Kada su keksi toliko lijepi da ti je žao pojesti ih! Blue Monet ima najslađe artisan kekse koje smo ikad vidjeli
- Malo je reći da smo se zaljubili u Blue Monet - artisan kekse koje izrađuje Suzana Božić i koji su bez imalo dvojbe najljepši keksi koje smo ikad vidjeli
- Od najraznovrsnijeg cvijeća i životinja do likova posuđenih iz nekih od najdražih nam bajki, baš svaki motiv izgleda pomalo nestvarno i bez iznimke jednako čarobno
- Suzana nam je otkrila kako je uopće cijela priča počela i zašto i danas, petnaest godina nakon prvih medenjaka koje je oslikala, sve što radi odbija zvati poslom
Nema tog estete i zaljubljenika u sve lijepo kojemu prezentacija neće biti u glavnom fokusu prilikom svake važnije večere ili ručka. Štoviše, najčešće je riječ o ljudima kojima je svaki obrok ritual u kojem se trude maksimalno uživati pa nerijetko najfinije posuđe, buket svježeg cvijeća i pažljivo servirane delikatese krase njihovu svakodnevicu, čak i onda kada nitko drugi osim njih samih nema priliku uživati u toj ljepoti. Iako će u njihovoj režiji baš svako jelo izgledati kao s naslovnice kakvog kulinarskog magazina, ima i onih zalogaja koji su sami po sebi toliko čarobni da je nemoguće da stol uz njih ne izgleda kao iz bajke, pa čak i kada ga postavljaju oni koji s ovim prethodno spomenutima nemaju nikakvih dodirnih točaka. Osim, dakako, ljubavi prema hrani!
Upravo se takvima može opisati artisan kekse koje već gotovo petnaest godina izrađuje Suzana Božić, vlasnica brenda Blue Monet i najzlatnijeg para ruku koje smo imali prilike susresti. Iz svakog keksa kojeg ukrasi i više je no očita ljubav prema umjetnosti i potreba za vizualnim izražavanjem koja je kod nje, kako kaže, prisutna još od najranijih dana. Upravo su je one i navele na studij Likovne akademije i Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu, a jednom kada su obje diplome bile iza nje, krenule su nastajati konture onoga što i danas odbija zvati poslom.
Sve je, kaže, krenulo sasvim spontano kada je prvi put oslikala medenjake za Božić kao poklon za obitelj i prijatelje, a malo po malo, tehniku je razvijala metodom pokušaja i pogreške. S vremenom su ova jestiva umjetnička djela koja stvara postala toliko prepoznatljiva da je jedini logičan slijed bio zaokružiti priču pokretanjem vlastitog brenda.
Osim što je sama izrada zahtjevna i dugotrajna, a što Suzani ne predstavlja apsolutno ni najmanji problem budući je zaljubljena u ono što radi, na keksima radi i onda kada joj nisu u rukama, neprestano promišljajući o skladu boja i oblika koje koristi. Najčešće bira pastelne nijanse, a gledajući njezine radove, nekako nam se čini nezamislivo da postoji motiv koji ona nije u stanju pretočiti u jestivu bajku.
Od najraznovrsnijeg cvijeća, kaktusa i drugih biljnih vrsta, preko kolibrića, zečića, srna i organizama što se skrivaju u morskim dubinama do likova posuđenih iz nekih od najdražih nam bajki, baš svaki motiv izgleda pomalo nestvarno i bez iznimke jednako čarobno. Nađu s vremena na vrijeme na njezinim keksima mjesto čak i stvarne osobe pa je tako imala čast ukrasiti ih likovima supružnika koji su nedavno proslavili zlatni pir, likom Fride Kahlo, ali i Severinom za čiji je nedavni rođendan izradila kekse koji su najslađi način prezentirali različite motive iz njezinih pjesama, ali i samu Severinu u različitim stadijima karijere.
Zasigurno nismo jedini kojima je, uz pitanje samima sebi koliko samo vremena mora proći da bi ovakva čarolija od ideje postala gotov proizvod, jedna od prvih pomisli i to kako su ovi keksi toliko lijepi da je prava grehota pojesti ih, a oni, kaže mi Suzana, komotno mogu poslužiti i kao ukras, budući da zbog čvrste kraljevske glazure mogu ostati svježi dosta dugo. Mi bismo najradije da mogu trajati zauvijek, a iako Suzana kaže da nekih pretjeranih planova za budućnost nema, tko zna, možda je godine pred njom i odvedu u nekom drugom, ali sličnom smjeru pa nam se želja i ostvari. Ona će, kaže, do tada i dalje biti posvećena trenutku i svakom keksiću kojeg u tom trenu izrađuje.