• Ženski fakultet Wellesley na mnogo je načina utjecao na noviju američku povijest i kulturu dajući vjetar u leđa brojnim briljantnim ženskim umovima. Žene koje su ga pohađale u vrhu su politike, umjetnosti, znanosti i – stila
• Marta Salopek u miss7 magazinu donosi priču o ovom koledžu

Što je zajedničko glumici Ali MacGraw, bivšoj prvoj dami Kine Sung Mei-ling i TV novinarki Diane Sawyer? Sve tri pohađale su poznati Wellesley College, isključivo ženski fakultet smješten nedaleko od Bostona, u čijim učionicama studentice provode formativne četiri godine i stječu vrhunsku naobrazbu još od 1875. Trenutačno visoko rangiran kao treći na popisu najboljih koledža uopće u Sjedinjenim Državama (iza Williamsa i Amhersta), Wellesley se prije svega ističe po uspješnosti svojih studentica nakon završetka fakulteta: obje američke državne tajnice, Madeleine Albright i Hillary Clinton, studirale su upravo na Wellesleyu, kao i čak tri američke veleposlanice, a uz njih se tu školovao još niz istaknutih žena kao što su spisateljica i redateljica Nora Ephron, astronautkinja Pamela Melroy, sutkinja Sara Lynch, ornitologinja Helen Hays, novinarka Cokie Roberts te mnoge uspješne poslovne žene,  znanstvenice i umjetnice.

Doduše, Judith Krantz, koja se poslije proslavila kao autorica ljubića, priznala je da se na Wellesley upisala sa samo tri cilja: da ide na spojeve s dečkima, da pročita sve knjige u knjižnici i da diplomira. Nešto ozbiljnija bila je Ali MacGraw, buduća glumica i partnerica Stevea McQueena, kojoj je na Wellesleyju pojam zabave bio “provesti večer slušajući Haydnove sonate”; nakon što je diplomirala povijest umjetnosti, MacGraw se zaposlila u časopisu Harper’s Bazaar kod legendarne urednice Diane Vreeland, a onda kao stilistica kod modnog fotografa gdje ju je zapazio jedan producent i ponudio joj prvu filmsku ulogu koja joj je otvorila posve novu karijeru. 
miss7 magazin miss7 magazin te čeka na svim kioscima, požuri po svoj primjerak!

U svakom slučaju, jednom kad se uključe u takozvani odrasli svijet, diplomantice Wellesleya razmjerno brzo napreduju i ostvaruju uspjeh u odabranoj profesiji, bio to biznis, umjetnost, znanost ili politika. Rigorozno školovanje koje su prošle priprema ih na to da budu najbolje u onom što rade i da bez straha i ustručavanja probijaju zloglasni stakleni strop, onu nevidljivu granicu koja žene toliko puta zaustavlja na putu do uspjeha. Doista, za žene koje su pohađale Wellesley ta prepreka kao da ne postoji; velike ih tvrtke ili financijske institucije često regrutiraju još prije diplome, a nakon diplome uglavnom se nezaustavljivo uspinju pa se 60 posto zaposlenih diplomantica s vremenom nađe u upravi ili na visokom direktorskom položaju, jedna od pet osnuje vlastitu tvrtku, a 80 posto ih stječe daljnju akademsku naobrazbu. Nije stoga čudno da je još 1995. u New York Timesu objavljen članak pod naslovom “Kako uspjeti? Upišite Wellesley”. 

Koledž se ističe i po tome što ima najjaču financijsku podlogu od svih ženskih fakulteta na svijetu – zakladu tešku čak 2,1 milijardu dolara. Novac u zakladu uglavnom pritječe od donacija bivših studentica, koje obilato potpomažu fakultet u znak zahvalnosti što ih je oboružao znanjem koje im je pak omogućilo da se uspnu do samog vrha u odabranim profesijama. Sve one ostaju čvrsto povezane i poslije studija u neslužbenoj organizaciji koju često opisuju kao “najmoćniju žensku mrežu na svijetu”. Upravo se tom mrežom, davno prije no što su postojali LinkedIn i Facebook, uspješno koristila Kineskinja Sung Mei-ling koja je 1917. diplomirala na Wellesleyju, a kad se udala za političara Čang Kai-šeka, ogorčenog protivnika Mao Zedonga, oslonila se na kontakte stečene na fakultetu da promiče muža (koji nije znao ni riječ engleskoga) i njegov režim; časopis Time tri puta ju je stavio na naslovnicu, a Ernest Hemingway nazvao ju je caricom Kine.

miss7 magazin Igor Rudan: ''Za uvjeravanje žena u vlastitu posebnost, složit ćete se, treba biti prilično “smart”

Da bi upisale Wellesley, mlade žene moraju zadovoljiti vrlo stroge uvjete pa se od oko 7000 kandidatkinja, koliko ih se prijavljuje svake godine, prima tek dvadesetak posto. No, zato onih 2200 studentica, koliko ih ima na cijelom fakultetu, imaju najbolje moguće uvjete za studij: prvoklasne nastavnike, po jednog na njih osam, dobro opremljene knjižnice i učionice, kao i priliku da se bave sportovima od golfa i tenisa do skijanja i atletike, hobijima kao što su zborno pjevanje ili debatiranje te da sudjeluju u živahnom životu na kampusu, gdje ih većina stanuje.  Sve to, naravno, prilično košta; godina studija stoji oko 55 tisuća dolara, dok se za sobu i hranu na kampusu mora izdvojiti još barem 17 tisuća. Koliko god smatrali da je to opravdan trošak, mnogi si to jednostavno ne mogu priuštiti, ali tu onda uskače zaklada pa više od polovice studentica prima neku vrstu financijske pomoći kako bi se mogle školovati unatoč nepovoljnim okolnostima. 

Tim su se motivima rukovodili i osnivači Wellesleya, odvjetnik Henry Fowle Durant i njegova supruga Pauline, koji su željeli ženama pružiti jednaku priliku za naobrazbu kakvu su do tada imali samo muškarci pa su uložili između milijun i dva milijuna dolara imutka u novu školsku ustanovu u koju se prve godine upisalo tristotinjak studentica, a čak se i nastavno osoblje sastojalo, osim jedne iznimke, redom od žena. Smatrajući da žene treba pripremiti za “velike sukobe i goleme reforme u društvenom životu” koje će se nužno dogoditi, Durant je na otvaranju Wellesleyja izjavio: „Žene mogu sve. Ja im samo pružam priliku.“ 

miss7 magazin Vrijedi pogledati! The Politician: serija o privilegiranim klincima i svoj surovosti borbe za vlast

Upravo na neslućene ženske sposobnosti redovito podsjećaju govori što ih na svečanoj dodjeli diploma svake godine drže istaknute žene, često i same bivše studentice Wellesleyja. „Budite junakinje svojeg života, ne žrtve“, rekla je studenticama Nora Ephron, koja je na Wellesleyju 1962. diplomirala novinarstvo i dala im savjet u svojem duhovitom stilu: „Što ćete raditi? Rekla bih sve. Bit će katkad zbrkano, ali prigrlite tu zbrku. Bit će komplicirano, ali uživajte u komplikacijama. Neće biti onako kako ste očekivale, ali iznenađenja su zdrava. I nemojte se bojati: uvijek se možete predomisliti. Nitko to ne zna bolje od mene: imala sam četiri karijere i tri muža!“  Među govornicama na promocijama u Wellesleyju tijekom godina našle su se velike žene kao što su feministica Susan Sontag, koja je diplomanticama poručila: “Budite smjele, budite smjele, budite smjele”, TV voditeljica Oprah Winfrey koja im je savjetovala da sanjaju veličanstvene snove “postajući ono što vjeruju da će postati”, i nigerijska spisateljica Chimamanda Ngozi Adichie koja im je rekla: „Nikad nemojte prihvatiti ‘zato što ste žena’ kao razlog da bilo što radite ili ne radite.“ Hillary Rodham Clinton govorila je na promocijama nekoliko puta, prvi put 1969. kad je i sama upravo diplomirala, a u žestokom je nastupu naznačila budući politički angažman. U jednoj od tradicija Wellesleyja, na kraju školske godine studentice stavljaju na zidnu ploču cedulje s imenima diplomantica i onim što misle da će im biti buduće zanimanje; za Hillary Rodham svi su napisali da će biti predsjednica SAD-a. 

Otkako je Wellesley osnovan, mnogo se toga promijenilo i u položaju žena i u pogledima na svijet pa se i tradicije na koledžu mijenjaju ukorak s vremenom. Nekad je postojao kolegij koji se zvao Osnove pokreta, gdje su studentice učile kako otmjeno izići iz auta sa skupljenim koljenima, ali krajem 1960-ih je ukinut. Za pobjednicu tradicionalne utrke s drvenim obručem u kojoj se natječu diplomantice u početku se govorilo da će se za nagradu prva udati, u 1980-im godinama da će prva postati direktorica u velikoj tvrtki, a danas jednostavno da će prva uspjeti u onom što ona sama smatra uspjehom. Wellesley je, uz Mount Holyoke, Vassar, Smith, Radcliffe, Bryn Mawr i Barnard, bio dio skupine ženskih koledža poznatih pod zajedničkim imenom Sedam sestrica. Zahvaljujući odličnoj naobrazbi koju su ti fakulteti pružali, studentice Sedam sestrica predvodile su žene u traženju novog mjesta u društvu i javnom životu, a odmak od generacije svojih majki izražavale su i novim načinom odijevanja koji se opirao dotadašnjim konvencijama. Tako su stvorile novi, prepoznatljivi stil koji su, svaka na svoj način, utjelovile Katharine Hepburn, studentica Bryn Mawra, Jackie Kennedy, koja je išla na Vassar i Ali MacGraw s Wellesleya. Umjesto damskih cvjetnih haljinica, samosvjesne studentice prkosno su nosile mušku odjeću – traperice podvrnutih nogavica, bijele košulje, bermuda hlače, blejzere muškog kroja i tatine kamelhar kapute – ili svoju verziju elegancije s finim kašmirskim džemperima drsko okrenutim naopako tako da se kopčaju na leđima i širokim suknjama od tafta uz bijele soknice i takozvane „saddle“ cipele na vezanje. Taj ikonički, vrlo američki stil koji kombinira sportsku ležernost sa smislom za rafinirano živi do danas, posebno u odjeći modnih marki kao što su J. Crew, Tommy Hilfiger i Ralph Lauren.