17. siječnja 2014.

Zašto nije sve savršeno kao i na početku?

Thinkstock.

Na početku on joj je skidao zvijezde s neba. Ona se uređivala za njega. Presvlačila i po nekoliko puta samo da pogodi najbolju kombinaciju kojom će ga oduševiti. On joj je pričao viceve, nastojao biti zanimljiv. On je rastao jer je njoj godilo da mu ona govori kako je on najbolji. Uživala je kad joj je on iskomentirao frizuru, a tek kad bi primijetio boju njenih očiju. Zajedno su smišljali bjegove za vikend u kojima su sebi priređivali iznenađenja. Na počeku, dugo bi uživali sjedeći na terasi, šćućureni u zagrljaju pričajući uz čašu vina i poneki slatkiš, a nakon toga bi uživali pričajući ponovno i ponovno. O njima, o tome koliko se vole i što će sve zajedno napraviti.. a onda polako, pomalo neprimjetno, ništa više nije bilo kao na početku.

 | Autor: Thinkstock Thinkstock Kako iz jednog čarobnog osjećanja ljubavi, zaljubljenosti, povjerenja i slobode da budemo sasvim svoji, a opet u potpunosti i partnerovi, dođe do toga da ne možemo podnijeti drugu stranu, partnera. Da nas živcira svime što kaže ili učini, pa da ga  prestanemo ohrabrivati, slušati, čuti, imati razumijevanja za ono što on jest. Da u svim drugima vidimo sve ono bolje, a samo u svom partneru sve ono najgore? 

Sunce je izvirivalo iz svake travke uz jezero, zavirilo do dna jezera i natrag i osvijetlilo svakog šetača, trkača ili rolera. Siječanjski dan za poželjeti. Kako su novogodišnje odluke još u punom jeku, moja dugogodišnja prijateljica, Mirela i ja zagazile smo tj. zatrčale ostvarivati cilj zdravog življenja kroz desetak kilometara oko Jaruna. Pri tom se dotakle svih životnih tema. Divno ih je i samo izgovoriti naglas, čuti svoje misli, a onda i dobiti jasniju sliku oko toga što nam se događa. Predivno je provesti dan sa prijateljima koji nas poznaju cijeli život. Ta dugoročna prijateljstva podsjećaju nas tko smo nekada bili i što još uvijek jesmo... 

 | Autor: Thinkstock Thinkstock Ako Domagoj i ja počnemo razgovarati, naš će se odnos popraviti! - zaključuje Mirela dok optrčava sa mnom prvi kilometar. Čak štoviše, to je nužno da bismo ostali zajedno.  A kako ćete početi razgovarati? Kako se to radi?  Pa ne znam, postavit ću mu ultimatum! Zar tako?-  razmišljam naglas, pa nastavljam hvatajući zrak.  Možeš li zamisliti kako je živjeti sa osobom kojoj je postavljen ultimatum? Možeš li zamisliti kako bi se ti ponašala da tebi netko postavi ultimatum? Kako bi ti njega gledala? Kao nekog zbog koga bi napravila sve ili nekog koga bi najradije poslala na najudaljenije mjesto na zemaljskoj kugli? U što bi se pretvorila? U kakvu osobu? To je ono što želiš? Ili želiš da on poželi sve to učiniti sam, zbog tebe?  Usporile smo trčanje i nastavile brzim hodanjem.  Sjeti se kad ste ti i on tek počeli hodati, što je sve bio u stanju napraviti za tebe. Prisjeti se kako te iznenadio disco kuglom na vašem vjenčanju. A ono kad ste ulazili u svečanu salu, a on te zavrtio ispod te kugle uz zvukove tvoje najdraže pjesme Berry Whitea, You're the first my last, sjećaš se? Jesi li ga sve to morala tražiti ili je on to sve sam učinio za tebe i zbog tebe.  Da , pomalo sjetno je izgovorila.

Kako si tada razmišljala o njemu, kako si ga gledala, a da mu nije bilo potrebno ama baš ništa reći, već je sve pročitao i napravio prije nego što si se usudila poželjeti?  Valjda sam bila mlađa, poželjnija, mršavija, ...  Ma, daj, nije bit u tome, možeš ti i bolje!!!  Sve ono što si imala, nije nestalo, sve je u tebi, a sad još imaš i dodatnog iskustva oko svega, sad bi to još mogla i bolje i jače. 

Sigurno imam, zaključila je pomalo samouvjereno. Pa ipak, on se promijenio. Nije kao na početku. Ne mari više za iznenađenja. Gleda samo sebe. Ide mi na živce kako priča, kako se oblači, kako komentira naglas. Kako zaboravlja napraviti ono što je meni važno.  Svaki partner istovremeno nešto zaboravi napraviti, a nešto drugo napravi. Svaki partner je istovremeno i lijep i ružan, a sve zavisi kako ga ti promatraš. Na što god obraćaš pažnju, bilo ono lijepo ili ono ružno, to nešto će rasti i razvijati se. To nešto će postati stvarnost u vašem odnosu. O nama zavisi kako ćemo ga promatrati, što ćemo zapažati i podcrtavati. Ponekad je dovoljno da samo mi pomaknemo kut gledanja. Na početku veze i odnosa mi primjećujemo i osnažujemo samo one najbolje stvari, a kasnije, kao da se natječemo u tome tko će u kome pronaći ono najgore. Ona situacija kad on dođe s posla, pa kaže kakav je loš dan imao, a ona mu na to odgovara: Ti si imao loš dan!? Probaj ostati s troje djece sam cijeli dan!!!

 | Autor: Thinkstock Thinkstock

Pročitala sam negdje onu: “Ruža je ruža od vremena dok je sjeme, pa sve dok ne uvene”. Reci mu ono što voliš kod njega i što ti se sviđa. Reci mu neka te zavede, no reci to na drugačiji način: Pitaj ga: Hoćeš li mi napraviti policu za začine u kuhinji? Hoćeš li me voditi negdje za vikend? Prepoznaj i ti kako on tebe zavodi kad ti kaže: Hoćeš li mi pripremiti vrganje kako samo ti znaš? Zamisli kako se on osjeća kad ga to zamoliš. Zamisli kako se on osjeća i kakav postaje kad mu kažeš kako si oduševljena policom koju je za tebe napravio. Je li to muškarac kakvog želiš imati pored sebe, samouvjeren, sretan, slobodan, snažan, najsretniji i to sve samo zato što ga ti činiš takvim!?  Ispričaj mu na koji način želiš da on tebe zavodi. Saznaj i na koji način on zna da ti zavodiš njega. Nikakvog smisla nema raditi mu palačinke, ako to njemu nije značajno. Ili, opeglat’ veš za njega. Pospremit za njega. Pronađi što je ono što je njemu značajno. I budi uporna, isto kao što si vježbala primjećivati ono što ne valja, tako je i potrebna vježba kako bi primijetila ponovno i onu drugu stranu. 

Nakon nastavka trčanja i prvotne lakoće uslijedio je zamor, noge su peckale, tijelo je vrištalo od želje da se zaustavimo. Najteži dio ovog ženskog “maratona”, komentirala je Mirela, dolazi pred sam kraj puta, baš kao i u svakom odnosu, na početku noge same idu, a poslije ih ti moraš malo potaknuti i podsjetiti i pogurati.  Zadnju etapu istrčale smo šutke do kraja. Na kraju nikada nije kao na početku, nisi tako svjež i odmoran, osjećaš bol i zamor i teško je uopće micati nogu pred nogu. Ali, kao i kod svega, to je samo na početku, jer svakim vježbanjem i svakom vježbom postajemo sve bolji. I onda kroz petnaestak dana, manje-više, ponovno uživamo u trčanju kao i kad smo bili djeca, kao na samom početku... 

Komentari 0