Dolaskom ljetnih vrućina, ali i češćim boravkom u prirodi, rastu i šanse da naletimo na ovu, za većinu ljudi, strašnu životinju. Kurator za zmije Ivan Cizelj otkrio nam je koliko su zapravo opasne i što učiniti ako ih susretnemo
Uz vrućine se vežu zmije ili... je ovo teška zabluda? Koliko smo se puta zatekli kako prolazimo nekim malo izoliranijim mjestom primorja ili dalmatinske obale i naiđemo na ove životinje koje izazivaju (bespotreban) strah većine ljudi. Prema riječima kuratora za zmije Zoološkog vrta u Zagrebu Ivana Cizelja - zmije uopće nisu aktivne životinje ljeti. Naime, zmije svoje zimsko buđenje i parenje aktivno odrađuju početkom godine u 3. i 4. mjesecu, dok je ljetno vrijeme za njih najgore, jer je tada životinjama jednostavno - previše vruće.
No, nije čudo da ćeš u ljetnim mjesecima, koliko god je njihova aktivnost smanjena, vidjeti zmije. Naime, čak 15 vrsta zmija obitava na prostorima Hrvatske što je poprilično velik broj na tamo maloj površini zemlje. No, od toga velikog broja su tek tri otrovne - poskok, riđovka i planinski žutokrug. Planinski žutokrug je najmanje poznata vrsta koja živi na Velebitu iznad 900 metara visine, to su područja koja nisu naseljena pa je rijedak slučaj susreta s tom zmijom. Imamo i riđovku koja je umjereno opasna, ona živi u močvarama, u vlažnom staništu, gdje baš nema livade.
"Ona je nervoznija, i ljudi se s njom rijetko sreću", ističe Ivan Cizelj, kurator za zmije Zoološkog vrta u Zagrebu koji nam je potvrdio da j je ipak poskok najopasnija i najpoznatija zmija Europe.
"U Hrvatskoj je široko je rasprostranjen poskok, na većini otoka. Dalmacija, Istra, kontinentalni dio do Zagreba, tamo do Kalnika, Žumberak...To su zmije koje su relativno lijene, one se kao i druge zmije maknu kada čovjek priđe njima. Što se tiče sigurnosti - ako mi ne diramo zmiju, neće ni ona nas. U 99.99% slučajeva se moraš od životinje odmaknuti, ali uvijek postoji i faktor iznenađenja u kojem ljudi krenu ubijati ili napadati zmiju."
Kurator za zmije Ivan Cizelj
Također, kurator za zmije je objasnio kako neslavni fenomen u kojem zmije napadaju ljude se obično čuje, no pravi slučajevi, pa i smrtni slučajevi su doista rijetki. Zmijski ugriz je svojevrsna obrana, pa u slučajevima kada se recimo poskok želi obraniti, on može ostaviti ugriz. Baš kao i bijeg. Umjesto da poput ljudi koji kada vide zmiju se automatski sklone u stranu (Cizelj ističe da je to najbolji način izbjegavanja kontakta sa zmijom jer onda one imaju slobodan put do prvog žbunja ili rupe u kamenu) ove životinje idu u susret čovjeku jer je ravno kretanje, kretanje prema naprijed, njihov najčešći način bijega.
"Ako se čovjek makne, zmija neće gmizati za njim. Ipak, ako se ugriz dogodi, ako se radi o bilo kojoj od ovih zmija, način terapije je isti. Ne treba zmiju ubijati, nositi sa sobom, hvatati ih ili bilo što ostalo nego jednostavno treba otići potražiti liječničku pomoć." - ističe kurator Cizelj.
"Ne mogu reći ; "smrtnost je zanemarivo mala" jer ima smrtnih slučajeva, ali je umanjena stopa smrtnosti uz odgovarajuću terapiju. Ne treba podcjenjivati ugrize, treba otići i tražiti liječničku pomoć." I pri tome je bitno, kako ističe “ostati maksimalno smiren". Ne treba isisavati otrov iz rane, stavljati alkohol, piti alkohol, raditi kontraproduktivne stvari.
Već samo djelovanje otrova je dovoljan šok za organizam da nema smisla izrezivati ranu, paliti je ili takve stvari.
Ali što ako se ugriz ipak dogodi, pitali smo Cizelja? "Velik broj zmijskih ugriza su suhi ugrizi. To je ugriz bez injekciranja otrova zato što zmije (ove naše) kontroliraju količinu otrova koji puštaju jer ne žele ostati bez otrova. Ono što je bitno kod otrovnih ugriza napraviti je poskidati prstenje, narukvice, sav nekakav nakit oko ugroženog, ugriženog mjesta. Ako je ugriz otrovan, tkivo će natjecati, pa onda možda više neće moći skinuti taj nakit, a otrov može prijeći u cirkulaciju."
Life&style
U tom slučaju ugrizno mjesto je najbolje blago povezati, zatim imobilizirati, ali bez značajnog pritiska, te se nakon toga odlazi u bolnicu. "Ideja je da se ne trči u bolnicu nego lagano krene, da nema dodatnih naprezanja organizma i bilo bi dobro da je netko s ugriženom osobom u pratnji, netko tko može javiti simptom osoblju u bolnici."
Posebno ugrožene su skupine djeca, stariji, imuno kompromitirane osobe, pa nije rijetkost da zdravi muškarac i žena koji su dobili ugriz su najotporniji, pa mogu čak i samostalno voziti automobil. "Znam ljude koji su bili ugriženi, koji nikad nisu potražili liječničku pomoć i ništa im se nije na kraju dogodilo. Ako se ipak dogodi, simptomi ugriza su bol, oticanje, a rijetko kad vrtoglavica."
No, isto tako uvriježeno je mišljenje da odlaskom u bolnicu automatski ozlijeđena osoba dobiva protuotrov. No, liječnici prvo obave pretrage, i najčešće je dovoljno provjeriti stanje organizma i obaviti terapiju bez primanja protuotrova u organizam.
I ono najbitnije, pitali smo Cizelja kako se osloboditi straha od zmija?
"Strahovi od zmija su naučeni strahovi, to nisu urođeni strahovi. Ili im je netko pričao da su zmije loše ili je čovjek imao neugodno iskustvo ili nešto tako. U svakom slučaju, kao bilo koji strah, u teoriji se liječi suočavanjem sa strahom. Ja znam milijun ljudi koji su se bojali zmija, pa su došli u susret s njima te shvatili da one ipak nisu tako strašne, jer malen postotak zmija je otrovan, a šanse da vas zmije ugrizu su još manje.", objašnjava Ivan Cizelj.
I za kraj, ponovimo gradivo:
1. Ako vidiš zmiju, makni joj se s puta u stranu
2. Nemoj pokušavati zmiju ozlijediti niti joj na bilo koji drugi način naštetiti
3. Pazi kuda staješ, hodaš, sjedaš, trčiš...
4. Nosi zatvorenu kožnu obuću
5. Zaštiti noge dugim hlačama i visokim sportskim čarapama
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.