Prije nego po stoti put pustiš "All I want for Christmas is you", dopusti da ti objasnim zašto vrtim očima
1. Ogulit će te. Do kraja mjeseca nećeš se ni sjećati da si u novčaniku nekad nešto i imala.
Ništa ne prazni tvoj bankovni račun bolje od prosinca - čini se kao da svake godine izmišljaju na koje će te sve načine osloboditi teško zarađene plaće. Svake godine imam sve veći broj rođaka koji darivanje pretvaraju u natjecanje. Prošle godine je bio mobitel, ove je TV. Do kraja ovog desetljeća bit će opće prihvatljivo dizati kredit za samo jedan poklon jer hej, vidim tvoj Bulgari i podižem za dva laptopa i manji auto.
2. Božićnica ti daje lažni dojam da imaš više nego što imaš. Svake godine.
Svake godine se veseliš kako ćeš dobiti i imati više nego ikad... "SVAKI DAN JE DAN ZA SHOPPING!!"... ali onda potrošiš tri puta više od toga i odjednom je početak siječnja i shvatiš da mjesec dana moraš živjeti na riži s Vegetom.
3. TV program se pretvara u jedan veliki deja vu.
Postoji deset božićnih filmova koji su u filmskoj industriji zapravo nešto i postigli i tih deset filmova vrti se kroz dva mjeseca božićne groznice, a kolike sam sreće, onda kad odlučim po sedamstoti put pogledati jedan od njih, na programu je "Sam u kući 5".
4. Vrijeme je kad si prisiljen biti u istoj prostoriji s rođacima koji se ljube preblizu tvojim ustima.
... ili ušima - znaš ono, kad ti nakon poljupca sat vremena zvoni u uhu dok pokušavaš skinuti ostatke vodootpornog ruža tete Branke koja već deset godina peče kekse s grožđicama koje nitko ne voli.
5. Onaj trenutak kad si vani i prsti ti se smrzavaju i onda se vratiš unutra i odjednom imaš osjećaj da goriš.
Odeš se istuširati hladnom vodom koja se odjednom pretvara u lavu jer ti je koža potpuno smrznuta razmišljajući o tome kako nikad više nećeš reći da mrziš ljeto.
6. Prisiljen si provesti bar jedan dan sa svojom obitelji na okupu... koji se onda obično pretvori u dva tjedna.
Sve iznad tri dana druženja s obitelji garantirano će se pretvoriti u sapunicu. Mislim, budimo realni - ništa ne tjera ljude na apsolutnu mržnju od trenutka u kojemu ih sve naguraš u jednu skučenu prostoriju, pustiš Michaela Bublea i tjeraš ih da se zabavljaju.
7. Najmanje stvari postaju užasno iritantne.
Htjela ili ne htjela, odjednom ćeš biti užasno iziritirana činjenicom da je grijanje postavljeno na 40+ stupnjeva (ili, u mom slučaju, na temperaturu hladniju od vanjske jer "nije tako hladno"), sve to dok je televizor pojačan na 200 posto zbog bake Anke koja ne čuje na lijevo uho i dok ti rođakinja pokušava smiriti svoje, inače preslatko, dijete koje se odjednom pretvorilo u neukrotivog demona.
Stars
8. Čestitke.
"Sretan i blagoslovljen Božić tebi i tvojima.", Tebi i tvojima. Svima koji slave. I tvojima. Pozdravi svoje. Kako su tvoji? Tisuće i tisuće poruka na fejsu, SMS-ova od nepoznatih brojeva kojima odgovaraš s "Hvala, također" samo zato što se ne možeš nositi s posljedicama s kojima ćeš se nositi ako ne odgovoriš i onda ona jedna koja piše sve to bez interpunkcije, pisano velikim tiskanim slovima i to od neke rođakinje koja te jednom držala u rukama kad si imala tri i pol mjeseca i sad te dodaje na fejs, pita zašto ju ne prihvaćaš i sjećaš li se tko je ona.
9. Dobit ćeš barem jedan GROZAN poklon.
I to će baš uvijek biti nešto što ili moraš nositi ili imati na vidljivom mjestu u kući i nećeš to moći sakriti nigdje jer će vjerojatno imati dva i pol metra i plašit će djecu.
10. Božićne reklame ŽELE da plačeš.
Mislim, kako da ovo bude najljepše doba godine kad reklamu za gazirano piće pretvaraš u dramu s djedovima koji slave Božić bez svoje obitelji, izgubljenim psima ili snjegovićima koji se tope?
Zašto nam to radite???
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.