Bolje je povesti razgovor koji možete započeti i riječima da vam je neugodno što to pitate, ali morate, nego voditi beskrajne unutarnje dijaloge sami sa sobom. Uvijek ste zamišljali da ćete s partnerom imati posve otvoren i iskren odnos i tako ga gradite.
No katkad vas uhvati neko neobično raspoloženje ili sumnja i niste posve sigurni treba li baš o svemu razgovarati i onda kad nismo sigurni u ishod tog razgovora i njegovu dobru svrhu. Neki ljudi nemaju dvojbi i smatraju da baš svaku misao i osjećaj partneri trebaju podijeliti. Smatraju da bi zadržavanjem nečega za sebe izgubili svoje samopoštovanje koje zasnivaju na potpunoj otvorenosti ili da bi tako narušili odnos povjerenja i povezanost.
Drugi pak ljudi zadržavaju osjećaje u sebi, strahujući da bi njihovim otkrivanjem mogli potaknuti raspravu ili stvoriti jaz. Strah od sukoba nagoni ih da zadržavaju ono što osjećaju i drži ih zarobljene u vlastitom, više ili manje izoliranom svijetu. Potencijalna je opasnost iznošenja svake emocije koja se javi u tome da se veza pretvori u stalno raščišćavanje nekog problema umjesto da partneri uživaju u zajedničkom druženju. Stalnim čeprkanjem po svojim i tuđim osjećajima te kritiziranjem pomalo se može potkopati povjerenje i stvoriti okruženje srama zbog toga što osjećamo to što osjećamo. S druge strane stručnjaci upozoravaju na opasnosti zadržavanja i filtriranja emocija koje ćemo pokazati, a koje ne.
Tako se naime može nakupiti mnogo sitnica koje u konačnici mogu prevagnuti nad dobrim stranama našeg odnosa. Zato niti jedna od spomenutih krajnosti nije preporučljiva. Srećom, uvijek postoji srednji put, i to ne samo u budizmu u kojem je to jedno o temeljnih načela. Intimnost podrazumijeva iskreno dijeljenje razmišljanja o tome kako pozitivno ili negativno utječemo jedni na druge, što nas potiče, što nas sputava. I ne samo dijeljenje radi dijeljenja nego i stoga da ispravljajući pogrešno zajedno rastemo i napredujemo.
Psiholozi stoga predlažu da prije nego što iznesete neko svoje mišljenje ili osjećaj zastanete i predahnete. Tako dajete sami sebi trenutak za odmak od neposredne situacije i za promišljanje o posljedicama svoje izjave. Tako kasnije neće zažaliti što ste pobrzali. Svakako poslušajte svoj unutarnji glas prije nego doista progovorite. Osluhnite svoje raspoloženje, ako ste ljutiti veći su izgledi da biste mogli svojim istrčavanjem stvoriti problem nego ako ste posve smireni. Tada i rjeđe imamo potrebu prigovoriti drugome nešto. Također je važno da se prije iznošenja nekog mišljenja osjećate sigurno.
Ako ste nesigurni, jeste li sigurni da je doista pravi trenutak da progovorite? Jeste li spremni primiti nepredviđeni odgovor- udarac druge strane? I, zapamtite, uvijek je bolje povesti razgovor koji možete i započeti riječima da vam je neugodno, nego voditi beskrajne unutarnje dijaloge sam sa sobom.
U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...
Svoj omiljeni tjednik, pratite na službenoj Facebook stranici.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.