8 sjajnih stvari koje se događaju s tvojim tijelom ako svako poslijepodne malo odspavaš
- Imaš naviku svako poslijepodne malo dremuckati?
- Bez brige – to je sjajna navika. Naime, poslijepodnevni spavanac može napraviti prava čuda
- Otkrit ćemo ti zašto se nikako ne bi trebala odreći te navike
Uglavnom prekasno idemo u krevet pa je planiranih osam sati sna teško postići. Zato mnoge od nas jedva dočekamo poslijepodne malo „ubiti oko“. Odmorimo oči te tijelo napunimo novom energijom. Međutim, kratka stanka nakon posla nije loša. Ako legneš na kauč i malo se odmoriš, to će ti donijeti brojne prednosti. Sakupile smo pozitivna djelovanja popodnevnog spavanja…
Važna napomena: „The National Sleep Fondation (NSF)“ navodi da popodnevno spavanje treba trajati 20-30 minuta. Nakon duljeg sna osjećale bismo se umornije i mamurnije.
1. Sretnija si
Nakon pola sata sna osjećat ćeš da si puna energije, sretnija te odmornija. Napunila si nanovo rezerve te s novom snagom možeš naprijed.
2. Radiš manje pogrešaka
Ako malo „odmoriš mozak“ drijemajući na kauču, nakon toga ćeš biti koncentriranija – te manje sklona pogreškama.
3. Raste učinkovitost mozga
Znanstvenici sa Sveučilišta Saarland otkrili su da popodnevni spavanac poboljšava učinkovitost uma za 500 posto!
4. Kreativnija si
Istraživanja su potvrdila da su područja mozga zaslužna za kreativnost aktivnija nakon poslijepodnevnog sna.
5. Zdravlje srca
Prema istraživanju „Harvard School of Public Health“ i „University of Athens Medical School in Greece“, ljudi koji spavaju poslijepodne imaju 37 posto manji rizik od srčanih bolesti.
6. Pada želja za brzom hranom
Znanstvenici su otkrili da premalo sna utječe na prefrontalni korteks u mozgu. A on je zadužen za odlučivanje te obrambeni impuls - zbog čega nakon premalo sna čeznemo za brzom hranom.
7. Manje se svađaš
Ljudi koji premalo spavaju skloni su senzibilnije reagirati te brzo dolaze do svojih granica. Odnosno – postanu svadljivi!
8. Izbjegavaš „burnout“
Znanstvenici sa „National Institutes of Health“ otkrili su da popodnevno drijemanje može pomoći kod previše informacija. Tako se na duže staze može izbjeći takozvano „izgaranje“.