- Naša proslavljena atletičarka i jedna od najboljih sportašica u povijesti Hrvatske zaključila je veliku karijeru
- Blanka Vlašić, hrvatska sportska heroina, bila je motivacija mnogim ženama da svojim trudom i radom mogu ostvariti svaki cilj
- Emotivno pismo kojim se oprostila od brojnih navijača prenosimo u cijelosti
Blanka Vlašić, jedna od najboljih hrvatskih sportašica u povijesti, višestruka svjetska prvakinja u skoku u vis, europska prvakinja, osvajačica dviju olimpijskih odličja… Blanka doista spada u red hrvatskih sportskih legendi, što je i zavrijedila svojim brojnim medaljama i sjajnim rezultatima na svjetskoj sportskoj sceni.
Ali ona nije samo sportska ikona, ona je godinama bila motivacija brojnim ženama da uz predanost i trud mogu ostvariti sve zacrtane ciljeve. Ona je jedna od onih žena koje su zadužile Hrvatsku, koje su bile izvanserijske u onome što su radile i zbog kojih je svijet slušao samo lijepe stvari o Lijepoj našoj.
Life&style
Njen put do sportskog Olimpa nije bilo nimalo lagan, premda je Blanka imala tu sretnu okolnost što je živjela u sportskom okruženju - naime, majka Venera i tata Joško bili su vrhunski sportaši u svojim disciplinama. Mama u skijaškom trčanju, a tata desetobojac. Otac Joško bio joj je ujedno i trener te velika podrška cijele njene karijere.
Godine i godine odricanja, napornih treninga, gotovo pa asketskog načina život - u kombinaciji s talentom, upornošću i urođenim "dišpetom", učinili su od nje vjerojatno najuspješniju hrvatsku sportašicu svih vremena, a i rijetki njeni muški kolege sportaši mogu se pohvaliti tolikim medaljama i toliko sjajnom karijerom. Bila je, jest i vjerojatno će još dugo vremena biti uzor mnogim mladim sportašicama, a i u nekoliko navrata je izjavila kako bi rado nakon završetka karijere voljela raditi s mladim nadama hrvatskog sporta.
Od navijača se oprostila pismom koje vam prenosimo u cijelosti:
Dragi prijatelji atletike, drage moje navijačice i navijači,
još od Rija se trudim zakrpati ozljedu, punih četiri godine nade da ću još jednom stati pred letvicu i izazvati samu sebe. Dišem sport od svog rođenja, skok u vis je nedjeljivi dio mene i tako će uvijek biti. Zato sam pustila da odluka o prestanku karijere dođe prirodno.
Mnogi su mi i prije osvojene bronce u Riju govorili da odustanem, kako sam već napravila puno. Ali, da sam ih slušala, ne bih osvojila još jedno olimpijsko odličje, medalju koja mi posebno znači jer sam je osvojila doslovno s jednom zdravom nogom. To natjecanje je izvuklo sve iz mene, pa i ono što nisam znala da imam.
Godine nakon su donijele bezbrojne rehabilitacijske tretmane, nadu, pa razočaranje, i tako u nedogled. Ipak, iako bi promatraču sa strane bilo na prvi pogled jasno da je vrijeme da se posvetim novim izazovima u životu, odluka je morala biti moja. Prije nego je došla, prošla sam sve faze tugovanja i za mene je to bilo najteže razdoblje u karijeri. I tek nakon svega, u jednom sasvim običnom i mirnom danu, na srce mi je sjelo: “Gotovo je”. Znala sam da je vrijeme i bila sam potpuno mirna. Dapače, osjetila sam olakšanje koje nikad ne bih imala da sam 'išla preko reda' i naprasno stala onda kada su mnogi mislili da trebam.
U cijelom tom procesu imala sam veliku podršku svoje obitelji, oca i trenera Joška, Bojana i prijatelja. Znali su da je to borba kroz koju moram sama proći i izboriti se za odluku čiste glave. Svaki sportaš će me razumjeti - rastanak nije lagan. Ostavljamo iza sebe velike emocije, osvojene vrhunce, pobjede nad samima sobom, veličanstvene trenutke koje se riječima ne daju opisati. Ali, to sve ostaje dio nas. Dio koji nosimo u budućnost. I ja nosim sve svoje uspjehe i neuspjehe i utkat ću ih u neku novu priču. Stoga ću uvijek ostati u sportu. Svojim iskustvom i znanjem želim trajno i aktivno doprinositi daljnjem razvoju svjetske atletike i sporta općenito.
Ponosna sam na svoju karijeru.
Prije svega zahvalna sam Bogu na blagoslovu talenta i okolnostima u kojima je taj talent mogao procvasti. Prijateljima i navijačima koji su vjerovali i skakali zajedno sa mnom. Iako je atletika individualni sport, uvijek sam se osjećala kao dio ekipe, jer nisam skakala samo za sebe. Istrčati počasni krug s hrvatskom zastavom za mene je uvijek bila najveća čast. S mirom u srcu, zahvalna na svakom centimetru i svakom pljesku, okrećem novu životnu stranicu.
Vaša Blanka
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.