Jesu li ovo i tvoje omiljene staklene Tiffany lampe?
- Tiffany nije samo ime proslavljeno skupocjenim nakitom.
- Sin poznatog draguljara Louis Comfort Tiffany posvetio se izradi lampi od oslikanog stakla, a danas preostali rijetki primjerci na aukcijama dosežu milijunske iznose. Najbolji se, međutim, čuvaju u Muzeju američke umjetnosti Morse
- Priču o Tiffany lampama za miss7 magazin donosi Martina Petrović
Stojeći ispred izloga slavnog Tiffanyja, Holly Golightly čeznutljivo je maštala o posjedovanju nakita s potpisom ove slavne kuće. No, dok je ovo tek jedna od antologijskih scena iz filma „Doručak kod Tiffanyja“ mnoge djevojke baš poput nje svakodnevno zastanu ispred šarenih izloga te pritom ne maštaju samo o dijamantima već i obojenom staklu koje krasi nadaleko poznate Tiffanyjeve svjetiljke. Povijest ovih lampi nedjeljiva je od nakita, a započinje u rujnu 1837. godine kada je Charles Lewis Tiffany otvorio draguljarsku tvrtku Tiffany & Co., koja će u sljedećom desetljećima dosegnuti kultni status i prerasti u jednu od najpoznatijih prodavaonica luksuznog nakita.
Obiteljsko ime zadužio je i njegov sin Louis Comfort Tiffany nakon što je stekao reputaciju jednog od vodećeg američkog dizajnera s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Premda je LCT, kako su ga zvali, karijeru započeo kao slikar, vrlo brzo svoj je interes usmjerio prema izradi predmeta od stakla. Ova promjena pokazala se ključnom odlukom koja mu je priskrbila mjesto na pijedestalu svjetske dizajnerske scene na prijelazu stoljeća. Kao svoju primarnu misiju zadao si je zadatak da na velika vrata svijeta umjetnosti ponovno uvede tehniku oslikavanja stakla te joj povrati slavu koju je imala u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka. Također, želio je dokazati njezinu jednaku vrijednost naspram ostalih slikarskih tehnika, posebice onih vezanih uz oslikavanje platna.
Njegova zanesenost svijetom stakla kulminirala je 1855. godine otvorenjem vlastite tvornice stakla – Tiffany Glass Company, poznatije pod kasnijim nazivom Tiffany Studio. Louis je bio odlučan u ideji da se njegovi proizvodi odlikuju visokom kvalitetom, a njegovo odvažno vodstvo i talent, kao i očev novac i veze, doveli su do toga da se ovaj posao uspješno razvio. Zanimljivo, on sam u godinama koje su uslijedile postat će prvi direktor dizajna u očevu poduzeću. Premda je danas široj javnosti prije svega poznat po specifičnim svjetiljkama i vitrajima, Studio Tiffany u svojim počecima na tržištu nudio je niz dekorativnih staklenih predmeta namijenjenih uređenju doma. Osim kao vješt umjetnik i dobar poduzetnik, LHC je bio na glasu i kao jedan od prvih dizajnera interijera, a među njegovim istaknutim klijentima našao se i književnik Mark Twain. Interijeri koje potpisuje bili su nadahnuti prirodom te su se isticali toplinom i naglašenim koloritom. „Boja je za oči ono što je glazba za uši“, poznata je izreka L. C. Tiffanyja koja tako sjajno u kratkim crtama sažima osnovu njegova rada.
Sav čar prirode najbolje je prikazan upravo u lampama koje brojni povjesničari umjetnosti danas nazivaju egzemplarnim primjercima stila art nouveau. Umjetnikova želja da na samo staklo prenese teksturu i bogate boje rezultirala je razvijanjem tehnike oslikavanja koju je nazvao favrile. Od ostalog prozirnog stakla razlikuje se po tome jer njegova boja nije samo na površini već i u unutrašnjosti. Izvorni trgovački naziv Fabrile potječe od istoimene staroengleske riječi koja je označavala ručno izrađeni predmet, no Tiffany je promijenio jedno slovo jer je držao da tako bolje zvuči. I sam naziv predmeta trebao je sugerirati njegovu raskoš. Navedena tehnika zasigurno je najpoznatija, no ne i jedina uz pomoć koje su izrađivane slavne lampe.
Ipak, sve su one držane pod velom tajne, a neke su tehnike (poput one izrade šara) zauvijek izgubljene kada je Studio Tiffany 1933. godine zatvoren. Koristeći se inovativnim tehnikama i materijalima, kreirani su proizvodi od obojenog stakla koji su se isticali jarkim bojama i razrađenim ukrasima te raznolikim uzorcima, teksturama kao i stupnjevima prozirnosti. Konačni kraj proizvodnje označila je smrt velikog L. C. Tiffanyja, no tek su kasnija umjetnička istraživanja razotkrila kako mu za dizajn svjetiljki ipak ne možemo pripisati svu slavu. Naime, pronađeni dokumenti sugeriraju kako iza dizajna pojedinih modela stoji jedna žena – Clara Driscoll, koja je sa svojim radnicama poznatima i kao „Tiffany djevojke“, u potpunoj anonimnosti kreirala zadivljujuće predmete od stakla. Ako poželite vidjeti originalnu svjetiljku, to je moguće u nekoliko američkih muzeja, između ostalog u Muzeju Queens u New Yorku, istom onom gdje je bila podignuta i prva tvornica stakla. Ondje se krije kolekcija Neustadt koja objedinjuje više od 200 primjeraka lampi koje je za života prikupio jedan od prvih kolekcionara, doktor Egon Neustadt.
Originalnih Tiffanyjevih svjetiljki danas je u svijetu sačuvan tek neznatan broj, a njihova cijena doseže milijunske iznose. Ipak, tržišta su preplavile brojne jeftine kopije. Kako bi se na tržištu uveo red, a da bi kupci bili sigurni da je Tiffany svjetiljka uistinu nastala po uzoru na originalni dizajn, prodavač mora posjedovati certifikat kojim klijentima potvrđuje kako kupljeni proizvod poštuje autentičnost materijala i izrade. Laički rečeno, sve su novoproizvedene lampe Tiffany replike, no one ručno rađene u sebi ipak nose višu umjetničku vrijednost. Sve do danas ove su lampe ostale simbol istančanog ukusa, elegancije i profinjenosti.