Izvolite, hvala i molim, riječi su koje većina roditelja najprije nauči svoje dijete jer su te riječi okosnica pristojnog ponašanja. Izvolite pritom odražava radost darivanja, hvala zahvalnost, a molim skromnost. U zahvalnosti koju izražavamo onom malom hvala međutim skriveno je mnogo više od same riječi koju izgovaramo napamet, rutinski, možda i olako. U njoj je skrivena poruka istinske zahvalnosti nekome na nečemu i poruka da doista cijenimo to što je neka osoba učinila za nas.
No katkad se doista čini da je je ta riječ pomalo zastarjela i da ne izaziva učinak kakav bi trebala, a to je da se osoba kojoj je upućena osjeća cijenjeno, posebno pa i počašćeno. Taj se gubitak sadržaja, upozorava psihoanalitičar Seth Slater, događa mnogim riječima oko nas zato što se često izgovaraju, da ih pomalo počnemo percipirati površno.
Slično se dogodilo s riječi ljubav. Katkad neke riječi s vremenom mogu čak promijeniti pozitivni naboj u negativan. Jednako je kao i s omiljenim slatkišem: kad ga jedete rijetko i samo komadić odjednom, ne možete ga se zasititi, a da ga imate u neograničenim količinama, smučio bi vam se. No ne možemo za svaku novu situaciju izmišljati i novu riječ jer onim što izgovaramo, komuniciramo s ljudima oko sebe i moramo im biti razumljivi, a opet ne možemo olako niti pristojnost i dobre manire proglasiti staromodnima. Kako onda pokazati zahvalost da se izgovaranjem riječi hvala ne nađemo nasuprot nekome tko je riječi zahvalosti dočekao mlako ili ih uopće nije doživio.
Čak su se pohabale i zamjenske riječi poput “dobro odrađeno“, smišljene kako bi istaknule nečiji poslovni ili sportski uspjeh. Najčešće su ih izgovarali treneri kako bi popratili nečiji dobar rezultat i tako motivirali sportaša za još bolja postignuća jer riječi doista imaju i takvu moć. No kad je već tako, savjetuje Slater, “isprane” riječi treba popratiti dodatnim sadržajem. Pozitivan se naboj i dostojanstvo riječi “hvala” međutim može obnoviti ako se obrati pozornost, kažu psiholozi, načinu prenošenja poruke. Najvažnije je, napominju psiholozi, postojanje namjere da se nekome iskreno prenese poruka zahvalnosti. Ako ćete reći “hvala” uz odsutan pogled i bez osmijeha,naravno da vam nitko neće povjerovati da ste ikome na ičemu zahvalni. Pokažite to djelom. Jedan je primjer treniranje životinja, kad se svako njeno postignuće nekako nagradi – komadom mesa, ribe ili timarenjem, nježnim dodirom odobravanja.
Mi, naravno, nismo životinje ali za razliku od drugih vrsta volimo biti iznenađeni i da se netko potrudi zainteresirati nas. Smislite tako gestu uz koju će vaša zahvalnost ostaviti željeni trag, a i pokazat će da ste razmišljali o toj drugoj osobi i dodista je doživjeli. Neka iskren osmijeh, pogled u oči i možda neki cvijet u ruci vrate lijepoj riječi hvala barem djelić izblijedjele slave.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.