Dijete čuči u svakome od nas te se katkad neočekivano “uspravi” i “preuzme” naše tijelo da bi dobilo ono što želi. Pojmom unutarnjeg djeteta psiholozi opisuju onaj dio naše osobnosti koji je nesputan, spontan i kreativan, ali i impulzivan kad je riječ o zadovoljavanju želja i potreba.
Igrajući se s dvogodišnjakom, očarat će vas njegova kreativnost u igri, zaključivanje neopterećeno stvarnošću te čista radost koju uspije postići igrom, ali svjedočit ćete katkad i nekontroliranoj provali bijesa kad ne može dobiti ono što želi i u trenutku u kojem to želi.
Negativne će emocije iskazati neracionalnim bijesom i agresijom. Odrastanje podrazumijeva da nema tako velikih oscilacija u iskazivanju emocija i da zreli dio osobnosti zna da se neka želja ili potreba može zadovoljiti i kasnije. Odgađanje zadovoljstva jedna je od odlika zrelosti koju se katkad svjesno primjenjuje da bi postizanje nekog cilja pa tako i samo zadovoljstvo zbog toga bili veći.
Potrebe i želje ostaju i u odraslima, ali su oni, pretpostavlja se, razvili mehanizme kojima mogu kontrolirati impulzivnost. No ima osobnosti kojima samokontrola nije među vrlinama, ali se i pojedinac koji inače nema problema s impulzivnošću nađe katkad preplavljen emocijama, što mu poremeti uobičajeni način reagiranja pa iz podsvijesti iskrsnu dječje strategije postizanja ciljeva. Kad je um normalne uravnotežene osobe, pojašnjava psihologinja Jill Weber, prezasićen kojekakvim podacima i poslom, može se dogoditi da traži zadovoljenje odmah i to je, napominju, normalno.
Ali popuštanje unutarnjem djetetu može ugroziti vaše odnose, a katkad i život. Posebno je to opasno za ljude koji su stalno pod stresom i napeti, ali i za one koji nisu odrastali uz oba roditelja pa ih nedostatak sigurnosti može dovesti u niz riskantnih situacija. Neki reagiraju baš poput malih prinčeva ili princeza kad ne dobiju što požele. Takvo ponašanje, čak i ako se ne događa na dnevnoj bazi, može stvoriti napetost u odnosima jer partner ili prijatelji mogu imati osjećaj da moraju paziti na svaku riječ i na svaki svoj korak, što je dugoročno naporno, pa je svakako potrebno naučiti tehnike disanja da bi intenzivni ispadi prestali.
Jednako su neprihvatljivi svi oblici manipulacija kakvima se djeca služe da dođu do cilja jer, kad je riječ o odraslima koji se služe takvim metodama, stvara se ozračje nepovjerenja koje nagriza odnose. Jednako je neprihvatljivo buntovništvo tipično za adolescente: umjesto razgovora o problemu intenziviraju se izlasci, zabave i drugi načini bijega.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.