H.A.L.T. metoda: 4 pitanja koja će spriječiti prejedanje
Kompluzivno prejedanje, poznatije pod engleskim nazivom binge eating, relativno je recentan termin. Riječ je o poremećaju u kojem ljudi u hrani traže izlaz iz stresnih situacija te bijeg od emocionalnih i životnih problema. U dugotrajnoj potrazi za jednostavnim rješenjima, barem za slučajeve koji ne zahtjevaju terapiju (to smo gotovo svi, čini nam se - svaka čast onima koji se baš nikada nakon napronog i stresnog dana ne zeteknu kako u 10 navečer njuškaju po hladnjaku makar su već DVA puta večerali), osmišljena je H.A.L.T metoda, utemeljena na osvješćivanju emocija i uspostavi savjesnog odnosa s hranom.
Na samom početku, vrlo je važno razlikovati kompluzivno i ''obično'' prejedanje. ''Obično'' prejedanje je ono u kojem se većina ljudi nađe barem nekoliko puta u životu. U najmanju ruku, za blagdanskim stolom. S druge strane stoji kompulzivno. Njegovo temeljno obilježje je nemogućnost kontrole nad željom za hranom. Upravo tu otkriva se emocionalni okidač koji stoji u pozadini problema.
Tajna se zapravo krije u postavljanju 4 pitanja:
Tajna H.A.L.T. metode je u tome da sami pokušamo otkriti zašto u nekom trnutku žudimo za hranom i koja se emocija krije iza te potrebe. Zlatno pravilo je da se provodi svaki put prije početka prejedanja i prije nastupanja dodatnih negativnih emocija izazvanih grižnjom savjesti zbog pretjeranog unosa nezdravih tvari u organizam.Ime H.A.L.T. zapravo je skraćenica i na hrvatskom bi glasila G.LJ.U.T.. Smiješno, no to su prva slova osjećaja koji najčešće izazivaju prejedanje.
1. Jesam li gladan/gladna? (H-Hungry)
Prvo pitanje odnosi se na biološku potrebu za hranom. Naime, zanimljivo je da ljudski tijelo zbunjuje osjećaj gladi i žeđi te ga često pomiješaju. Prema H.A.L.T. metodi, mudro je popiti čašu vode te tako procijeniti o kojoj je potrebi riječ. U konačnici, važno je iskreno si odgovoriti, a ne nastaviti sa samozavaravanjem.
2. Jesam li ljut/a? (A-Angry)
Bijes se često pojavljuje u ulozi emocionalnog okidača prejedanja. Naime, bijes nas tjera na gubitak kontrole, a gubitak kontrole za sobom vuče i prividnu uspostavu kontrole nad količinom hrane. Hrana se čini kao sjajan ispušni ventil, ali vrlo brzo se ispostavi da nije pravo rješenje. Bijes je, prema riječima stručnjaka, mnogo pametnije izbaciti intenzivnom fizičkom aktivnošću bilo koje vrste.
3. Jesam li usamljen/a? (L- Lonely)
Usamljenost je jedan od osjećaja s kojima se čovjek, po prirodi društveno biće, najteže nosi. S usamljenošću često dolazi dosada, lijenost, manjak inspiracije. I, realno, nema osobe koja može zaustaviti pustošenje hladnjaka. Logično rješenje nalazi se u traženju društva ili aktivnosti koja će skrenuti fokus sa samoće i dosade. Kratkoročno, telefonski poziv dragim ljudima čini se kao najlakši put. Dugoročno, pak, potrebno je posvetiti se osnaživanju osobnosti i socijalnih veza te pronalasku hobija koji će ''vrijeme samoće'' pretvoriti u ''vrijeme za sebe''.
4. Jesam li umoran/umorna? (T-Tired)
Fizički i psihički umor aktivira hormone koji se igraju s osjećajem gladi. Uistinu, večernje provode u hladnjaku možemo pripisati hormonima. Međutim, potrebno se suprostaviti zamci te - otići spavati. Da, iako se čini bizarno, odmor će regulirati razine hormona, a tijelo će zaboraviti napadaj gladi. S obzirom da je teško zaspati dok osjećamo želju za hranom, pametno je stvoriti male noćne rituale za opuštanje - ugodnu kupku, nanošenje maske za lice, umirujuću glazbu.
Ponavljanjem metode uspostavlja se navika i osvješćuje se postojanje emocija koje nisu pozitivne. Otkrivanje slike vlastite nutrine vodi nas korak dalje od navale na hladnjak. Dugoročna posljedica svakako je bolji osjećaj u vlastitoj koži. Nažalost ili nasreću, hrana ispunja samo trbušnu šupljinu, ali ne i emocionalne praznine.