Imam 44 godine i inače sam 'zdrava k’o drvosječa', bez obzira na svoj stravično stresni način života, jer sam freelancer i u tom poslu stvarno ne znaš kako će ti mjesec početi, završiti, hoćeš li imati posla, nećeš imati posla, hoćeš li ga naplatiti, nećeš ga naplatiti, to se nikad ne zna... Vječito si u ambisu između nesigurnosti i druge nesigurnosti, nikad ništa nije sigurno. Meni je taj osjećaj nesigurnosti nakon puno godina takvog života počeo malo biti naporan, dosadan, dojadio mi je. Jer neke žene se udaju, pa imaju sigurnost u vidu muža i njegove zarade, imaju nasljedstvo ili “pedigre”, a ja nemam ništa od toga. Ja imam vezu, ali ja sam velika cura koja se brine sama o sebi, a to donosi veliku dozu stresa. Za tumore nitko ne zna kako se dobiju, je li to morfološki ili je nasljedno, ili pak čisto uzrokovano načinom života… Tu nema jasne definicije. Užasno me nervira kada žene o ženskim tumorima pričaju stišanim glasom i gledajući na sve četiri strane oko sebe hoće li tko čuti. Vidiš, ja bih kao pokojna Ivana Popović vikala, tako da je ovo na neki način moj megafon. 

Ja sam uvijek živjela stresno, takva je priroda moga posla i takav je moj život, sama sam si ga odabrala. I mislim da je dužnost ljudi koji žive tako paziti na svoje zdravlje, odnosno barem da često idu na preglede. Ne moraju se rigorozno hraniti vegetarijanski, veganski, frutarijanski, ayurvedski... Ništa nije bitno, svatko nađe svoj modus, a sve može biti i samo stvar sudbine. Moj je tumor uzrokovao stres. Imala sam sreću što sam slučajno otišla kod sjajnog doktora. Išla sam najnormalnije na papa testove, ultrazvuk jajnika i maternice kod privatnog liječnika, i kako sam imala užasno velike probleme s candida upalama (čak dvaput mjesečno!), liječnik mi je rekao da bih češće trebala ići na preglede te barem dvaput godišnje na papa test. Gljivicu Candidu svi imamo u tijelu, ona miruje dok je nečim ne aktiviramo, nekakvim nepogodnim načinom života, i onda jednostavno luduje. Kasnije sam spontano, gledajući TV, otkrila kako gljivicama uvelike pogoduje šećer, pa sam odlučila sasvim ukinuti šećer iz prehrane. Od 2013. više nisam na šećeru, ograničila sam si laktozu, i jedino uzimam tamnu čokoladu – tada su moje upale jednostavno nestale. Tada mi je papa test bio perfektan, no doktor me upozorio da ostanem redovita u pregledima. No ja sam bila neposlušna i otišla sam na prvi pregled nakon dvije godine... 

TRENDOVI 5 najvećih wellness trendova za 2018.

Tada je već sjedio novi ginekolog jer je moj stari otišao u mirovinu. Otišla sam jer sam prvi put u nekoliko godina imala godišnji odmor i htjela sam imati bezbrižan, dugi godišnji odmor, pa da nekako potvrdim da je sve u redu. Prije toga sam bila pod velikom dozom stresa, praktički nisam imala društveni život, kupila sam stan pa sam se selila (nakon 25 godina), a onda i uređivala stan i to bez kredita, pa sam morala stalno biti sigurna da ću zaraditi dovoljno novaca da otplatim rad majstora kako završe kako koji dio stana. Kažu da je to najveći stres osim teške bolesti ili smrti bliske osobe... Taj period je trajao skoro od 2015. do te sredine 2017. Nakon toga mi je kosa počela opadati i počela sam skupljati vodu, pa sam obavila sistematski koji je bio dobar osim nešto povišenog testosterona i na koncu završila na tom ginekološkom pregledu. Doktor me nekoliko dana nakon pregleda nazvao i krenuo pričati. Odjednom je samo rekao „karcinom“ i ja naprosto ništa drugo više nisam čula. 

Rekao je da se radi o dobroj fazi, da je to mladi tumor i sve sam razumjela što priča, no jedva sam čekala poklopiti da se mogu isplakati jer sam doživjela veliki šok. To je bila moja prva velika bolest, prva potencijalna operacija... Nakon 20 minuta plakanja, nazvala sam doktora natrag i pitala kada se mogu naručiti za kolposkopiju i biopsiju – igrom slučaja, prvi termin su imali za sat i pol i osvanula sam na pregledu. Užasno sam ozbiljno shvatila svoje stanje, doktor mi je sve objasnio (doslovce mi je crtao po papiru da mi objasni što mi je, genijalan doktor!), pa tako da imam rak vrata maternice, u svojoj prvotnoj i začahurenoj fazi, što znači da se nije micao s mjesta pa tako i, srećom, nije proširio organizmom. Ja sebe nisam žalila niti sekunde; odlučila sam ne čitati ništa i sasvim se prepustiti doktoru. 

Prvi problem koji sam imala je činjenica da nisam imala općeg ginekologa, a bez njega ne možete napraviti biopsiju (doduše, besplatno) ili bilo kakvu operaciju, sve da imate privatnog ginekologa. Odmah sam sljedeći dan obavila 25 poziva kako bih našla ginekologa i igrom slučaja dobila sam mjesto kod odličnog ginekologa, bivšeg šefa Vinogradske bolnice! Tada sam samoj sebi rekla: Ja ću biti super – nije bilo sumnje. Ako imaš jabuku u kojoj je dio truli, taj ćeš dio izrezati nožem, i jabuku ćeš ili pojesti ili ostaviti za kasnije; tako sam ja gledala svoj karcinom. Biopsija je potvrdila da je karcinom, ali i pokazala da je ipak ozbiljniji nego se činilo (CIN3), iako se radilo premalignom oboljenju, i premda je i dalje bio u membrani. Moram priznati da je biopsija bila vrlo neugodna, jer doslovno čupaju tkivo iz tebe na živo, dosta krvariš i moraš se paziti još desetak dana. Uz to moram spomenuti i šifrarnik HZZO-a, koji je potpuno nejasan i djeluje kao da ga je pisao nezainteresirani muškarac koji uopće ne razumije žene i njihovo tijelo. Dakle, za ovu vrstu bolesti je HZZO predvidio samo 7 dana – znači za otkrivanje, preoperativni tretman, operaciju i oporavak, manje vremena za oporavak od recimo gripe?! 

NEVJEROJATNO Zašto je zdravije spavati na ovoj strani tijela?

Doktor je odlučio da ćemo raditi konizaciju; on stožasto reže van tumor i po pravilu izrezuje i zdravo i nezdravo tkivo, ide dublje, pa i operacija duže traje, kao i oporavak. Operirali su me u 9. mjesecu, a cijelo ljeto sam hodala po doktorima jer sam morala kontrolirati i hormone (pa i menstrualni ciklus uskladiti s godišnjima doktora...). Dugo željeni godišnji se sveo na svega 10 odlazaka na plažu, ali moram vam reći da sam svejedno uspjela dobro preplanuti! Operaciju je vodio moj doktor, u odjelu ginekologije u Vinogradskoj bolnici, za koju moram reći da je odličan. Sve je prošlo odlično i iako su mi najavili da će boljeti, mene nije boljelo. Imala sam i dobar anestetik naravno...

Rana je mogla biti zatvorena na dva načina, klasičnim šivanjem ili pastom, koja je poput katrana. Doktor je odlučio obložiti me, jer šivanje stvara ožiljno tkivo koje nije više mjerodavno kada se u budućnosti rade papa testovi. Ta metoda je novija, duže se oporavljaš, ali kasnije se sasvim obnovi tkivo. Poslije operacije možeš stajati ili ležati, zabranjena stvar je sjedenje jer se tada cijela težina trupa svali na maternicu. Dobila sam i upute kako se pravilno ponašati: nisam smjela dugo stajati na hladnome, smjela sam nositi samo laganije terete, a ništa direktno s poda nisam smjela dizati, morala sam paziti da ne dobijem genitalnu ili urinarnu infekciju dok se sasvim ne oporavim... Na kraju sam otišla i prerano na papa test, no on je pokazao da je sve u redu. Mogu reći da i dalje nisam zarasla, ni nakon više od 4. mjeseca, ali radi se o vlažnom i toplom području koje svakako ne pomaže u zarastanju rane. Bitno je reći ženama da ovaj tumor ne boli. Upravo zato, to je razlog više zašto trebaju ići redovito na preglede, ali pritom obraćajte stvari i na sitne detalje – recimo izgled ili miris iscjetka, koji u ovom slučaju vrlo brzo nakon tuširanja postaje intenzivan, i podsjeća na miris ribe. Kažu da je upravo taj iscjedak vrlo dobra indikacija, jer zaista me ništa nije boljelo, pikalo, žigalo, smetalo... 

Zdravlje Punomasno ili 'light' mlijeko? Znanstvenici imaju iznenađujuć odgovor

Žene, čuvajte se! Idite na ultrazvuk dojki, na papa test i ultrazvuk jajnika. Sve više frendica mi je bolesno, ženske bolesti su sve češće, treba biti pripremljen u slučaju da se nešto loše događa. Međutim, čaša mora biti i napola puna, trebate ostati pozitivne kakav god je ishod. Ja sam svoj karcinom nazvala „introvertiranim čudakom“ kako bih se lakše nosila s njim. Žene koje skuže da nešto nije u redu s njima i ne odluče se otiči na pregled su totalno lude. Pa tko voli doktora, sprovode i slično? Nitko! Pomozi si ako možeš, a da bi znala što ti je moraš znati što ti je – odi liječniku da te pogleda. Kad znaš što ti je, onda znaš i što ćeš dalje. Uz to, nemojte šutjeti o svojim problemima. Raka ima sve češće, a o njemu se ne priča. Svi kažu „šuti“ kad se rak spomene! Svi pričaju o dijamantima, a raka ima više od dijamanata... Ako šutiš, ne radiš dobro ni sebi ni drugima. Bitno je podijeliti iskustvo i s drugim ženama – možda će baš moja priča pomoći nekoj ženi koja ne zna od kuda krenuti jer ima rak vrata maternice.
Pozitiva je ono što te vuče naprijed i ono što će na kraju i pomoći riješiti sve, no budite odgovorne kad je riječ o vašem tijelu i zdravlju.