Provodimo li više vremena na WC-u nego vježbajući?
Prema jednom britanskom istraživanju napravljenom sa svrhom da se Britanci (da, to je ta nacija, mada sumnjam da bi stanovnici mnogih drugih zemalja iole bolje prošli da se istraživanje provodilo tamo) više posvete vježbanju otkrilo je sljedeće: Britanci sjedeći na toaletu u prosjeku tjedno provedu 3 sata. Što je, pak dvostruko više nego što prosječni Britanac provede znojeći se od neke fizičke aktivnosti. Makar i tako običnim, ništa ekstravagantno teško, kakvima se najčešće bave a to su brzo hodanje ili vožnja bicikla.
Isto tako, čak 64% Britanaca najmanje 6 sati dnevno provodi sjedeći, a uzrok je više-manje jasan. 8-satni radni dan u uredu, točnije na uredskoj stolici i općenito sjedilački način života i kad izađemo s posla. To je glavni razlog zašto ne vježbaju, naveli su ispitanici. Na drugom i trećem mjestu su, isto očekivano, obitelj i privatne obaveze.
Ova anketa je provedena na više od 2000 muškaraca i žena na Svjetski dan fitnessa, koji se održao 27.rujna. Ovo su podaci koji bi nam trebali biti crveni alarm. Srećom ili ne, slično istraživanje nije provedeno kod nas.
Možda je situacija bolja, a možda i ne, ali kao globalni problem detektirano je kako ljudi ni ne znaju koliko sati/minuta tjedno bi trebali provesti u nekoj fizičkoj aktivnosti. Samo jedan od deset ispitanika bio je upoznat s preporukom liječnika, a to je barem 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno, i to u kombinaciji s vježbama snage. Koliko teško to može biti? Barem hodanje po svježem zraku i trening s bućicama i već ćeš se osjećati milijun puta bolje.
I, kao što smo rekli, istraživanje osim što je obuhvatilo samo Britance, baratalo je samo podacima koje su sami ispitanici dali, nitko nije provjeravao njihove navike glede kretanja odnosno nekretanja. Ipak, svima bi nam trebalo biti jasno: previše sjedenja događa se globalno, a to može biti opasno za naše zdravlje. Istraživanja dokazuju kako kretanje može unaprijediti mentalno i fizičko stanje organizma jer smanjuje rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava, moždanog udara i određenih vrsta karcinoma, da spomenemo samo neke.