• Jedna od najljepših žena svijeta i najvećih glumica u povijesti rođena je u Rimu prije točno 88 godina
• Iako je njezina karijera bila uspješna kao malo koja, na njezinom joj životnom putu nitko ne bi pozavidio
• Teška i mučna bila je i njezina ljubavna priča, iako je u konačnici završila bajkovitim 'happily ever after'

Kada je još bila dijete, činilo se nemogućim da bi ikada mogla postati slavna. Odrasla u gradiću u južnoj Italiji, daleko od sjaja, glamura i sreće, siromašna, neuhranjena i svakodnevno spremna na borbu za golo preživljavanje. Pa ipak… Bilo je neizbježno da će postati zvijezda. Čvrsta odlučnost i nepokolebljivo samopouzdanje u njezinom su slučaju značili da sve okolnosti koje su igrale protiv nje neće diktirati njezin životni put. Uz samo malo sreće i veliku dozu upornosti i ambicije, Sophia Loren postala je jedna od najlegendarnijih i najtalentiranijih glumica svih vremena.

U siromaštvu i stalnoj opasnosti tijekom Drugog svjetskog rata, prije nego što je postojala Sophia Loren, živjela je Sophia Scicolone – odrasla u gradiću Pozzuoli u blizini Napulja, među ruševinama i uz stalno zavijanje sirena. Čak i nakon završetka rata, hrana i krov nad glavom nisu bili nešto na što je mogla računati, no osim za onim materijalnim, neophodnim za golu egzistenciju, Sophia je žudjela i za emocionalnim preživljavanjem koje je pronašla u kinematografiji.

Bijeg od rata u kinima

Za vrijeme zračnih napada, nerijetko bi utočište pronalazila u kinima Pozzuolija koja su joj pružala bijeg od svih grozota svakodnevnog života, a gledanje Rite Hayworth i Grete Garbo na filmskom platnu rano je oblikovalo njezinu odlučnost da se i sama okuša u glumi. Nakon pobjede na natjecanju ljepote 1950. godine, novčanu je nagradu iskoristila za preseljenje u Rim i početak izgradnje jedne od najvećih karijera u filmskoj industriji.

Danas, nakon više od sedam desetljeća glume i više od 100 filmova iza sebe, Sophia možda bolje od ikoga zna kako je to biti žena u show businessu. Jednom je davno u intervjuu izjavila da morate biti dobro pripremljeni i psihički jaki da biste se mogli suočiti sa svime što vam se nađe na putu, a do samog početka karijere kada je imala samo 15 godina, na tom ju je putu od svega lošeg štitila vlastita samouvjerenost. Iako su joj na audicijama nerijetko govorili da bi za uspjeh trebala razmisliti o plastičnoj operaciji nosa i usta, Sophia srećom nikada nije poslušala savjet, već je postigla planetarni uspjeh zahvaljujući svojoj karizmatičnoj autentičnosti.

Zbog publike je promijenila prezime

Njezino odrastanje bilo je izrazito teško i mukotrpno, no Sophia na svoj rani život gleda kao na luksuz i, i dan danas smatra da su dvije najveće prednosti koje je ikada imala to što je rođena u siromaštvu i što je rođena mudra. Iako je prošla nimalo lagan put od najranijih dana do vrhunca holivudske slave, zauvijek je ostala u dodiru sa svojim napuljskim podrijetlom.

Promijenila je prezime u 'Loren' kako bi privukla širu publiku, no svoj je rodni grad i život koji je vodila prije nego što je postala slavna oduvijek smatrala jednom od važnijih stvari koje su je dovele do toga gdje je danas, bilo da im je počast odavala kroz likove koje je glumila, bilo kroz unutarnju snagu koja se pokazala toliko potrebnom kada je napokon zakoračila u svijet filma.

Beauty Beauty trik Sophie Loren prirodno uklanja tamne kolutove ispod očiju

Jedna od stvari koja je njezin život oblikovala u velikoj mjeri bila je i okruženost snažnim ženama od najranije dobi. Njezin otac odbio je oženiti njezinu majku nakon rođenja dviju kćeri i bio je gotovo potpuno odsutan iz života svoje djece zbog čega je Sophijina majka preuzela ulogu oba roditelja.

Snažna i krhka istovremeno, njezina je majka koja je nevjerojatno sličila Greti Garbo i sama željela postati zvijezdom, no, iako je imala izgled, nedostajala joj je ona silna želja i odlučnost koju je posjedovala njezina kći. Pa ipak, iako nije ostvarila svoje snove, Sophia je svojoj majci ostala vječno zahvalna što ju je naučila važnosti otpornosti i upornosti u teškom i nemilosrdnom svijetu, a koliko je bitnu ulogu majčinska figura u odigrala u njezinom životu, Sophia je više puta dočarala u svojim filmovima, glumeći jednako snažne majčinske figure uvjerljivo do izvanredne razine.

Njezina uloga Cesire u ‘Dvije žene’, majke i udovice koja se zubima i noktima bori da zaštiti svoju 13-godišnju kćer od užasa rata, neimaštine i napada, donijela joj je Oscara 1962., čime je Sophia postala prva osoba u povijesti koja je ovu prestižnu nagradu osvojila za izvedbu koja nije na engleskom jeziku.

Brak sa 22 godine starijim producentom

Nepokolebljivo odlučna po pitanju karijere, Sofia je jednaku razinu ambicije osjećala i u osobnom životu, želeći biti sjajna supruga i majka kojoj ni velika karijera ne može pomutiti planove. Udala se 1957. za slavnog filmskog producenta Carla Pontija s kojim je u sretnom braku ostala sve do njegove smrti 2007., iako je početak njihove veze bio gotovo jednako težak kao i početak njezinog života.

Life&style Omiljeni recept legendarne Sophie Loren: špageti s limunom

Carlo je bio 22 godine stariji od Sofije i kada su se upoznali već je bio veliko ime u filmskoj industriji, zbog čega su mnogi tvrdili da je Sofia u njemu pronašla zaštitničku figuru oca kakvu nikada nije imala u djetinjstvu. No, Sofia je uvijek isticala da ne voli riječ ‘zaštitnik’ te da je njihov odnos bio puno više od toga što je on vjerovao u nju. Ipak, u njihovoj ljubavnoj priči svakako u prilog nisu išle ni okolnosti samih početaka njihovog odnosa.

Naime, kada su se prvi put upoznali, Carlo Ponti bio je 38-godišnji oženjeni otac dvoje djece, a kada je imala 19 godina, Sophia je postala njegova ljubavnica koja se s njim potajno sastajala budući je još bio u braku s Giulianom Fiastri, kćerkom generala. Ni Sophijina majka ovu vezu nije odobravala, bojeći se da njezina kći slijedi njezin vlastiti sramotan put. Za Sophiju su se teške stvari u životu pokazale lakima za savladavanje, ali ‘obične’ stvari poput braka, rođenja djece i njihovog legitimnog imena njoj su bile najveći izazovi. 

Opsjedao ju je i slavni Cary Grant

Carlo je Sophiji 1956. dodijelio glavnu ulogu u američkoj produkciji povijesne romanse koja se snimala u Španjolskoj i koju je režirao Stanley Kramer, ‘Ponos i strast’, u kojoj je glumila zajedno s Frankom Sinatrom i Caryjem Grantom. Na njihovom prvom susretu, Cary Grant je zadirkivao Sophiju, pretvarajući se da je miješa s Lollobrigidom, ali ubrzo joj se povjerio o svoja tri nesretna braka i svom ranom životu u Londonu kao pjevač i plesač Archie Leach.

Viđali su se svake večeri, večerali u malim španjolskim restoranima i ubrzo se zaljubili. Nedugo nakon toga napisao joj je ljubavno pismo, očekujući njezin dolazak u Ameriku te ju je zamolio da nosi dvije zlatne narukvice koje joj je dao. Cary je počeo govoriti o braku, svaki dan joj je slao cvijeće i jasno je obznanio svoje namjere, ali je Sophia i dalje bila u vezi s Carlom s kojim je do tada već tri godine bila tajno zaručena. 

Carlu je u tim trenucima bilo jasno da mu je bolje da nešto učini ili bi mogao Sophiju zauvijek izgubiti. Jednog su jutra Sophia i Carlo zajedno doručkovali u svom bungalovu u hotelu Bel-Air kada je ona uzela novine i pročitala u kolumni Louelle Parsons da je Carlo konačno okončao svoj brak u meksičkoj sudnici u Ciudad Juárezu i da su dva odvjetnika kao Carlovi i Sophijini punomoćnici napokon legalizirali njihov brak.

Dan nakon što je vijest ugledala svjetlo dana, Cary Grant veselo je čestitao Sophiji i poljubio je u oba obraza. Ironično, jedina scena koja im je ostala za snimiti bilo je vjenčanje njihovih likova. Ta scena bila je jedini put da je Sophia bila mladenka u bijelom na tradicionalnom vjenčanju.

Crkva ih je osuđivala i prijetila izopćavanjem

Vatikan je brzo osudio brak na stranicama 'L’Osservatore della Domenica', službenih vatikanskih novina. Pozivajući se na kanonsko pravo, članak je objavio da je brak anonimne mlade, lijepe talijanske filmske glumice nezakonit te da je njezin 'muž' bio bigamist i da bi, ako bi živjeli zajedno, to bio konkubinat. Prijetilo im se izopćenjem i osuđivalo ih se kao javne grešnike, a iako nije bila religiozna katolkinja, Sophia je to smatrala najtužnijim danom u svom životu.

Stvari su se dodatno pogoršale kada je jedna talijanska državljanka u Milanu podigla optužbu za bigamiju protiv Carla i optužbu za priležništvo protiv Sophije, zahtijevajući kazneni progon Carla kako bi se očuvala institucija braka u Italiji. Osam godina trebalo je ovom (ne)sretnom bračnom paru da umire talijanske vlasti. Prognani iz vlastite zemlje, Carlo i Sophia odsjedali su u unajmljenim vilama i kolibama na Francuskoj rivijeri i u Švicarskoj sve dok 1962. Carlovi odvjetnici nisu otkrili da njihov brak nije bio valjan jer nisu bili prisutni svjedoci.

Pet godina nakon njihova meksičkog braka, Carlo i Sophia vratili su se u Rim pod prijetnjom uhićenja ako se otkrije da žive u izvanbračnoj zajednici. Kuće si iznajmljivali pod lažnim imenima, a kad god bi bili pozvani negdje na večeru, morali su doći i otići odvojeno jer se ni pod kojim okolnostima par nije smio zajedno pojaviti u javnosti. Iako su se konačno vjenčali u Francuskoj1966., činilo se kao da Sophiji nikada nije bilo suđeno dobiti crkveni i državni blagoslov. Sreća je samo da nju to nije diralo previše, ili ju barem nije diralo dovoljno da bi stalo između nje i Carla, čovjeka koji je cijeloga života bio i ostao njezino sve. 

Tito ju je obožavao, a Jovanka umirala od ljubomore

Iako u njezinom srcu nije bilo mjesta ni za koga osim Carla, za Sophijom su patili mnogi muškarci diljem svijeta, a njezinim čarima navodno nije mogao odoljeti ni Josip Broz Tito, zbog čega je i njegova supruga Jovanka, kako tvrde upućeni izvori, umirala od ljubomore.

Tito je Sophiju ugostio na Brijunima gdje je 15 dana s jednoipolgodišnjim sinom odsjela u vili 'Jadranka', a u knjizi Žarka Jokanovića 'Moja sestra Jovanka Broz', Nada Budisavljević je otkrila kako je tom prilikom Sophia pripremala umake za tjesteninu u koje je stavljala teletinu, svinjetinu i pršut, dok Tito je za nju spremao zagorske štrukle i štrudle s jabukama, osobno razvijajući tijesto i iskreno uživajući u tome.