Otada je Larisa mnogo toga postigla u suvremenom plesu, a njezin plesni centar TALA, koji vodi zajedno s Tamarom Curić, danas broji preko 600 polaznika. Planova ima bezbroj i ne prestaje raditi, no ipak, rado će istaknuti da joj je najdraže vrijeme ono provedeno sa svojim sinom i mužem. Zbog čega najviše voli sportski, ležeran stil, kada je riječ o odijevanju, pročitajte u nastavku…

Bavili ste se gimnastikom u djetinjstvu. Kada se javila ljubav prema plesu i jeste li već onda znali da se želite baviti time u životu?

Ljubav prema plesu se javila dosta kasno. Nisam sanjala kao mala djevojčica da ću postati balerina. Sport je bio moj svijet.  Danas mi je drago da je moja majka bila dovoljno uporna kada sam htjela odustati da me nagovori da nastavim s treninzima. Rezultati su se nizali, postala sam profesionalna sportašica, sport mi je dao dobar temelj, usadio neke kvalitete koje mi danas koriste u plesu. Ples mi je s druge strane u 15 godina ispunio srce i otvorio novi svijet. Iskreno volim svoj poziv i uvijek kažem da je ples odbrao mene, a ne ja njega.

Kako je došlo do suradnje s Tamarom Curić i odakle ideja za otvarenjem plesne škole? Je li vaš prijateljski odnos prerastao i u poslovni?

Tamara je starija od mene četiri godine. Kada sam ja upisala prvi srednje u školi za suvremeni ples Ane Maletić, ona je bila maturantica i taman je odlazila na plesni studij u Belgiju. Kada se vraćala sa studija, ja sam odlazila u New York na svoj plesni studij. Pri mom povratku našle smo se u istom ansamblu. Kroz neke razgovore shvatile smo da imamo iste ciljeve, da isto razmišljamo i da generalno želimo pomicati granice, raditi za dobrobit suvremenog plesa. Život u inozemstvu donio nam je slična iskustva. Entuzijastične, pune energije i ljubavi krenule smo ostvarivati naš san. Nikada nismo bile najbolje prijateljice. Naše povezivanje je počelo kroz ples. Imale smo sreću što smo se našle. Danas smo prijateljice u pravom smislu te riječi, poslovne suradnice, imamo vrlo čvrst odnos pun povjerenja koje je teško poljuljati.  Nadopunjujemo se, odgovornosti se od projekta do projekta mijenjaju. Mislim da je tajna našeg odnosa što smo oduvijek vjerovale u timski rad, ne lažemo si i ne muljamo  koliko god nekad bilo teško čuti neku kritiku. Uz svu količinu posla koju nosi naš Plesni centar TALA, ostavljamo si prostor i podržavamo se u realizaciji onih projekata koji su nam važni na individualnom nivou.

Tala je postala važan centar suvremenog plesa u Hrvatskoj. U čemu je tajna vašeg uspjeha?

Ne znam… Mislim da kada čovjek radi stvari pošteno iz srca s puno ljubavi, kada poštuje kolege ili ljude koji ga okružuju, kada ostane dovoljno kritičan prema sebi, otvoren da čuje, kada stalno ulaže i obnavlja u svoje znanje (jer dolaze nove generacije, koje su pametnije, imaju svježe ideje, novo znanje), kada dugoročno održava kvalitetu, mora biti rezultata. Treba biti strpljiv i ustarajan, shvatiti da se ne radi o utrci na 100m nego o maratonu. Naravno postoji i faktor sreće koji je potreban da to sve zaokruži.

Radite na više projekata, možete li nam nešto više reći o njima?

Upravo smo završili organizaciju 14. Platforme.hr, počinjem u kazalištu Komedija rad na predstavi “Spamelot” u režiji Igora Mešina, pripremu mjuzikla koji radim ovo ljeto u Splitu s redateljem Ivanom Leom Lemom, čeka me otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara s Krešom Dolenčićem, završna produkcija Plesnog centra TALA i priprema TALINE nove predstave.

Uključeni ste i u neke inozemne projekte, o čemu se točno radi?

Na inozemnom nivou, TALA je dobila svoj prvi veliki dugoročni europski projekt. On je nastavak našeg NDA regionalnog projekta u koji smo uključeni zadnjih sedam godina. A idućih pet godina kroz njega ćemo realizirati projekte poput koprodukcija, rezidencija, umjetničkih razmjena, jačanja infrastruktura organizacija, razvoja plesne kritike, razvoja publike i sl. Projekt će uključivati različite hrvatske, regionalne i europske plesne umjetnike.

Na koji svoj poslovni uspjeh ste naročito ponosni?

Na naš veliki plesni centar TALA koji broji preko 600 polaznika. Ti ljudi su naša snaga i ovim putem im se zahvaljujem na povjerenju svih ovih godina. Ponosni smo na njihove uspjehe, jer kroz svoje programe odgajamo plesače, koreografe, pedagoge, plesnu publiku. Oni mi donose veliku radost i stvarni su dokaz da smo nešto uspjeli izgraditi. Najviše se veselim našim produkcijama i nastupima. Kada ih vidim na sceni, kostimirane, pod svjetlima reflektora, kako s ljubavlju plešu, iskreno mogu reći da sam ponosna na njih.

Kakve biste projekte željeli raditi, ali niste imali priliku do sad?

Bila bi neskromna kada bi rekla da želim ovo ili ono. Zadovoljna sam ostvarenim. Vidjet ćemo što budućnost donosi.

Koja je prednost i najbolji dio bavljenja ovom profesijom?

Ples nema granica, otvara mnoge mogućnosti… Razvija kreativnost, zauvijek si možeš dozvoliti da budeš dijete, da se igraš, da maštaš, da stvaraš, kontinuirano radiš na sebi u fizičkom i intelektualnom smislu ovisno koji segment plesa te zanima. Da li se želiš baviti praktičnim/izvođačkim dijelom, koreografirati, biti pedagog, organizirati projekte, producirati ples, pisati o plesu, baviti se dramaturgijom ili rehabilitirati ljude kroz ples… Svaki segment ima svoju prednost, svoju inspriraciju. Ovdje se ipak radi o umjetnosti.

Kako provodite slobodno vrijeme? Što vas opušta?

Moje dijete i moj muž, naša mala obitelj. Najsretnija sam kada nas troje radimo stvari koje nas vesele od izleta, šetnje ili putovanja do igranja ili izležavanja u stanu, gledanja crtića ili filmova. Ništa posebno, samo MI zajedno.

Razumije li vaš sin čime se vi bavite? Kako mu to objašnjavate?

Naravno da razumije ima tri godine, uz mene je upoznao i moj posao. Ne trebam mu ništa posebno objašnjavati. Voli doći na probu među plesače, uvijek se uključi i pleše sa njima, vježba, uči koreografije. To ga sve fascinira, voli pokret i kazalište, no ipak najviše voli provesti vrijeme s nama – mamom i tatom. Trudimo se jako svaki slobodni trenutak provesti s njim ne uključujuči posao u to.

Trošite li puno vremena na njegu i dotjerivanje?

Odlazim redovito u kozmetički salon, kod frizera, priuštim si masažu, ali sve to doživljavam kao opuštanje. Radim neke stvari za sebe, a njega je definitivno jedna od njih.

Pratite li modne trendove? Imate li stil odijevanja koji vam najviše odgovara?

Kako kada, mogu reći da to ide od faze do faze. Volim modu, ali stil života mi diktira i stil odjevanja. Stalno jurim s probe na probu, idem iz projekta u projekt, tu je i dijete koje je dosta aktivno tako da je to uglavnom nešto sportski ili ležernije.