Mala Stiniva jedna je od naših najljepših plažica te oaza mira i tišine u skrivenom kutku otoka Hvara
- Viška Stiniva redovito se nalazi na listama ne samo najljepših plaža u Hrvatskoj, već i u svijetu, a naše je srce osvojila jedna kudikamo intimnija i puno manja, ali gotovo istog imena
- Mala Stiniva smjestila se u mjestu Zečja na otoku Hvaru, a izgledom uistinu neodoljivo podsjeća na svoju višku imenjakinju
- Oba su kraka ove šarmantne uvale izrazito pitoreskne oaze mira i tišine s predivnim kristalno čistim plavim morem, a njihova nas je ljepota osvojila toliko da smo poželjeli zauvijek tu ostati
- Pročitaj više: Na čarobnoj plaži blizu Zadra nemoguće je snimiti lošu fotografiju, uistinu je jedna od najljepših
Za Stinivu na otoku Visu gotovo da nema tko nije čuo. Šestotinjak metara duga i stotinjak široka uvala okružena veličanstvenim stijenama redovito se nalazi na listama ne samo najljepših plaža u Hrvatskoj, već i u svijetu, a iako ne možemo proturiječiti ikome tko istakne njezinu ljepotu, naše je srce osvojila jedna kudikamo intimnija i puno manja, ali gotovo istog imena.
Mala Stiniva smjestila se u mjestu Zečja na otoku Hvaru, a izgledom uistinu neodoljivo podsjeća na svoju višku imenjakinju. Ili je možda prikladnije reći da na nju podjeća desni krak ove šarmantne uvale, budući se kompletna uvala zapravo sastoji od dva kraka što iz ptičje perspektive nalikuju kakvom stiliziranom slovu 'w'. Onaj desni veći je i dublji pa samim time u njemu istovremeno može uživati puno više ljudi, dok je onaj lijevi puno manji i intimniji, dovoljan tek da se na njemu smjesti nekoliko sretnika što otkriju put do njega.
Obje plaže su šljunčane, izrazito pitoreskne oaze mira i tišine s predivnim kristalno čistim plavim morem, a zahvaljujući borovima što rastu uz njih, čak je moguće uloviti i nešto prirodnog hlada.
Dok ovaj veći krak više podsjeća na pravi žal, onaj manji što nam se posebno svidio s gotovo svih je strana okružen stijenama na kojima se također može sunčati te skakati s njih, a osim po veličini, ovu će se plažicu lako prepoznati i po malenoj staroj kamenoj ribarskoj kućici što se smjestila tik uz nju.
Činjenica što u njoj nitko ne živi bila je dovoljna da se u nama rasplamsa san o kupnji iste. Uredili bismo je poštujući njezinu snagu i ljepotu što su, vjetru i moru unatoč, i nakon tolikih godina ostale ponosno stajati. Posvuda bismo uokolo posadili lavandu, ružmarin i smilje i s nestrpljenjem iščekivali svako jutro ne bismo li uživali u najljepšem igrokazu i gledali kako prve zrake sunca zlate te azurne nijanse. I baš ništa nam više na ovome svijetu ne bi trebalo!