Njegov je namještaj izrađen od McDonald'sovih vrećica i kutija od tenisica, a izgleda - nevjerojatno
- Gyuhan Lee je korejski dizajner poznat po recikliranju svakodnevnih predmeta u namještaj
- Njegov umjetničko dizajnerski put započeo je studentskim eksperimentom kada je minijature stolica izradio od kutija za cipele, a što je kasnije u prirodnoj veličini postalo njegov pravi posao
- Osim njegovih stolica, viralne su postale i njegove lampe izrađene od McDonald'sovih papirnatih vrećica
Kada je Gyuhan Lee nakon leta odmarao u međunarodnoj zračnoj luci Narita, pažnju mu je privukao poznati lanac restorana brze hrane, ali ne svojim jelima, već izgledom papirnatih vrećica. Minimalistički dizajn i golemo slovo 'M' otisnuto na smeđem papiru zaintrigirali su Gyuhana kojemu su se ideje momentalno počele rojiti po glavi.
Ovaj je korejski dizajner i inače poznat po svojim maštovitim kreacijama recikliranja svakodnevnih predmeta u namještaj, a već spomenute papirnate vrećice iz McDonald’sa iskoristio je za izradu sjajnih lampi. Nakon što je, dakako, zamolio osoblje restorana u zračnoj luci da mu daju hrpu papirnatih vrećica da ih ponese kući.
Inspiraciju za pretvaranje papirnatih vrećica u lampe pronašao je, kaže, u porastu broja dostava tijekom pandemijskih dana. "Tijekom karantene, primijetio sam koliko često naručujem dostavu hrane u svoj studio, a posebno iz McDonald'sa. Kako sam ga često jeo, došao sam na ideju da radim s njegovim papirnatim vrećicama", objasnio je te dodao: "Ovom serijom pokušao sam izraziti svoj osobni ukus i svoje konzumerističke obrasce koristeći McDonald'sove papirnate vrećice kao svoj materijal."
Gyuhan i inače inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, a njegova je neobična dizajnerska avantura započela kada je kao 22-godišnji student na 'Kaywon University of Art & Design' počeo raditi na vježbama izrade minijatura. Planirao ih je naime izraditi od valovitog kartona, no pokazalo se da je to previše tanak materijal, a u potrazi za alternativom počeo je eksperimentirati s kutijama za cipele kada je shvatio da ih se poprilično nagomilalo u njegovoj sobi. Nakon što je iskoristio sve svoje kutije, dobio ih je još od svojih prijatelja, a zatim je krenuo vrebati Nikeove dućane, nadajući se da će se dočepati kutija koje bi inače bile bačene.
Kutije za cipele su očigledno bile dobra ideja jer je ono što je počelo kao jedna obična vježba u studentskim danima nakon četiri godine preraslo u posao s punim radnim vremenom. Njegove minijature postale su modeli u prirodnoj veličini koji se mogu koristiti kao pravi namještaj. I dalje se izrađuje od istih materijala na način da se metalni okvir oblaže kartonima koji se zatim dodatno ojačavaju kako bi bili što funkcionalniji. Njegovi se radovi redovito prikazuju na brojnim izložbama i galerijama u Seulu, a mi se pitamo koji je idući predmet iz naše svakodnevice kojemu će on pronaći novu funkciju koja nam nikada ne bi pala na pamet.