Ovih 10 filmova zabranjivani su diljem svijeta zbog eksplicitnih scena seksa
- Kao medij, kinematografija je u stanju prenijeti gotovo sve što si možemo zamisliti iz stvarnog svijeta
- Stoga su mnogi filmaši smatrali da su njihovi radovi - zabranjeni od strane određenih zemalja zbog eksplicitnog sadržaja – prestrogi
- Ovih 10 filmova su u nekom trenutku nakon prikazivanja zabranjeni zbog eksplicitnog seksualnog sadržaja
U mnogim slučajevima scene seksa, bile one nesimulirane ili ne, mogu uzrokovati cenzore da povuku film iz prikazivanja. Međutim, najčešći oblici cenzure odnose se na scene seksualnog nasilja ili intenzivnih seksualnih radnji, u rasponu od BDSM-a do ilegalnih radnji kao što su bestijalnost i incest.
Argumenti 'za i protiv' zabrane i cenzure filmova zahtijevaju cijeli poseban članak, premda ovaj popis ukazuje na to da zabrana filmova na temelju eksplicitnog seksualnog sadržaja zabranjuje publici eventualno gledanje nekih nevjerojatnih sjajnih kinematografskih djela. Također se čini očiglednim da prikaze ženske seksualnosti često oštro osuđuju cenzori, kao što dokazuje rad Catherine Breillat, koja se od početka svoje karijere u 1970-ima morala boriti protiv cenzure.
U mnogim slučajevima su filmovi na ovom popisu bili privremeno zabranjeni u raznim zemljama - prije nego što su im zabrane ukinute. Međutim, u nekim slučajevima su i dalje zabranjeni u određenim državama, poput 'Baise-moi', koji još uvijek nije dostupan u Australiji.
Štoviše, pravila i propisi za zabranu filmova razlikuju se ovisno o lokaciji. Na primjer, 'Pedeset nijansi sive' i dalje je zabranjen na više lokacija diljem svijeta zbog svog seksualnog sadržaja, unatoč svojoj golemoj popularnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama.
Dakle, od filma 'Salò, ili 120 dana Sodome', do 'Carstvo čula', evo deset filmova koji su u nekom trenutku nakon prikazivanja zabranjeni zbog eksplicitnog seksualnog sadržaja.
'Paklena naranča' (Stanley Kubrick, 1971.)
Adaptacija istoimenog romana Anthonyja Burgessa iz 1962. godine, 'Paklena naranča', samo je jedno od brojnih remekdjela Stanleyja Kubricka koje istražuje teme morala, nasilja i autoritarnosti. Malcolm McDowell sjajan je u ulozi mladog delinkventa Alexa DeLargea, koji predvodi svoju bandu 'droogsa' u bizarnoj, istovjetnoj bijeloj odjeći dok pustoše svoje susjedstvo.
Silovanje, nasilje i ubojstva uobičajena su obilježja filma, što je dovelo do njegove zabrane u mnogim zemljama. Tu je i slikovita scena seksa u kojoj Alex ima seks u troje, što je pridonijelo zabrani i cenzuri filma. Kubrick je također povukao film iz britanskih kina na gotovo trideset godina nakon što su se dogodili činovi oponašanja nasilja.
'Pink Flamingos' (John Waters, 1972.)
John Waters poznat je po svojim šokantnim filmovima u čijem su središtu bizarni likovi koji se često odvratno ponašaju. Njegovi filmovi definitivno nisu za svakoga, ali uspio je sakupiti kult sljedbenika zbog čiste briljantnosti i izvedbe svojih vizija. Jedan od Watersovih najspornijih radova je 'Pink Flamingos', s Divine u glavnoj ulozi. Njezin lik rado sebe naziva „najprljavijom osobom na svijetu“, a film radi sve kako bi dokazao da ovaj naslov ni na koji način nije hiperboličan.
'Pink Flamingos' prikazuje slikovite seksualne scene incesta, masturbacije, silovanja i bestijalnosti, uz kastraciju, kanibalizam, ubojstvo i konzumiranje psećeg izmeta. Štoviše, neke od scena seksa sadrže nesimuliranu radnju. Očekivano, film je zabranjen u nekoliko zemalja, uključujući Švicarsku, Australiju, Norvešku i Kanadu.
'Posljednji tango u Parizu' (Bernardo Bertolucci, 1972.)
Marlon Brando glumio je sredovječnog američkog udovica Paula u erotskoj drami Bernarda Bertoluccija iz 1972. godine, 'Posljednji tango u Parizu', zajedno s Mariom Schneider i ikonom francuskog novog vala Jean-Pierreom Leaudom. Kada Paul upozna mlađu Jeanne, započinju seksualnu vezu, a čak si ni ne otkrivaju svoja imena. Tijekom jednog od njihovih sastanaka, Paul siluje Jeanne, koristeći maslac kao lubrikant. Schneider nisu rekli sve pojedinosti scene prije snimanja „Jer sam želio njezinu reakciju kao žene, a ne kao glumice“, otkrio je Bertolucci.
Kontroverznu scenu silovanja, među ostalim otvorenim prikazima seksa, žestoko su kritizirale neke zemlje, uključujući Bertoluccijevu Italiju, koja je zabranila film između 1972. i 1986. godine. Opisan je kao 'pornografija', a redatelj je bio na suđenju za opscenost, što je rezultiralo gubitkom njegovih građanskih prava na pola desetljeća.
'Salò, ili 120 dana Sodome' (Pier Paolo Pasolini, 1975.)
Posljednji film talijanskog redatelja Piera Paola Pasolinija, 'Salò ili 120 dana Sodome', bio je toliko kontroverzan da su mnogi nagađali da je to razlog njegove smrti. Nakon što je redatelj otišao po ukradene role filma, brutalno je ubijen. Ovaj film prati četiri razvratnika dok nemilosrdno muče 18 tinejdžera u fašističkoj Italiji. Pasolini koristi šokantne slike kako bi kritizirao kapitalizam, autoritarizam, konzumerizam i opću izopačenost, što je rezultiralo filmom teškim za želudac, ali nezaboravnim filmskim remek djelom.
'Salò, ili 120 dana Sodome' prepun je grubih scena, poput ljudi koji jedu izmet, a tu su i scene ljudi kojima su oči, jezici i bradavice iščupani iz tijela. Međutim, također sadrži mnogo intenzivnih scena seksa, uključujući silovanje, koje su šokirale publiku. Film je zabranjen u mnogim zemljama nakon što je objavljen, uključujući Italiju, Australiju, Novi Zeland i Kanadu. Premda danas možeš lako gledati 'Salò' na većini mjesta, još uvijek je zabranjen u nekoliko zemalja.
'Maitresse' (Barbet Schroeder, 1975.)
Erotska komedija Barbeta Schroedera, 'Maîtresse', s Gérardom Depardieuom i Bulleom Ogierom u glavnim ulogama, daje slikovit pogled na BDSM, što je, naravno, izazvalo pažnju cenzora. Film prati lopova koji provaljuje u kuću kako bi otkrio dominu koja tamo živi. Njih dvoje započinju čudnu vezu, pokvarenu njegovim otkrićem da ona ima sina.
Zbog svoje eksplicitne prirode 'Maîtresse' se nije mogao prikazivati u javnim kinima. Međutim, do 1981. ponovno je procijenjen i dobio je ocjenu X, uklanjajući scenu koja prikazuje testise koji su prikovani za drvenu dasku. Godine 2003. rezovi su uklonjeni, a film je dobio oznaku 'za starije od 18'.
'Carstvo čula' (Nagisa Ōshima, 1976.)
Japanska erotska drama 'Carstvo čula' adaptira priču o Sada Abe za veliko platno, bivšoj prostitutki koja je ubila svog ljubavnika i odrezala mu penis. Ima mnoštvo eksplicitnih scena seksa u filmu, u kojem glume Eiko Matsuda i Tatsuya Fuji. Seks koji vidimo nije simuliran, što ga čini vrlo kontroverznim nakon objavljivanja. Uz to, eksplicitne scene, poput uklanjanja penisa i umetanja jajašca u vaginu, učinile su film, primjerice u Velikoj Britaniji, jednim od najosporavanijih filmova 1970-ih.
Film je bio strogo cenzuriran ili zabranjen u mnogim zemljama, poput SAD-a, koje su ga privremeno zabranile nakon prikazivanja na filmskom festivalu u New Yorku. Također je bio zabranjen u Njemačkoj i Belgiji prije nego što su dopustili njegovo puštanje 1990-ih. Izrael, Australija i Japan također su godinama zabranjivali prikazivanje filma.
'Kaligula' (Tinto Brass, 1979.)
Kontroverza oko filma Stanleya Kubricka 'Paklena naranča' nije spriječila Malcolma McDowella da glumi u još jednom filmu s prikazima eksplicitnog seksa i nasilja. Preuzeo je glavnu ulogu u filmu 'Kaligula' Tinta Brassa 1979. godine, koji je secirao perverznu prirodu rimskog cara. Neki su ljudi govorili o filmu kao jednom od najgorih ikada snimljenih, drugi su ga hvalili kao kultni klasik.
Film je bio podvrgnut brojnoj cenzuri i zabrani nakon objavljivanja. To je bilo zbog prikaza eksplicitnog seksa, kao što su nesimulirani činovi seksa između statista.
'Romansa X' (Catherine Breillat, 1999.)
Kao ključna figura u pokretu 'New French Extremity', Catherine Breillat nije nepoznato suočavanje s teškim gnjevom cenzure u svojoj potrazi za oslikavanjem ženske seksualnosti. Na primjer, njezin debitantski film 'Prava mlada djevojka' iz 1976. godine prikazivao je nesimulirani seks, što je rezultiralo trenutačnom zabranom nakon premijere, koja nije ukinuta sve do 1999. godine. Štoviše, njezin film 'Debela djevojka' iz 2001. godine zabranjen je u nekoliko zemalja, a uklonjena je i scena silovanja iz trialera.
Godine 1999. je njezin film 'Romansa X', koji prikazuje pravi seks između glumaca, zabranjen zbog svoje eksplicitne prirode i činova seksualnog nasilja u nekoliko zemalja.
'Baise-moi' (Virginie Despentes i Coralie Trinh Thi, 2000.)
Film 'Baise-moi' zabranjen je u mnogim zemljama zbog prikazivanja eksplicitnog seksa i nasilja. Francuski triler temeljen je na Despentesovom romanu i prati Nadine i Manu, mlade djevojke koje su ljute na svijet zbog lošeg postupanja prema njima. Kreću na putovanje puno seksa i ubojstava po Francuskoj. Kao dio pokreta 'New French Extremity', film 'Baise-moi' je vrlo slikovit i subverzivan film i nije za one sa slabim srcem.
Film je u Francuskoj dobio ocjenu X, s presudom visokog suda da se „uglavnom sastoji od vrlo nasilnih scena ispresijecanih scenama koje uključuju nesimulirani seks, dok druge sekvence ne osuđuju nasilje nad ženama, suprotno stavovima redatelja i navodne namjere“. U Maleziji je film zabranjen zbog „vrlo dojmljivog nasilja i seksualnog sadržaja“. U Australiji je film još uvijek zabranjen zbog „štetnog, eksplicitnog seksualno nasilnog sadržaja“.
'Pedeset nijansi sive' (Sam Taylor-Johnson, 2015.)
Možda jedan od najpoznatijih mainstream erotskih filmova, 'Pedeset nijansi sive', osvojio je svijet 2015. godine, zaradivši 570 milijuna dolara na kino blagajnama diljem svijeta. Film prikazuje seksualni odnos između suzdržane 21-godišnje Anastazije (Dakota Johnson) i nešto starijeg milijardera, tajanstvenog Christiana Greya (Jamie Dornan), koji ima sklonost prema bičevima i povezima za oči, a sve to ima spremljeno u svojoj 'igraonici'.
Film je u većini zemalja dobio oznaku '17+ ili 18+', premda mu je Francuska dodijelila ocjenu '12+'. Međutim, zbog eksplicitnih scena seksa koje uključuju BDSM, film je zabranjen u zemljama kao što su Kambodža, Indonezija, Kenija i Papua Nova Gvineja.