Cure koje su pokorile nogometno igralište: "Nogomet je naša strast i voljele bismo da se više cura uključi u ovaj sport"

• Nogomet već odavno nije samo muški sport, a to dokazuju i mlade cure s kojima smo pričale
• Luana i Gabrijela strastvene su nogometašice koje se nadaju profesionalnoj karijeri u ovom sportu
• Objasnile su nam na koji način bi se nogomet mogao još više popularizirati među djevojkama i ženama

Svjetla perspektiva ženskog nogometa

Luana Vanjak u rano jutro putuje iz Brezovice i dolazi na trening u Zagreb u Špansko u ŽNK Agram. Ova 16-godišnja nogometašica ujedno je i članica Hrvatske ženske nogometne reprezentacije U-17. Nogomet igra od šeste godine, a zavoljela ga je kad ga je igrala u parkiću s bratom i tatom.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

„Kod nogometa me najviše veseli momčadski duh i to što sam upoznala jako puno ljudi kroz taj sport. Super mi je ići na trening svaki dan, vikendima igrati utakmice, zabiti gol, a pogotovo igrati za svoju zemlju Hrvatsku, osvajati trofeje i biti u ekipi.“ - ispričala nam je Luana koja se nada sve većoj popularizaciji ženskog nogometa u Hrvatskoj. „Mislim da ženski nogomet u Hrvatskoj ima puno potencijala jer se sve više djevojaka i žena kreće baviti ovim sportom.“

Luana misli da bi se putem društvenih mreža nogomet mogao još više promovirati među ženskom populacijom, pogotovo mlađom. „Voljela bih da se pokuša ostvariti ravnopravnost između muškog i ženskog nogometa te da se što manje govori da je nogomet samo muški sport jer mislim da nije.“

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Treninzi koje ima svaki dan su intenzivni, ali ne predstavljaju joj nikakav problem jer radi ono što ju veseli. Iako iz škole ponekad izostaje zbog utakmica i svih obaveza, zasad uspješno sve usklađuje. „Bitno je imati dobro organiziran plan i raspored.“ - objašnjava Luana. I izvan igrališta ima intenzivne i zanimljive hobije: voli trčati u prirodi i čitati motivacijske knjige.

Međutim, najveći hobi njenog života ipak je nogomet, za koji se nada da će se pretvoriti i u posao: „Sve svoje vrijeme iskorištavam da treniram i nadograđujem sebe.“ Ima velike planove za budućnost i voljela bi se profesionalno baviti ovim sportom: „Nadam se da ću igrati nogomet na najvećoj profesionalnoj razini, u Ligi prvaka i u A reprezentaciji i dat ću sve od sebe da to uspijem.“

Mlada nogometna nada iz Istre

Petnaestogodišnja Opatijka Gabrijela Brajković strastvena je nogometašica koja se nogometom počela baviti u NK Opatija, klubu u kojem je punih šest godina nogomet igrala s dečkima. Svjesna da mora prijeći u ženski kolektiv, odlučila se za odlazak u Pulu, gdje danas nastupa za Istru 1961. Ustrajnost u sportu dovela ju je i do hrvatskog reprezentativnog dresa u mlađim uzrasnim kategorijama.

„Još kao mala zaljubila sam se u nogomet zato što sam s tatom gledala nogometne utakmice.“ Mlada nogometna nada danas trenira “punom parom”, unatoč brojnim školskim obavezama. Kod nogometa je najviše veseli treniranje, ali i druženje s istomišljenicima. „Volim se družiti s ekipom, volim utakmice i biti na treningu“ - ispričala je. Mlada sportašica iz sveg srca želi da se ženski nogomet još više popularizira i da ženske nogometne snage, kao i sam ženski nogomet, postane jači.

Smatra da se ovaj sport itekako može proširiti među djevojkama: „To se može kroz brojne priče o nogometu, o tome koliko je to zabavno, zanimljivo. Tako će se možda i druge djevojke uključiti.“ Iako se školuje za nutricionisticu, ipak joj je želja jednoga dana da se u nogometu ostvari na većem nivou.

„Nogometom sam se počela baviti kada sam imala šest godina, u Opatiji, i onda sam došla s 13 godina u Pulu. Moj otac je bio igrač NK Rijeke i moj je uzor od samog početka. Kada sam još kao mala tati povjerila da se želim baviti nogometom, nitko nije bio sretniji od njega.“

U nogometu igra u vezi i trenira četiri puta tjedno po sat i pol vremena. Iako je to uz školske obaveze puno posla, na kraju dana je sretna, a kada gleda utakmice na televiziji nervira se ako nešto krene krivo. Utakmice danas gleda s mamom jer joj je otac poginuo kada je imala šest godina. Ali nastavila je njegovim stopama. „Jednoga dana želim se profesionalno baviti tim sportom i igrati za Hrvatsku. A tko zna, možda zaigrati i u nekim stranim klubovima“ - rekla je na kraju.

Ariel je ponosni sponzor ženskog nogometa u Hrvatskoj. Za potrebe hrvatskih nogometašica HNS-u je donirao 100.000 eura kako bi pomogao ostvariti snove svih djevojčica i djevojaka koje svojim primjerom pokazuju da ženama JE mjesto u nogometu.