Kolumnisti miss7 uz žrtve potresa. Andrea Andrassy: "Mali ljudi u ovakvim neprilikama postaju veliki"
- U ovim teškim trenucima za Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta, ali i za cijelu Hrvatsku, teško je pronaći neke pametne riječi utjehe
- Ipak, moramo smoći snage i pomoći onima kojima je najpotrebnije, biti uz njih mislima, toplim riječima, ali i dobrim djelom
- Kolumnisti miss7 - Andrea Andrassy, Bruno Šimleša, Nevena Rendeli, Domagoj Knežević, Marijana Perinić i Kristina Ercegović - pozvali su Hrvate da se ponovno ujedine u pomaganju ljudima u nevolji
Naši cijenjeni kolumnisti, koji nose missBLOG izvrsnim tekstovima, birali su emotivne riječi nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio Petrinju, Sisak i okolna područja. Jedan od najgorih potresa u hrvatskoj povijesti, uz ogromnu materijalnu štetu i brojne razrušene kuće, odnio je i ono najvrjednije - ljudske živote. Naši istaknuti kolumnisti poslali su riječi podrške svim stradalima i pozvali sve Hrvate da se ponovno ujedine u zajedničkom cilju. U onome u čemu su najjači, složni i jedinstveni. Pomaganju ljudima u nevolji.
Andrea Andrassy:
"Ništa u čovjeku ne izaziva toliku količinu straha i nemoći kao činjenica da ne znaš hoće li za 5 minuta tvoja kuća i dalje imati krov, hoćeš li noćas imati gdje spavati i hoće li svi “tvoji” ljudi i dalje biti na broju… i rijetko što u tebi može izazvati osjećaj krivnje kao činjenica da si imao luksuz da te potres “samo” prestrašio ili na kratko istjerao iz kuće, dok drugi više nemaju svoju.
Kad pogledam kolike obitelji i dalje čekaju da im se saniraju domovi stradali u potresu u Zagrebu u ožujku, strah me pomisliti na sve što tek čeka Sisak, Petrinju i selo Strašnik u kojem je bio epicentar - pogotovo s obzirom na činjenicu da svi znamo da se Zagrebu i dalje puno lakše izboriti za “male, nevidljive” obitelji.
Ipak, nadam se da smo upravo na primjeru Zagreba naučili da stvari uvijek u najvećoj mjeri rješavaju “mali” ljudi koji u ovakvim neprilikama postaju veliki - zato vjerujem da nećemo dopustiti da se stradali u ovom potresu osjećaju zaboravljeno. Sramota je da manji hrvatski gradovi i u “normalnim” okolnostima pate od kronične zapostavljenosti, ali ovog puta takvo nešto ne dolazi u obzir. Novaca ima na bacanje - bolnice u Mostaru, spomenici domovini, oltari i žičare neka čekaju neke bolje dane."
Domagoj Knežević:
"Još jedan od dana koji će nam nažalost dugo ostati u sjećanju. Još jedan potres koji nas je dobro protresao i opet u nas unio onaj nemir zbog kojeg se osjećaš nemoćno.
Misli svih nas su sa stanovnicima Petrinje, Siska, Gline… s onima koje ne poznajemo i ne možemo pretpostaviti koliko im je teško i ako im to pruža barem malu utjehu u ovom danu - nisu sami.
Utjehu u ovom beskrajno tužnom danu dala je Hrvatska koja je pokazala kako ima veliko srce puno ljubavi, topline i empatije.
Vi, mi, ja.
Pokazali smo kako smo najsložniji i najjači kad je najteže. U roku od nekoliko sati pokrenulo se svako mjesto, svako selo, svaki grad. Svaka ulica.
Svi žele pomoći na ovaj ili onaj način.
I to je ono što daje nadu i vraća vjeru.
Prijatelj Mario ima kombi, proširio se glas da se kod njega prikupljaju stvari i vrlo brzo smo svi nešto donijeli. Tko je što imao - toplu odjeću, hranu…
Mario je već na putu za Sisak. Hvala mu.
U danima koji slijede vjerujem kako će biti još više informacija na koji način konkretno pomoći i što je najpotrebnije.
Svaka pomoć će biti vrlo važna, svaki doprinos u bilo kojem obliku će dobro doći jer puno malih čini veliku stvar."
Nevena Rendeli:
"Teško mi je danas pronaći riječi utjehe. Igrom slučaja, taman u trenutku potresa, pisala sam posljednji blog u ovoj godini. Trabunjala sam nešto kako nas vise ništa ne može iznenaditi i onda bummmmm. Zvuk, trešnja, ne znaš sto je gore, ne znam gdje su mi djeca a muž od jutra snima u Petrinji posljedice onog jučerašnjeg potresa. Nikoga ne mogu dobiti, strah, panika, povraćanje i onda užas kako pristižu vijesti. Jedino za čim žudimo je sigurnost. Nadam se da ste svi na sigurnom, da nas vise neće tresti, da ćemo uspjeti svi zajedno ovo preživjeti. Petrinja, Sisak, Glina s vama smo, mislimo na vas, nudimo sve sto treba. Na kraju dana, ovakve proklete godine, samo je to važno. Zagrlite svoje bližnje i nadajmo se da 2021. nosi sve bolje.
I da, isplačite se, večeras svi plačemo!"
Bruno Šimleša:
"Ma već sam pet puta počeo pisati nešto utješno, ali realno, riječi će sigurno biti pretanke. Suosjećamo s ljudima koji su pogođeni, materijalno, psihički, bilo kako... Ako nas išta može utješiti u ovakvoj situaciji, a to je da se uključila čitava Hrvatska i siguran sam, apsolutno sam siguran da ih nećemo zaboraviti ni za mjesec dana ni za 10 godina. Jučer sam bio u Glini, idem i sutra s konvojem hrane, ali mislim da je još dragocjenije što ćemo sa sobom nositi zagrljaje i osjećaj da nisu ostavljeni. U Hrvatskoj nekada zakažu institucije, ali ljudi nikada!"
Kristina Ercegović:
"U ovakvim situacijama možemo jedino staviti fokus na zahvalnost i ono što još uvijek imamo, i kako možemo pomoći svima oko sebe. Od prvog susjeda kojeg znamo, do ljudi u Petrinji koje ne znamo. Topla riječ, podrška, konkretna donacija, bilo što."
Marijana Perinić:
"U najtežim vremenima srca se najšire otvaraju. Solidarnost i zahvalnost postaju prioriteti, a čovjek čovjeku - najbolji prijatelj. Bit će dobro, dobri ljudi."