Što kad je njegova bivša nevidljiva treća osoba u vašoj vezi?
• Gdje god da dođeš, ona je već tu bila…
• Nitko nas ne može učiniti toliko nesigurnima kao partnerova bivša
• Hm, dakle kako se možemo i trebamo nositi s time?
Budi moja prijateljica – bila je to moja prva pomisao kad sam čula njen glas. Zvučala je toplo i empatično. Slično kao glas žene u tramvaju koji najavljuje sljedeću stanicu. Međutim, sada nisam mirna – jer taj glas pripada bivšoj ženi mog partnera te umjesto „Trg Bana Jelačića“, ona kaže da se nadala da me nikada neće morati sresti. Kako bih to dobro shvatila, dodala je : „Ja sam tvoja neprijateljica.“ Neko vrijeme sam je slušala. Dakle, neprijateljica. Ponekad radi stanke, a ja ne znam što bih rekla. Malo sam zamuckivala. „Do skorog viđenja“, rekla sam prije nego sam prekinula vezu. Morala sam zapaliti.
Bivša se ne može izbrisati – ona će uvijek biti tu
Nitko nas ne priprema na bivše žene ili partnerice. Ali, one su odjednom tu i igraju ulogu u našem životu, željele mi to ili ne. One su oblikovale muškarca kojeg volimo. Njegov način na koji vodi veze, organizira spojeve, bira poklone i javlja se dok je na putu. Neke bivše žene su s njim osnovale obitelj, izgradile kuću ili kupile psa, nešto što treba blizinu. Njegova prošlost tada nije nešto što se može reducirati na dvije ili tri fotografije. A neki muškarci bivšu nikada sasvim ni ne prebole. Ako mu želimo biti bliske, moramo prihvatiti ono što je bilo, dakle – i bivše partnerice. Međutim, kako prihvatiti da smo sada nove i da je sve već jednom bilo?
Bivša: prijateljica u glavi ili deklarirana neprijateljica
Ideja udaljene prijateljice u glavi bi mi lakše pala od borbe protiv deklarirane neprijateljice. Nemam osjećaj da jedna od nas može pobijediti. Žena s toplim glasom gleda na to drugačije. Ona želi svog muškarca nazad – muškarca kojeg je napustila. Zašto bi me onda, pitala je, trebala uopće upoznati? Možda je u pravu. Ali, što je s njihovom djecom koju srećem, koja mogu doći u konflikt lojalnosti? Gotovo su odrasla. Ponekad im pokušavam čitati znakove na licu: je li to smiješak? Namršteno čelo je možda njihov način protesta?
Ona kao da je dio mog života. Gdje god da dođem - ona je već bila tu. Na puteljku do rijeke. U njegovom automobilu. U kuhinji. Nosi parfem od Diora i ima plavu torbicu – baš onakvu kakvu sam si ja oduvijek željela. Ona je sposobna i može – ako je potrebno – organizirati feštu za 50-ak ljudi u sat vremena. Ili kompletnu proslavu s jelom, pićem, glazbom…
Upoznati njegovu bivšu? On odlučuje!
Hoćemo li se ikada sresti, to ovisi o njemu. Muškarci su ti koji trebaju dati potreban prostor između bivše i sadašnje – zapravo, napraviti sve kako se ne bi osjetila konkurencija. Mora znati ograničiti bivšu te zaštititi sadašnju. Naše prethodnice su više ili manje poput nas, a nikada nisu bilo tko i bilo kakve. Možda su mršavije ili deblje, uspješnije ili opuštenije, u najgorem slučaju genijalne. Uspoređujemo se s njima kako bismo otkrile više o našem muškarcu i šansama za uspješnu vezu: jesmo li im slične ili smo sasvim drugačije? Možda smo samo zgodna promjena prije nego se opet vrati prijašnjem tipu žene za kojim čezne?
Želim razumjeti nju i njen život od kojeg je odustala
Ni jedna druga žena u našem životu neće nas učiniti više nesigurnima od bivše. Ni jedna usporedba nije strašnija. Osobito ako imaju djecu – očevi poštuju majku svoje djece i nakon rastave. Koncentriraju se na ono zajedničko, na ono što je dobro za djecu i što ih čini dobrim roditeljima. Za svaku nasljednicu je to veliki izazov – kako razlikovati što je stara blizina, a novi timski duh? To je balansiranje koje rastavljenim muškarcima uspijeva otprilike kao hod pijanca po ravnoj crti. Ponekad se i ja propnem, ponekad ujutro oko osam sati kad zazvoni telefon i znam da je to ona. U početku sam bila mirna i tiha kako ne bih smetala. Svaki bešumni pokret je poštovanje prema prošlosti, prema njihovoj nekadašnjoj obitelji.
Nakon pola godine sam željela glasno vikati i protresti ga kad je nabacio blaženi pogled. Međutim to nema veze sa sadašnjim stvarnim životom, valjda mu je to jasno? S druge strane, i meni je jasno da je sve već jednom bilo: planovi za vlastitu kuću, rođenje djeteta, rođendani, pijane noći na terasi. Premijere su se slavile i na to me podsjeća zvonjava telefona koja više djeluje na mene kao budilica.
Pokazati razumijevanje za bivšu
Ponekad se osjećam bliže njoj njego njemu. Mogu shvatiti da je morala napustiti njega i svoju obitelj. Kad se svađam s njim, ponekad pomislim: kako se ona ponašala? Da mi je bar napisala uputstva za uporabu bivšega. Držim tada njenu stranu. Zapravo, nemam je volje osuđivati.
Ponekad je to u nekim trenucima možda i ispravno ili prirodno, ali, boriti se sa ženom oko muškarca zvuči mi nekako zastarjelo. Stoga svoju neprijateljicu zapravo shvaćam kao neugodnu, nevidljivu treću koja me tjera da preispitujem želje, postavljam granice i budem znatiželjna. Sve dok se jednog dana možda i upoznamo…