podsjeća na naseljeno mjesto. Razlog tomu su specifične špilje u kojima većinom žive španjolski Romi - govori. Još jedna zanimljivost je da se smatra kolijevkom flamenka i ovdje ga možete svaki dan poslušati.
- Svi stanovnici Sacromontea tvrde da su upravo oni ili neki njihov predak najbolji plesači, pjevači ili svirači flamenka (smijeh). Takva nadmetanja su svakodnevica i najčešće rezultiraju neplanskim koncertima na ulici. Mi smo imali sreću da poznajemo neke od stanovnika pa smo proveli malo dulje vremena u špiljama. Prvu noć kad smo došli, imali su veliku fiestu, a kad smo pitali za povod iste, rekli su da je pas iz susjedstva dobio petero mladih pa proslavljaju (smijeh). Drugu noć isto, ovaj put je povod bio nečiji rođendan, samo iz nekog razloga nitko nam točno nije znao reći tko je slavljenik. Zaključak, ovdje nije potrebno mnogo razloga za zabavu, samo da se slavi - ističe. Očarani Andaluzijom u kojoj su proveli osam dana, dodaje, sa suprugom je produžila do Barcelone, koju i nisu doživjeli, nedostajalo im je “ono nešto”. - Često sam se pitala zašto se ljudi koji dolaze iz velikih metropola toliko oduševljavaju Sarajevom kad se ovdje ‘nema toliko mnogo vidjeti’, barem ne u odnosu na Berlin, London, Sydney, New York i ostale svjetske gradove, ali mislim da su duša i toplina upravo sličnosti koje vežu Granadu i Sarajevo - zaključuje Aida.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.