Bilo je dugo i toplo ljeto, divno dok je trajalo, a sad nas opet čekaju beskrajna ustajanja, požurivanja, krmeljave oči, teški koraci i zapitkivanja o tome je li napisana zadaća. Nema roditelja koji će u tom opisu prepoznati svog potomka da mu se neće oteti težak uzdah. Katkad je teško reći kome teže pada škola - đacima ili roditeljima. Onima koji nemaju dijete željno učenja, koje sve zadaće napravi samo i uvijek zapamti što treba donijeti koji dan u školu, školsko je doba razdoblje muke.
I najčešće se tada krivnja svaljuje na roditelje koji nisu naučili dijete radnim navikama ili na karakterne osobine samog djeteta poput tvrdoglavosti i lijenosti.
No možda ima tu i nešto više. U to je posumnjao i profesor psihologije na bostonskom koledžu i autor udžbenika o psihologiji Peter Gray, koji je dublje proučio problem i došao do neočekivanih zaključaka o razlozima zbog kojih djeca ne vole školu i izmišljaju štošta, od bolesti do smrti u obitelji, kako bi je izbjegli kad god mogu. Čini se da im je to u naravi, objavio je Gray te oslobodio tako roditelje i djecu velikog tereta odgovornosti za što im se stalno predbacuje. Zašto tolik otpor ako je obrazovanje dobro i poželjno na svim društvenim aspektima i kad je bilo jako teško postići da postane što dostupnije.
No, ističe psiholog, iako su otpori školi danas česti, nekad su bili još i žešći, i to zato što škola ovakva kakva je danas pogrešno smatra da su djeca mali ljudi i posve je slijepa za njihovu narav. Od postanka čovjekov su razvoj, kaže Gray, uvjetovali lov i skupljanje. Ljudi su se okupljali kako bi bili zaštićeniji jer je izdvajanje iz skupine moglo značiti i smrt. Kreativnost i rješavanje problema proizašli su iz tog nagona za opstankom jer je o spretnosti i dosjetljivosti često ovisilo hoće li se imati što jesti i kako se spasiti od nekih opasnosti. To je bilo slobodno učenje sa svrhom u neposrednoj situaciji. Zatvaranjem djece u razred načinjen je prvi grijeh jer im nedostaje slobodno okruženje, a zabrana micanja protivna je njihovoj potrebi za kretanjem. Drugi je problem što je znanje “odlijepljeno” od stvarnosti i teško primjenjivo u obliku u kojem se danas prenosi. Nekad je dijete učilo samo u posve slobodnom okruženju te u tom smjeru, smatra Gray, treba ići škola budućnosti: stvoriti slobodno i stimulativno okruženje u kojem dijete može samo učiti.
Stoga, kad ćete tražiti način da motivirate svoje “tromo” dijete ili sebe samoga za učenje, ne koristite školske metode. Budite kreativni i stvorite slobodno okruženje ispunjeno edukativnim smjernicama iz kojih će dijete moći učiti samo: povedite ga u zabavni park u interaktivni muzej te na sva druga mjesta na kojima se može slobodno igrati i usput nešto naučiti. I nemojte se čuditi ako to “usput” potraje dulje od suhoparnih školskih lekcija.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.